06.10.2010., srijeda
MARIJA MAJKA
MARIJA MAJKA Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Večeras započinjemo s trodnevnicom u čast Blažene Djevice Marije, Majke Božje, Majke svete Crkve i Majke naše. U ovom hodočašću podižemo svoje oči k Mariji, ženi koja je na jedinstven način pridružena djelu izmirenja čovječanstva s Bogom. Po naumu Očevu, Krist je to djelo otkupljenja svijeta imao izvršiti svojom žrtvom na križu. To je čas objave Božje ljubavi, to je čas novoga saveza sklopljena u krvi Sina Božjega, krvi koja se sva istočila da bi se čovjek napunio Bogom. Ali tome Sinu Božjem bila je pridružena i jedna žena, Bezgrješna Djevica Marija. Tako se ona izdiže pred našim očima kao najuzvišeniji i najsavršeniji sudionik u djelu spasenja. Bog vodi svoje izabranike kroz križeve i patnje, kroz suze i boli. To je put križa kojim prolazi i sam njegov Sin, Isus Krist. Taj put slijedila je i Marija s Isusom, od siromaštva Betlehema, kroz tegobe i osporavanja života, do Kalvarije. Izvještaj o padu u grijeh naših praroditelja Adama i Eve ukazuje na sudjelovanje žene u tom zlu. No, ono ukazuje i na Božju nakanu da ženu uzme kao saveznicu u borbi protiv grijeha i svih njegovih posljedica. Ta se Božja nakana osobito očitovala u zgodi Navještenja gdje Bog nudi Nazaretskoj Djevici najuzvišenije materinstvo, očekujući njezin prihvat da Spasitelj dođe na svijet. »Otac milosrđa htio je da se utjelovljenje dogodi tako da predodređena Majka izrazi svoj pristanak i da tako žena, koja je sudjelovala u prvoj smrti, sudjeluje i u novom životu.« (LG 56) Mlada je djevojka iz Nazareta bila pozvana da u ime svega čovječanstva Bogu odgovori očekivani „da”. Tako je postala povlaštena suradnica Božja u Novom Savezu. »Tako je Marija, kći Adamova, pristajući na božansku riječ postala Isusova majka. Prihvaćajući svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom, Božju spasiteljsku volju, ona se kao Gospodinova službenica posve posvetila osobi i djelu svojega Sina te je po milosti svemogućega Boga pod njim i s njim poslužila i služi otajstvu otkupljenja.« (LG 56) Marija je poučena prvi put za vrijeme Isusova prikazanja u Hramu kojim će to putem poći Isus. Bit će to teški i gorki put križa. Kao što je Mojsije u pustinji napravio zmiju od mjedi i postavio je na stup da bi spasio svoj narod od smrti ujeda ljutih zmija kojima ih je Bog kaznio jer su bili sagriješili protiv njega i teško ga uvrijedili, isto tako će i Sin Marijin biti uzdignut na drvo križa da bi spasio cio ljudski rod od ujeda Sotone, od vječne smrti. Riječi proroka Šimuna naznačile su Mariji bolnu sudbinu njezina Sina i veliku dramu u kojoj će ona sudjelovati sa svim svojim srcem. To usmjerenje prema otkupiteljskoj žrtvi određuje sav Marijin majčinski život. Pošto se jednom Bogu darovala svojim „Da!” na dan Navještenja, sada u toj istoj ljubavi ide do kraja svoga sebedarja u djelu spasenja. Za vrijeme Isusova javnog života ona je sve više uviđala kako je zbiljsko bilo proroštvo o suprotivštinama na koje će on naići. No najživlje je pod križem osjetila što li su značile one Šimunove riječi: »I tebi će mač boli probosti srce.« Isus na križu živi svoj »čas«. To je čas njegova Božanskog otkrivenja i poslanja, to je čas ostvarenja njegovih riječi koje dade Židovima da bi u njemu mogli prepoznati Sina Božjega i stoljećima očekivanog Mesiju: »Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me nauči Otac« (Iv 8,27-28). To je vrhunski trenutak njegova mesijanskog poslanja, ostvarenje spasenja svemu čovječanstvu. U ovom svečanom trenutku sa svog prijestolja križa i otkupljenja, Isus daje svoju Majku čovječanstvu, uosobljenom u Ivanu. Tako Marija postaje prava Majka otkupljena čovječanstva. »Okolnosti u kojima je Otkupitelj proglasio to Marijino sveopće majčinstvo pokazuje koju je važnost on sam tome pridavao. U samom trenutku svoje žrtve, Isus je svojoj majci uputio ove temeljne riječi: „Ženo, evo ti sina!” A učeniku: „Sine, evo ti majke!” (Iv 19,26-27). Evanđelist napominje da je nakon tih riječi osjećao da je sve završeno. Bio je to posljednji i vrhunski dar što je – kao plod svoje žrtve – čovječanstvu darovao svoju majku. To je iskaz ljubavi kojim je okrunio svoje otkupiteljsko djelo. Moleći od svoje majke da odsada postupa s ljubljenim njegovim učenikom kao sa Sinom, Isus je poziva da prihvati njegovu žrtvu te kao izraz toga prihvata preuzme novo majčinstvo. On