08.10.2010., petak
VELIKA GOSPA - 1
|
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE VELIKA GOSPA: ZNAK BUDUĆE SLAVE VJERNIKA »Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me evo, svi naraštaji zvati blaženom, jer velika mi djela učini Svesilni i sveto je Ime njegovo. (Lk 1,46-49) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Već od davnine slavi se 15. kolovoza kao blagdan Usnuća (koinesis) Blažene Djevice Marije pod nazivom »Dan Marije Bogorodice«. Ovo je po svoj prilici najstariji Marijin blagdan. Apokrifi koji nam o tome govore dolaze iz 5. stoljeća, ali čuvaju jezgru prvih spisa, nastalih u zajednici obraćenikâ iz židovstva, čak iz početka 2. stoljeća. Oni ispovijedaju vjeru da je Marija bila uznesena na nebo. Blagdan se nazivao Preminućem ili Usnućem Marijinim te Rođendanom Marijinim za nebo. Za istočne oce (usp. Ivan Damaščanin, u 8. st.) Marijino Uznesenje je istina vjere zbog božanskog majčinstva Marije, njenoga vječnog djevičanstva i bezgrešnosti.  Uznesenje Marijino iz crkve Santa Maria Maggiore u Rimu Na Zapadu se proširio blagdan Uznesenja Marijina već od 9. stoljeća. Slavio se najprije kao »Dan Rođenja« (Dies Natalis), kao i kod ostalih svetaca. Većina je naučavala da je Marija tijelom i dušom uznesena na nebo. Zato Bogoslovi u vremenu nakon Tridentinskog koncila iznose kao sigurnu nauku vjere Marijino uznesenje tijelom i dušom. I to ulazi u časoslov nakon Tridentskog koncila. U vrijeme Prvog Vatikanskog Koncila (godine 1880.) tražilo se da se ta istina proglasi dogmom vjere. Ali molba nije bila prihvaćena. Na zahtjev mnogih vjernika širom svijeta (preko šest i pol milijuna između 1921. do 1940.) Pio XII. 1. svibnja 1946. pita biskupe cijeloga svijeta za savjet o toj istini vjere. I nakon odgovora biskupa, godine 1950. na blagdan Svih Svetih, papa Pio XII. na Trgu svetog Petra u Rimu proglasio je najsvečanijim načinom dogmu Uznesenja Marijina riječima: »Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena dogma da je bezgrešna i uvijek Djevica Marija Bogorodica nakon završena tijeka zemaljskoga života - dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.« (usp. Pius XII. Const. Apost. Munificentissimus, 1. studenoga 1950.; AAS 42(1950); LG 59) Dakle, kroz duga stoljeća kršćanstva sve se više razvijala i hranila vjera cijele Crkve da je Blažena Djevica Marija već sva dušom i tijelom - zahvaćena snagom Kristova Uskrsa - slavno uznesena u nebo. Ona je odmah »nakon završena tijeka« svojega ovozemaljskog života doživjela svoje uskrsnuće tijela koje svi drugi Kristovi spašenici očekuju za Dan suda i konačne proslave. Ta istina vjere je proglašena »u čast Sina, na slavu Marije i radost sve Crkve«. Istina vjere je čin kulta i najviša hvala Bogu po Mariji. Marija se slavi kao Ona koja je već na cilju u nebeskoj domovini, u kući Oca kao i njezin Sin Isus. Ona je postigla konačno spasenje i eshatološko dovršenje koje pravednici i svi ljudi čekaju na kraju vremena. Stoga tu istinu vjere potvrđuje i Drugi Vatikanski Sabor kada kaže: »Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (usp. 2 Pt 3,10), svijetli putujućem Božjem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.« (LG 68). Marijino Uznesenje je dovršetak i kruna njena božanskog materinstva. Tako je već u viđenju promatra vidjelac na Patmosu. Ivan gleda »hram Božji na nebu« i »Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu« (usp. Otk 11,19a). »Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.« (Otk 12,1). Žena što se nalazi u nebu jest Marija koja je već okrunjena nebeskom slavom. Ona je slika Crkve koja je još u borbi s neprijateljima Kristova kraljevstva. Njezino dijete nije samo Krist već i njegovo otajstveno Tijelo kojega smo i mi udovi. Isus Krist u Mariji prima tijelo, ne samo fizičko nego i duhovno, što je njegova Crkva. Žena obučena suncem jest Marija u slavi. Ona je Majka Spasitelja i proročki Sion, koji rađa djecu Crkve u bolovima Kalvarije (usp. Otk 12,1-5). Žena koja bježi u pustinju (usp. Otk 12,6-18) jest Crkva koja je u borbi i dalje sa Zmajem, ali je sigurna u pobjedu koju okrunjena Marija već posjeduje. Okrunjena Žena u nebu anticipira pobjedu Crkve nad Zmajem i povezuje proročki Sion i Crkvu. Ona je Majka Krista kojega rađa bez muka u Betlehemu, ali i Žena, proročki