07.10.2010., četvrtak
NOVA GODINA (B)
|
BLAGDAN SVETE BOGORODICE MARIJE NOVA GODINA I DAN MIRA (Godina B) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre!  Danas, osam dana nakon Rođenja Sina Božjega Isusa Krista, sveta Crkva katolička slavi blagdan presvete Djevice Marije Majke Božje - Bogorodice. Uistinu je pravedno i dostojno da veselje i slava Božića ne zaboravi Onu iz koje je i samo preko koje je došao k nama Spasitelj svijeta. Kada se rađa jedno dijete, se pravi se samo slavlje njemu već i majci čiji jedan dio života se kao prelio u sina. Stoga mi danas i slavimo blagdan Marije Bogorodice, tj. blagdan Njenog roditeljskog majčinstva u odnosu na Isusa Krista kao Sina Božjega. Skupa s katoličkom crkvom, također i pravoslavna Crkva. Časti »Mariju vazda Djevicu, svečano proglašenu Majkom Božjom na Koncilu u Efezu, tako da bi Krist bio priznat i vjerovan kao pravi i istiniti Sin Božji i sin čovječji« (UR si 15). Majčinstvo Blažene Djevice Marije nadilazi svako obično ljudsko majčinstvo i ulazi u velike Božanske tajne Presvetoga Trojstva Boga našega u čijoj svjetlosti moramo gledati svu veličinu Marijinu i moć njezina zagovora kod Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Prema tome je posebno značajno da blagdan Presvete Djevice Marije, Majke Božje pada baš na prvi dan Nove godine: to je kao neka čestitka koju Crkva upućuje svim svojim sinovima i kćerima širom svijeta; čestitka sreće, ljubavi, mira i svakog blagoslova u ime Marije koja nam je s Isusom dala svako dobro. Na taj način sv. Crkva želi na početku Nove godine, sve dane života našega staviti pod majčinsko okrilje i zaštitu Majke Isusove i majke naše Marije, da nas ona čuva, štiti i brani svojim posredovanjem kod Boga od svakoga grijeha i zla, od svih nesigurnosti i nereda, od gorčine, razočaranja i propasti života. U Mariji ćemo uvijek naći pravo srce majke u koje ćemo moći staviti sve naše suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života, sa svim životnim poteškoćama koje nam više puta izgledaju veće od nas samih i kojima ne vidimo izlaza. Iako danas slavimo blagdan Blažene Djevice Marije Bogorodice, ipak biblijska čitanja sv. Pisma ne govore nam direktno o Mariji već o Sinu Marijinu i o Imenu Gospodnjemu. Ali glavna pažnja kojom se liturgija obraća na Sina Božjega ne umanjuje ulogu Majke već je uveličava: Marija je postala Majka Božja jer je rodila Sina Božjega i radi toga svako štovanje Majke uveličava slavu Sina. Sveto evanđelje po Luki opisuje odlazak pastira u Betlehem nakon što im je anđeo navijestio radosnu vijest Rođenja Gospodnjega: »Danas Vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. I evo Vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« (Lk 2,11-12). Zato pastiri »pohitješe te pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama« (Lk 2,16). Kako vidimo iz riječi svetoga Evanđelja glavni protagonista cijelog tog tajanstvenog Božićnog događaja jest Dijete Isus: njegovo Rođenje anđeli navješćuju pastirima; radi njega pastiri pohitješe do Betlehemske štalice; o njemu propovijedaju Mariji i Josipu sve što su čuli od anđela i na koncu po povratku su pripovijedali svima što su vidjeli i čuli o Djetetu Isusu. Ali skupa s Djetetom Isusom nalazi se i Majka Marija, radosna i u isto vrijeme uronjena u razmišljanju Božanskih tajna otajstva Sina svojega: »Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu« (Lk 2,19). Marija sluša Božansku objavu koja je dana pastirima i o njoj ona razmišlja u svome srcu ponizno i sva uronjena u sjaj svoga Sina Isusa. Ona svojim majčinskim srcem u tišini promatra Isusa i nastavlja pjevati svoj »Veliča duša moja