08.10.2010., petak
BLAŽENA DJEVICA MARIJA LURDSKA
|
BLAŽENA DJEVICA MARIJA LURDSKA »Ja sam Bezgrešno začeće!« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre!  Danas slavimo blagdan Blažene Djevice Marije »Gospe Lurdske«. Kad je sv. Bernardica 25. ožujka 1858. na blagdan Navještenja Gospodinova (Blagovijest) u rano jutro pošla sa svojim roditeljima do Masabejske pećine stigla je na sretno iznenađenje: Špilja je bila puna sjaja, a na ružinom grmu stoji i čeka »Lijepa Gospođa«. »Bila je tu, i mirno i s milim osmijehom promatrala je narod, kao što mila majka promatra svoju djecu.« (Vešara, P., Lurdska Razmatranja, Sarajevo 1958. 92.). Kad je to sv. Bernardica vidjela bacila se na koljena, zamolila »Lijepu Gospođu« za oproštenje što je zakasnila i izrazila joj svoju sreću i radost što je vidi te je počela moliti Krunicu. Tada se Posjetiteljica iz nebeskih dvorova spusti s otvora na pećini još bliže među vjernike kao da ih želi iz bližeg pogledati. I zaista ona je milo gledala sve prisutne, a posebno one, koji su cvijećem ukrasili ovo, njoj drago mjesto. Na ovaj pokret Nebeske Kraljice i to što se Lijepa Gospođa »toliko spustila među ove prisutne vjernike, i što je tako mila i blaga, potaklo je Bernardicu, da i ona ustane i da se još više približi toj miloj osobi »kojoj je milina boraviti među svojim vjernicima« (Knjiga Priča, 8,31). I tada Bernardica osjeti u sebi poticaj da upita »Lijepu Gospođu« za njezino ime: „Gospođo, hoćete li biti ljubazni, da mi kažete svoje ime?” Na ovaj upit ta »Lijepa Gospođa« se samo nasmiješila, kao što je tako i prije činila. Ali, za razliku od prijašnjih dana, Bernardica osjeća ovaj put u sebi neki posebni poticaj da ponovo pita: „Gospođo, hoćete li biti ljubazni, da mi kažete svoje ime?” Mjesto odgovora, ponovo isti mili osmijeh, koji kao da je poticao sretnu Bernardicu, da i po treći put ponovi svoju molbu: „Gospođo, hoćete li biti ljubazni, da mi ukažete milost i da reknete svoje ime?” Kako vidimo sv. Bernardica je uputila tri ponizne molbe u čast Presveta trojstva jer je tu pred njom stajala odabranica Trojedinoga Boga, koja će tek sada progovoriti. I »nakon treće molbe ta „Lijepa Gospođa” pruži svoje ruke, koje je do sada držala sklopljene, a zatim ih podigne do svojih prsiju i gledajući prema nebu ona reče: 'Ja sam Bezgrešno Začeće!' I rekavši: 'Ja sam Bezgrešno Začeće' naša draga Gospa pruži ruke prema zemlji, a zatim ih odmah podigne i sklopi«. I tako je u Lurdu Bezgrešna Djevica Marija objavljujući svoje divno ime potvrdila na najuvjerljiviji način nepogrešivost Svetog Oca pape kao vrhovnog učitelja katoličke vjere. Naime, tadašnji papa Pio IX., nepune četiri godine prije te Gospine objave, 8. prosinca 1854., u svojem pismu – Bula „Inefabilis Deus – Neizrecivi Bog” svečano je proglasio istinu o Marijinom Bezgrešnom Začeću dogmom vjere ovim riječima: »Punomoću Gospodina našega Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla, te svojom; izjavljujemo, proglašujemo i definiramo: nauke koja tvrdi da je preblažena Djevica Marija u prvom času svoga Začeća po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, a zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, Spasitelja ljudskog roda – bila unaprijed očuvana od svake ljage grijeha istočnoga, objavljena je istina koju svih vjernici treba da čvrsto i stalno ispovijedaju«. Što je Sveti Otac papa Pio IX. prije četiri godine rekao u Rimu za Bezgrešnu Djevicu Mariju, to je Ona u Lurdu potvrdila i time je dokazala istinitost riječi Isusove sv. Petru kad mu kaže: »Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima« (Mt 16,18-19). Koliki je obzir i poštivanje Marijino prema odlukama Svetog Oca pape dokazuje i ta činjenica što je ona stoljećima čekala na ovaj svečani čas proglašenja i priznanja istine o njezinom Bezgrešnom Začeću. I tek sada, nakon što je Vrhovni učitelj vjere službeno potvrdio i proglasio kao članak vjere da je Marija bez istočnoga grijeha