Sion, duhovna majka Božjeg naroda, kojega rađa u bolima sa Sinom na Kalvariji. Djevica Marija je savršena slika pobjedničke Crkve posljednjih dana. Zato Ona ulazi u slavu kao »slika i početak« Crkve kakva će biti u budućnosti. Zmaj jest đavao koga je zauvijek pobijedio Krist, novi Adam i njegova Majka Marija, nova Eva. Krist je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. On, prvijenac novog čovječanstva u svome tijelu označuje, a u proslavljenoj Mariji predostvaruje uskrsnuće svih ljudi i ulazak u Božje Kraljevstvo svih onih koji ga vjerom prihvaćaju. Stoga je blagdan Velike Gospe, na sliku Kristova Uskrsa, blagdan našega vječnoga života. »Ali sad! Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvijenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvijenac Krist, potom, u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda - pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu - kraljevstvo Bogu i Ocu.« (1 Kor 15,20-24) Marijino Uznesenje je poseban dar Uskrsloga njegovoj Majci. Zato je pravo i razumljivo da to sudjelovanje u njegovoj pobjedi nad smrću iskusi prva baš Marija, njegova Majka. Ona je na najpotpuniji način Kristova jer je bila ljubljena i otkupljena na posve osobit način. Štoviše i Krist sam pripada njoj kao Sin Majci. Stoga Ona po svome Uznesenju na nebo prva sudjeluje u slavi Uskrsa. Tu slavu Marijinu kroz pokoljenja ispovijeda Crkva Istoka i Zapada. Za nas je stoga ova svetkovina nastavak Uskrsa i Uzašašća Gospodinova. U isto vrijeme ova je svetkovina i nama znakom i vrelom nade u vječni život, u naše buduće uskrsnuće. Marija je Žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svoga naroda. Njezino pravo blaženstvo se temelji na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju. I to blaženstvo se ne odnosi samo na djevičansko i božansko materinstvo Marijino, nego na ostvarenje Kraljevstva Božjega, na ispunjenje Očeva plana spasenja čovječanstva i svijeta u punini. Zato na glas pozdrava Majke Gospodinove, u sili i snazi Duha Svetoga, rađa se i vjera u duši Elizabete i zahvaća cijelo njezino biće te ona izriče proročke riječi Mariji: »Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« (Lk 1,45) Elizabeta hvali Marijinu vjeru. Vjerom se Ona uključila u veliko djelo Božjega spasenja i postala suradnica Bogu. Vjerom i mi trebamo na zemlji biti suradnici Bogu i jedni drugima da se ostvari Božje Kraljevstvo. Zato s Marijom i sva Crkva, službenica i siromašica Božja, veliča divna djela spasenja koja je Bog po njoj učinio. Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me evo, svi naraštaji zvati blaženom, jer velika mi djela učini Svesilni i sveto je Ime njegovo. (Lk 1,46-49) Ovaj Marijin »Magnificat« (Veliča) očituje sve srce naše Majke. On je nama danas kao njezina duhovna oporuka. Svatko od nas treba da Marijinim očima gleda svoj vlastiti život, povijest čovjeka i čovječanstva. Ove Marijine riječi otvaraju nam novi pogled na život. Pogled ustrajne i dosljedne vjere što je svjetlo svagdašnjem životu. Vjere što napokon prosvjetljuje i samu tamu smrti svakoga od nas. Stoga i mi, Marijinom pjesmom, već sada Bogu hvalimo za sva dobra spasenja i otkupljenja, osobito za svoj budući Uskrs, za život vječni koji nam Bog sprema. Zato Marijino Uznesenje je jamstvo dostojanstva i konačne sudbine ljudskog tijela, sigurnost vjere u uskrsnuće. U današnje vrijeme, kad raste kult tijela, Uznesenje Marijino je proglas dostojanstva tijela u kojemu se odvija naša povijest. Čovjek živi u svijetu u kojemu vlada smrt. Marija svojim Uznesenjem pokazuje da čovjek nije rođen za smrt nego za život, za vječni život u nebu. Marijino Uznesenje tijelom i dušom na nebo pokazuje slavu tijela, njegovu vječnu ljepotu i mladost, ako ga poput Marije čuvamo od ljage grijeha. Marijino nam Uznesenje pokazuje također i snagu milosti, koja je Božja sila i život, a ostvaruje sjaj novih nebesa i nove zemlje u smrtnom tijelu. U Marijinoj proslavi imamo i sliku onoga što će Crkva i svaki od nas biti na svršetku vremena, ako slijedimo Mariju, uklonimo ljage i nabore grijeha i zla iz našega života te milošću Kristovom posvećeni i očišćeni postanemo i mi slavni, sveti i neporočni pred Bogom. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a. 10ab Ps 45(44) 1 Kor 15,20-27a Lk 1,39-56 |