kao Spasitelj svega čovječanstva, proširuje do najvećih mogućnosti i majčinstvo svoje majke. Za to odabire Ivana da bude znak svih njegovih učenika koje ljubi. Tim činom izražava kako je to što nam je darovao svoju majku znak njegove posebne ljubavi kojom sebi prigrljuje sve svoje učenike, to jest sve kršćane i sve ljude. (Ivan Pavao II., Na generalnoj audijenciji, 11.svibnja 1983.) Marija tako postaje Majka Krista Glave i njegovih mističnih udova: Majka Crkve; Majka Krista, koji u svojoj krvi stvara Novi savez, i naroda Božjega, koji u Kristu po vjeri čine novi i vječni savez, na slavu Boga Oca, u jedinstvu Duha Svetoga. Crkva je rođena u muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Majka Crkve je Isusova majka Marija za koju Krist s križa u svečanom trenutku proglašava njezino duhovno ali stvarno materinstvo, govoreći Ivanu koji uosobljuje Crkvu koja se rađa: »Evo ti majke!« (Iv 19,26). Marija je majka Crkve, ne kao neko daleko i nedostupno biće, već kao blaga i osjećajna majka koja živi sa svojom djecom i koja se brine za Crkvu Božju i za sve čovječanstvo koje je u hodu prema vječnoj domovini, u zagrljaj Trojedinog Boga. Marija podno križa, »probodena srca« zbog mržnje i grijeha svijeta, s Isusom prinosi otkupiteljsku žrtvu spasenja. Sin Božji preuzima na se patnje svih nas i tjeskobu svih ljudi. Jednako i Marija. Prisutna je u našim patnjama i to je boli.  Ako ljubimo Krista i Mariju, uklonimo sebičnost iz svojega srca, izvor čovjekovih patnja i ostvarimo zapovijedi Isusove ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oh, kako smo daleko od toga međusobnog jedinstva u ljubavi Božjoj. I svijet i Crkva danas su podijeljeni, ugroženo je jedinstvo i mir unutarnjim trzavicama, društvenim sukobima, rasnim i vjerskim podjelama, bratoubilačkim ratovima na cijeloj kugli zemaljskoj. Svugdje se traži mir i ljubav da možemo živjeti u zajedništvu s Bogom i ljudima. Isus nam ukazuje na Mariju, jer je ona majka naša. A sv. Crkva nas poziva da se u ovim teškim vremenima za Crkvu i narod, s većim žarom obraćamo Mariji. Zadaća koju joj je Isus povjerio na Kalvariji da bude majkom svih vjernika, osobit je znak pomirenja čovječanstva s Bogom i ljudi međusobno. Nitko kao Majka Raspetoga nije iskusio misterij križa, nitko nije kao ona u srce primio taj misterij, tu uistinu božansku dimenziju otkupljenja koja se ostvarila na Kalvariji u smrti Sina, zajedno sa žrtvom njezina majčinskog srca, kad je ona izricala svoj konačni „Fiat – Neka mi bude!”. Njezina je žrtva najtješnje povezana s križem njezina Sina, podno kojega je ona žrtvom svoga srca sudjelovala u objavi toga božanskog milosrđa, to jest u objavi da je Bog apsolutno vjeran svojoj vlastitoj božanskoj ljubavi, svome Savezu što ga je odvijeka bio zamislio, a u vremenu ga sklopio s čovjekom, s narodom, s čovječanstvom. Stoga pobožnost prema Mariji nije u suprotnosti s pobožnošću prema njezinu Sinu Isusu Kristu. Štoviše, može se reći da je sam Sin Božji Isus ustanovio Marijino štovanje kad je povjerio svome ljubljenome učeniku Ivanu da je odsada smatra svojom majkom. Nakon smrti Sina svojega Marija podržava apostole i učenike u danima tame i tjeskobe, i nakon uskrsnuća pridružena je njima u velikom molitvenom bdijenju u iščekivanju Duha Svetoga. I poslije odlaska sa zemlje, nastavlja svoju majčinsku brigu da se Krist više očituje u našem životu, u životu Crkve i u cijelom svijetu. Marija nam pomaže da se u nama utjelovi Krist, da Krist u nama živi, da živimo za druge, a ne za sebe; da budemo svjetlo Božje na zemlji, a ne tama; da budemo raspaljeni ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Marija utjelovljuje u nama Krista ukoliko nastojimo biti poput nje ponizni i strpljivi i ukoliko i mi poput Isusa strpljivo i dostojanstveno podnosimo nevolje i križeve našega svakidašnjeg života, ukoliko oprostimo našim tlačiteljima i ukoliko budemo mironosci, blagi i ponizni kao i Krist. Marija će biti naša majka ako slijedimo njezinu majčinsku nježnost i brigu za druge i ako smo spremni i raspoloživi da drugima budemo na pomoći, spremni žrtvovati svoje vrijeme i ugodnosti, svoj odmor i počinak, svoj ugled i život da pomognemo bližnjemu i to bez zlovolje, tužbe, gorčine, prijetnje, ulijevajući svima potrebnu nadu u Boga i ohrabrenje u životu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mih 5,1-4 (Ps) 1 Sam 2,1. 4-5. 6-7. 8 Dj 1,12-14 Iv 19,25-27 |