08.10.2010., petak
VELIKA GOSPA - 2
|
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE ILI VELIKA GOSPA Marija je početak i slika budućeg savršenstva Crkve »Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me evo, svi naraštaji zvati blaženom, jer velika mi djela učini Svesilni i sveto je Ime njegovo. (Lk 1,46-49) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svetkovina Velike Gospe je po svoj prilici najstariji Marijin blagdan. Slavio se već u V. stoljeću i to 15. kolovoza pod nazivom »Dan Marije Bogorodice«. Blagdan se nazivao Rođendanom Marijinim za nebo, te Usnućem ili Preminućem Marijinim, a na Zapadu se ustalio naziv Uznesenje Marijino.  Kroz duga stoljeća sve je više rasla vjera cijele Crkve da je Blažena Djevica Marija već sva - dušom i tijelom - zahvaćena snagom Kristova Uskrsa. Ona je nakon završetka svojeg ovozemaljskog života odmah doživjela svoje uskrsnuće tijela koje svi drugi Kristovi spašenici očekuju za Dan suda i konačne proslave. U suglasnosti s cijelim učiteljstvom Crkve kojemu je Rimski biskup nezabludivo na čelu, na blagdan Svih Svetih god. 1950., papa Pio XII. proglasio je najsvečanijim načinom dogmu Uznesenja Blažene Djevice Marije riječima: »Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena istina da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica - nakon završena tijeka zemaljskoga života - dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.« (Pius XII. Const. Apost. Munificentissimus, 1. studenog 1950: AAS 42 [1950.]). A Crkva našega vremena, prihvaćajući tu objavljenu istinu vjere, naučava da je Marija, koja je »s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu«, »od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara (usp. Otk 19,16) i pobjednikom nad grijehom i smrću« (LG 59). Stoga Crkva Marijinu proslavu u nebu doživljava i kao znak svoje konačne pobjede i vječne proslave s Isusom u kraljevstvu Oca nebeskoga. U Mariji je oličeno cijelo čovječanstvo koje se bori na strani Boga. Nebeski hram s Kovčegom saveza je »mjesto« izvan prostora i vremena, kao i sam Bog, gdje se odlučuje o pobjedi dobra nad zlim u svakom čovjeku dobre volje i u čitavoj ljudskoj povijesti. »I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.« (Otk 12,1) Žena što se nalazi u nebu jest Marija, koja je slika Crkve. Njezino Dijete nije samo Isus, nego i Kristovo otajstveno Tijelo kojega smo i mi udovi. Sunce kojim je zaodjenuta Marija jest, dakle, Isus koga su obukli svi krštenici (usp. Gal 3,27); mjesec pod njezinim nogama znači promjenljivost svijeta, zvijezde označuju dvanaest plemena Izraelovih i u njima sav Božji narod. Zato je Marija »i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi«, »ujedno je pak združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je „uistinu majka udova (Kristovih) ... jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave”« (LG 53). Ali postoji i veliki neprijatelj, strašni Zmaj pakleni, Đavao, »ubojica ljudi od početka« koji »obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere« (1 Pt 5,8). »Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim ga rodi. (...) Njezino Dijete bî doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonište.« (Otk 12,4-6) Sam Bog je uzeo pod svoje okrilje Marijino Dijete i svako dijete Crkve. Iako je zemlja, uspoređena s nebom, prava pustinja, ipak i u njoj postoje Božja skloništa koja omogućuju da se iz njih izlazi u uspješni boj i izvojšti konačna pobjeda. Sigurno će pobijediti oni koji se bore pod Božjom zaštitom. A samo će odvažni i ustrajni borci zaslužiti pobjedu koje nema bez borbe.  »Žena obučena u Sunce« nas poziva da se borimo protiv »Zmaja velikog ognjenog« i da se založimo za život jedni drugih, za nove kolijevke u narodu i Crkvi. Tog moćnog Zmaja paklenoga »sa sedam glava« s »krunama« i »deset rogova« zauvijek je pobijedio Isus Krist, novi Adam i Marija majka njegova, nova Eva. Krist je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. On, prvijenac novog čovječanstva u svom tijelu označuje, a u proslavljenoj Mariji predostvaruje, uskrsnuće i ulazak u Kraljevstvo Božje svih onih koji ga vjerom prihvaćaju. »Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.« (1 Kor 15,21-24) Marija je prva i najsavršenije otkupljena, jer nitko nije i ne može biti Kristov koliko je to Njegova Majka. A za njom idu u kraljevske dvore bezbroj njene djece. Krist je jedini Otkupitelj svih duša, a Marija »materinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu« (GS 62). Marija je egzistencijalno i sudbinski vječno povezana s Kristom, kao svojim božanskim Sinom, i s Crkvom, njegovim otajstvenim tijelom: tj. s nama. Krist - Marija - Crkva ne mogu se i ne daju se odijeliti ni u životu ni u smrti, ni u borbi ni u pobjedi, ni u muci ni u slavi. Budući da Krist »treba da kraljuje, dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje« (1 Kor 15,25) i da ćemo s njime i mi kraljevati (usp. Rim 5,17; Otk 22,5), potrebno je da »kao posljednji neprijatelj bude uništena Smrt« (1 Kor 15,27). A uz Krista će najviše kraljevati Marija, jer je samo ona Kraljica - Majka vječnoga Kralja. Početak njezina kraljevanja jest njeno uznesenje na nebo. Bog je u Marijinu uznesenju pretekao ono što sprema svakomu čovjeku i cijelom čovječanstvu: »uskrsnuće tijela i život vječni«. »Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak je Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Pt 3,10), svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.« (LG 68) Stoga svetkovina Velike Gospe, na sliku Kristova Uskrsa, blagdan je cijele Crkve, odnosno blagdan našega vječnoga života. Stvoreni smo kao ljudi, postali smo kršćani zato da bismo u Bogu i s Bogom vječno živjeli. Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svoga naroda. Njezino pravo blaženstvo temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju. Zato Elizabeta hvali Marijinu vjeru: »Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« (Lk 1,45). Vjerom se Marija uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala je suradnica Bogu. Vjera ima svoja iskušenja, koja su baš kod Marije bila najveća. A budući da je svaka vjera nagrađena, njoj je pripala i najveća nagrada koju je upravo primila današnjim »otajstvom« uznesenja na nebo. Zato danas posred Crkve Marija pjeva svoju pjesmu zahvalnicu: »Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me 'blaženom zvati' svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je Ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju.« (Lk 1,46-50). Dakako, tako je mogla pjevati samo presveta Bogorodica. Ali upravo je njezino Božje materinstvo podloga svih ostalih povlastica koje je Bog udijelio Mariji i koje su dovršene i okrunjene uznesenjem njezine duše i tijela na nebo. I mi zajedno s Marijom hvalimo i slavimo Boga za sve što je učinio za nju, poniznu svoju Službenicu i našu Majku. Riječi Marijine otvaraju nam novi pogled na život: pogled ustrajne i dosljedne vjere. Ta vjera treba biti svjetlo svagdašnjem životu, jer vjerom i mi treba da na zemlji budemo suradnici Bogu i jedni drugima da se ostvari Božje kraljevstvo. One su nam danas kao njezina duhovna oporuka, jer svatko od nas treba da Marijinim očima gleda svoj vlastiti život, povijest čovjeka i čovječanstva. I mi skupa s Marijom već sada Boga hvalimo za sva dobra spasenja i otkupljenja, osobito za svoje buduće uskrsnuće, za život vječni koji nam Bog sprema. Nebeska Majka nas zove k sebi i svome Sinu u nebo. Ona nas na tom putu vodi kao Majka: pa neka nas i svu našu braću dovede k vječnom cilju u zagrljaj ljubavi Presvetoga Trojstva Boga našega. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a. 10ab Ps 45(44) 1 Kor 15,20-27a Lk 1,39-56 |