začeta, Ona dolazi s neba da osobno potvrdi svojim ukazivanjima i svojim riječima istinitost te nauke i nepogrešivost sv. Oca pape. Kakav divan sklad između Učiteljstva naše svete vjere i uzvišene Majke Isusa Krista, začetnika i utemeljitelja naše svete vjere i po kome se mi zovemo kršćani, to jest Kristovi vjernici. Kada govorimo o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije ne smijemo se zaustaviti samo u promatranju njezina zemaljskog života, nego se moramo vinuti duhom do onih uzvišenih odluka, kada je u promisli Božjoj odlučeno Stvaranje i Otkupljenje ljudskog roda. Tada je odlučeno da Majka Vječne Riječi Božje bude urešena svim vrlinama, svakim dostojanstvom i prema tome da bude izuzeta i zaštićena od svakog nedostatka u koji može upasti ograničeno stvorenje, a posebno od svake ljage grijeha. »Bezgrešno Začeće jedinstvena je povlastica koja se dolikovala Onoj koja je bila određena da postane Majka Spasiteljeva. Kad je Otac odlučio poslati svojega Sina u svijet, htio je da se Ona rodi od Žene, zahvatom Duha Svetoga. I ta je Žena bila posvema čista kako bi mogla primiti u svoju utrobu i u svoj materinski naručaj Onoga koji je sama savršenost. Bog nije htio da između majke i Sina bude ikakve prepreke. Nikakva sjena nije smjela zasjeniti njihov suodnos. Stoga je Marija stvorena bezgrešnom. Ni u kojem času njezine opstojnosti nije ju zasjenila ni ljaga grijeha.« (Ivan Pavao II., Uoči blagdana Bezgrešnog Začeća) Sada nam je jasnije zašto je Bezgrešna Djevica Marija odabrala svetkovinu Blagovijesti da objavi svoje divno ime riječima: »Ja sam Bezgrešno Začeće!«. Mariju je, toga sretnog dana za nju samu i za sve nas, arkanđeo Gabriel u ime presvetoga Trojstva pozdravio ovim riječima: »Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom!« i najavio joj je uzvišenu milost i dostojanstvo da je odabrana da bude Majkom Sina Božjega govoreći joj: »Ne boj se Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.« (Lk 1,28-32) Iz ovih riječi sv. Evanđelja po Luki vidimo kako je tijesno povezano Marijino Bezgrešno začeće s njezinim uzvišenim dostojanstvom Majke Božje. Marija je zato i uščuvana od istočnoga i od svakog drugog grijeha jer je odabrana da bude Majkom Svetosti. Tako lijepu promatra je anđeo Navjestitelj Gabriel kad joj pristupa s pozdravom: »Raduj se milosti puna!« (Lk 1,28) koji na pitanje te ponizne službenice Gospodnje: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« (Lk 1,34) odgovara: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjeg osjeniti. Zato će to Čedo i biti sveto, Sin Božji.« (Lk 1,35). Marija zna da je taj Sin Božji obećani Spasitelj kojega je obećao milosrdni Bog Otac Abrahamu i njegovu potomstvu dovijeka koji treba otkupiti Izraela i sve ljude od grijeha njihovih. U tom činu otkupljenja koje je ostvareno pregorkom Mukom Isusovom, Marija će imati najveći udio kao vjerna suradnica Sina Božjega i suotkupiteljica ljudskoga roda. Ona je postala baštinicom tih milosti u času kad je bila izabrana od Boga da bude Majkom Otkupitelja i Spasitelja cijelog svijeta. »Zbog čistoće svojega srca, Bezgrešna nam sada pomaže da težimo za savršenstvom koje je ona ostvarila. Ona je upravo za nas grešnike, to će reći za sve nas, primila tu svoju izvanrednu milost. I jer je majka, ona nastoji da na neki način svi njezini zemaljski sinovi imaju udjela u milosti kojom je ona osobno bila ispunjena. Marija se zauzima kod svojega Sina da nam izmoli milosrđe i oproštenje. Ona se nevidljivo sagiba nad sve one koji se nalaze u duhovnoj tjeskobi da bi im pomogla i da ih privede pomirenju. Jedinstvena povlastica njezina bezgrešnog začeća stavlja je u službu svih. Stoga za sve nas koji je smatramo Majkom ta Marijina milost predstavlja veliku radost.« (Ivan Pavao II., uoči blagdana Bezgrešnog Začeća 1983.) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 66,10-14c - vlastito Ps 40(39), 7-8a. 8b-9.10.11 Lk 1,26-38 - Blagovijest 25. III. |