06.10.2010., srijeda
MARIJA KRALJICA
|
MARIJA KRALJICA Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas je već treći dan naše devetnice pobožnosti u čast »Gospe Lurdske«. U današnjem prvom čitanju iz Knjige o Kraljevima čuli smo kako kralj David prije smrti daje pobožne savjete i mudre upute svome sinu Salamonu koji ga nasljeđuje na njegovu kraljevskom prijestolju da ostane vjeran Gospodinu Bogu svome i njegovim zakonima i zapovijedima tako da bi potomstvo kralja Davida trajalo dovijeka. Marija, Majka Gospodina našega Isusa Krista potječe od najslavnijih Davidovih i Salomonovih potomaka. Tako po svojim precima, po svojoj rodnoj lozi Marija je kraljevskoga roda. Zato večeras razmišljamo o toj časti Marijinoj i o tom njezinom kraljevskom dostojanstvu. Marija je po svojoj krvi Kraljica jer je kraljevskoga podrijetla. Ali ona je iznad svega Kraljica po milosti Božjoj.  Marija je postala Kraljica kad je rodila Krista Kralja, jer je rodila baštinika neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog. Ona je dala svijetu Kralja koji taj naslov nosi ne samo po Božanskom pravu nego ga je stekao svojom krvlju na križu. A Marija sudjelujući u toj žrtvi Sina svojega kao suotkupiteljica svijeta to isto kraljevsko pravo stekla je srca probodena mačem boli pod križem. Marija nije dakle lako zaslužila tu kraljevsku titulu. »Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda« (Otk 12,1), krvavo je to zalužila. Zaista, Marija je Kraljica kakve nije bilo niti će se roditi do konca svijeta. Marija nije samo kraljica zvijezda, svemira, pa ni raja, ona je naša i ovozemaljska kraljica. Lijepo je imati majku, ali kad je ta majka i kraljica i jako dobra, onda je to dvostruka sreća. Zato smo mi kršćani sretni: imamo Boga Oca i Mariju Kraljicu za majku. Ne prati nas samo očinsko oko, već za nas kuca i majčinsko srce. Kod nas kršćana nema siročadi, jer svi smo kraljevskog roda. Svi mi imamo na kraljevskom prijestolju Krista Kralja, ali isto tako i Kraljicu majku. Može se desiti da zbog naših grijeha i zloće čaša srdžbe Božje se i prelije i da Očinska kraljevska desnica i zadršće nad nama, ali Marijino prijestolje nešto znači, i ona kao Majka i Kraljica može zaustaviti kaznu Božju nad nama i zaštiti nas od gnjeva Božjega. Istina, Marija je na nebesima kraljica. Ipak, Marija ni nas ovdje na zemlji ne zaboravlja. Ona i nas ljubi i o nama se brine. Ona je to pokazala dok je na zemlji živjela, ona to radi »odozgo« s neba, a od vremena do vremena dolazi k nama u pohod, jer joj majčinsko srce ne može izdržati da nas ne posjeti i ne vidi. Tako je prije otprilike stotinjak godina došla u Lurd, zatim na početku prošloga stoljeća u Fatimu, a ovih zadnjih nekoliko godina čini se da je više s nama ovdje na zemlji negoli u nebu. Sve je to dokaz Marijine majčinske nježnosti i brige o svojoj djeci ovdje na zemlji. Mi smo Marijina djeca. Ako smo njezina djeca, onda njoj potpuno pripadamo. A to znači da je ona kraljica i našega srca. Ako je Isus kralj našega srca, onda je Marija kraljica. Ako je Kristovo kraljevstvo prvenstveno kraljevstvo naše nutrine, tj. srca i duše, onda je i Marijino kraljevstvo iznad svega ljubavi i srca. Zato sv. Bonaventura veli: »Pozdravljam te, Marijo, gospođo, srce i dušo moja.« A sv. Bernardin, veliki Marijin štovatelj, još će ljepše reći: »Marijo,ti si mi ukrala srce, jer ti vladaš potpuno njime.