Gospodina…«, pjesan hvale i zahvalnosti Gospodinu Bogu. Sama punina vremenâ u kojem je Bog poslao Sina svojega na svijet, kako kaže sv. Pavao apostol, ispunila se u Marijinu majčinstvu. Iako je Sin Božji neizmjerno veći i važniji od Majke, ipak ostaje istina da se bez nje ta punina vremena ne bi ostvarila. Stoga sv Pavao apostol, iako je potpuno zaljubljen u Isusa Krista, ne može zaboraviti njegovu majku Mariju te kaže: »Braćo! Kada dođe punina vremenâ, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo« (Gal 4,4-5). Ta žena od koje bi rođen Sin Božji jest Marija Majka Isusova, jer nam je Bog po Mariji darovao Spasitelja. A Marija čini da u Jedinorođenome sinu Božjemu i mi postanemo djeca Božja i baštinici kraljevstva Božjega i pomaže nam da živimo istim božanskim životom Njenoga Sina u zajednici s Bogom Ocem i Duhom Svetim. Stoga snagom Duha Sina Božjega koji prebiva u nama i mi kao djeca Božja možemo kao i Isus Boga zvati: »Abba! Oče!«. Zato i mi svi kao braća i sestre Isusa Krista, Sina Božjega i Sina Marijina, možemo zvati Boga našim Ocem, a Mariju Majku Isusovu našom majkom. Prema tome blagdan Marijina Božanskog majčinstva »Bogorodice« jest u isto vrijeme blagdan i njenog općenitog i sveukupnog (univerzalnog) materinstva svih ljudi, svih naraštaja, svih vremena. Zato je papa Pavao VI. pri završetku Drugog Vatikanskog Sabora, 21. studenog 1964. proglasio Mariju Majkom svete Crkve. Marija je, dakle, Majka Božja, Majka sv. Crkve i Majka svih ljudi. Zato u ime Marije Majke Božje i Majke svih ljudi danas se i slavi širom svijeta »dan mira« koji je uspostavio baš papa Pavao VI. 1968. godine jer je Marija donijela pravi mir Božji na ovaj svijet porođenjem Isusa Krista začetnika i kralja mira. Mir u pravom biblijskom smislu riječi jest otkupiteljski dar spasenja koji je Isus donio na ovaj svijet, to je dar pomirenja s Bogom i ljudima. To je blagoslov Božji kojim dragi Bog blagosljiva svoj narod ovim riječima: »Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja i neka ti milostiv bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!« (Br 6,22-26) Mir je također i jedna ljudska vrijednost koju treba postići i ostvariti i u obiteljskoj i društvenoj zajednici, iako se korijeni mira nalaze samo u tajni otajstva Isusa Krista. Isus Krist je jedini pravi mir koji izmiruje čovjeka s Bogom i ljude među njima samima. Vjera u Isusa Krista glavni je razlog naših kršćanskih napora i borbi sa svim ljudima dobre volje za mir u svijetu. Crkva propovijeda i oduvijek je naviještala širom svijeta blagovijest mira Kristova koje se temelji na istini, pravdi, ljubavi i slobodi koji su kao »četiri stuba kuće mira« otvorene svim ljudima dobre volje (Ivan XXIII. 11. 4. 1963.) Zato papa Ivan Pavao II. u godišnjoj poruci mira koju je uputio svim vjerskim i državnim poglavarima cijeloga svijeta s punim pravom kaže da nema pravoga mira bez potpune vjerske slobode i ravnopravnosti svih građana svijeta. Danas više nego ikada smo svjesni da bez mira čovječanstvo ne može više opstojati. Stoga samo Bog nam može pomoći u ovim našim naporima općeg »obraćenja« za mir. Zato neprestani i odlučan poziv Marije, Kraljice mira, Majke Isusove i majke svih ljudi, na obraćenje jest blagi i majčinski poziv svim ljudima dobre volje da ponovo otkriju da su braća u ovome svijetu punom mržnje, nasilja, nepravde, laži, prevare i grijeha i zla svake vrste koji je već gotovo došao na rub samouništenja. O Marijo, Kraljice mira, Majko Božja i majko naša, isprosi blagoslov i mir Božji na Tvoju djecu i na cijelo čovječanstvo! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Br 6,22-27 Gal 4,4-7 Lk 2,16-21 |