« On Mariju naziva »oduzimačicom srdaca«, jer mu ga je ona uistinu »ukrala«. Ali ne samo on, nego tisuće duša, posebno mladih, darovali su Mariji svoje srce. Ona je kraljica tih srdaca: nevinih, čistih, nepokvarenih, jer u njima vidi odsjev Isusova djetinjstva u svetoj nazaretskoj obitelji. Marija svojom bjelinom i djevičanstvom osvaja ta srca koja se njoj povjeravaju, a ona ih vodi kroz bure i oluje ovoga svijeta prema Svome Sinu. Zato Crkva želi da mi kršćani naša srca i naše obitelji posvetimo Bezgrešnom Srcu Marijnu. To su učinii Pio XII., Pavao VI., i Ivan Pavao II., kad su cijeli svijet posvetili Marijinu Srcu. A to znači predati se Mariji da ona bude kraljica naših srdaca, naših obitelji i našega naroda i da nas ona vodi preko svoga srca svome Sinu Isus Krist. Prema tome područje Marijne kraljevske vlasti i ljubavi vjernika prema njoj podudara se s granicama Crkve. Blizu milijardu katolika širom svijeta sačinjavanju jedno tijelo ne samo po istoj vjeri u Isusa Krista i po priznavanju pape, nego i po sinovskom poštovanju iste Majke Marije. Jedan je za sve Krist, jedna je svima Majka Marija, jedna je ista vjera, jedno samo krštenje, jedna jedina Crkva. Na blagdan Duhova, kad je nastala Crkva, Marija je bila zajedno s apostolima u očekivanju Duha Svetoga. I Marija je primila Duha Svetoga da može ispuni kao i apostoli svoje poslanje u Crkvi Božjoj. Ali zadaća Marijina u Crkvi nije se sastojala u vanjskom djelovanju i propovijedanju kao što su to činili apostoli o kojima nam govori današnje sv. Evanđelje po Marku. Ona je na unutrašnji način zavjetovana da širi Utjelovljenje Sina Božjega na druge ljude. Na dan Duhova, Duh Sveti dao je Mariji dar majčinske ljubavi u odnosu na sve ljude i tako se u njezinoj duši našla jedna vrsta žara koji želi obuhvatiti cijeli svijet. I ta ljubav joj omogućava da preuzme u svoje srce sudbinu svih ljudi. I tako je Marija postala srce Crkve kojoj je duša Duh ljubavi. Upravo zato Marija se nije dala na izvanjsko djelovanje. Ona je činila više od toga. Ona je u Crkvi kao duša djelovanja radila u povučenosti, skrivenosti, poniznosti, molitvi i ljubavi. Tako je Marija kao najveća u Crkvi učinila da se milost svuda proširi, ali samo ljubeći i moleći. Ne može Crkva bez Marije, ne mogu apostoli ništa bez Marije. Marija je kraljica i majka Crkve i apostola.  Marija i sveci Stoga vjernost Isusu Kristu naših pradjedova, koji su se borili za »krst časni« i »slobodu zlatnu« i ljubav i odanost Hrvata prema Rimskoj Crkvi i Petrovoj stolici ubrzo su se pretvorili u ljubav, odanost i pobožnost Hrvata pema Majci Božjoj i Majci sv. Crkve Mariji, koju naš narod tako rado naziva »Kraljicom Hrvata« i sinovski je štuje u mnogim svetištima širom domovine. Naš hrvatski narod u 13. stoljeća burne povijesti svojega opstanka vodio je teške ratove i podnosio velike kušnje. Bila nam je sudbina da se borimo i da ginemo. Bizant, Turci, Austrija, Nijemci, Talijani i drugi rušili su nam čast, dostojanstvo i poštenje. Svi su nas varali i tlačili i htjeli su nam uništiti vjeru, jezik i naciju. I tada smo digli oči i ugledali Mariju gdje stoji pokraj nas, uz naša ramena, na vrhovima naših brda, na raskršćima naših puteva, ogrnuta svojim majčinskim plaštem hoteći nas sve zakriliti. I tako je Marija kao majka s nama gladovala, trpjela, molila se i borila. Imala je svojih stotine tvrđava i bedema da nas zaštiti od neprijatelja. Marija je najvjernija zaštitnica hrvatskog naroda. Znao je to naš narod već punih 1300 godina pa joj je pjevao i dan danas pjeva: »Gospe naša, kraljice Hrvata, draža si nam od suhoga zlata«! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Kr 2,1-4. 10-12 Mk 6,7-13 |