08.10.2010., petak
VELIKA GOSPA - MISA BDIJENJA
|
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE ILI VELIKA GOSPA (Misa bdijenja) Marija na nebo uznesena nagovještaj je vječnog blaženstva svima onima koji slušaju riječ Božju i čuvaju je u srcu »Dok je Isus govorio mnoštvu, povika neka žena iz mnoštva: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao!” (Lk 11,27) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Nalazimo se u vigiliji najvećeg blagdana Blažene Djevice Marije, odnosno svetkovine njezina slavnog Uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu. Svetkovina Gospina preminuća i uznesenja na nebo ne samo da je najstariji nego kroz više stoljeća i jedini Marijin blagdan. To je i najveća Marijina svetkovina koja je kod svih kršćanskih naroda spojena s nebrojenim pobožnostima, hodočašćima i običajima.  Povijesni korijen ove svetkovine je posveta crkve u čast Majci Isusovoj u Jeruzalemu, koja se slavila od sredine V. stoljeća. Bizantski car Mauricije (582. - 602.) protegnuo je taj blagdan kao obvezan u cijelom svome carstvu i kršćani Istoka nazvali su ga Usnuće Blažene Djevice Marije (Koinesis) u smislu smrti kao rođendana za vječni život. Kršćani Rima slavili su »Rođendan svete Marije« (Natale) s istim duhovnim sadržajem na isti dan od sredine VII. stoljeća. U Gregorijanskom sakramentaru pape Hadrijana I. (772. -795.) ovaj se blagdan zove »Uznesenje svete Marije«. Marija je uvijek bila povezana sa svojim Sinom Isusom Kristom. To se najsnažnije očituje kad ona sluša Boga koji joj priopćava svoj život u Kristu. Ona s Kristom pobjeđuje grijeh (Bezgrešna), ali s njime će nadvladati i smrt i tako ući posvema u Očevu slavu na nebesima. Stoga ispitavši vjeru Crkve kroz stoljeća papa Pio XII. proglasio je 1. studenog 1950. dogmu o Marijinu uznesenju na nebo tijelom i dušom i povezao je s istinom o uskrsnuću tijela što pokazuje uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu. Kao što je Kristovo uzašašće na nebo Božja potvrda ljudskog dostojanstva, tako je i Marijino uznesenje tijelom i dušom u nebesku slavu promocija svakoga čovjeka. Crkveni oci i pisci, zajedno s liturgijom, mnogo su starozavjetnih proroštava, slika i tipova povezali s Marijom koja je i time postala nerazdruživo sjedinjena sa svojim Božanskim Sinom. On je tvorac i posrednik Novog i Vječnog Saveza između Boga i ljudi, a u vezi s njim i zbog njega Marija je pravi kovčeg saveza koji daleko nadvisuje dragocjenost i važnost te najveće starozavjetne svetinje. Stoga je sasvim opravdano da se danas čita o prijenosu Božjeg kovčega u novi šator što ga je na gori Sion razapeo kralj David. »I unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom. Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Gospodnjim imenom.« (1 Ljet 16,12) Božji Kovčeg slika je Kristove ljudske naravi koju je On po Duhu Svetome primio od svoje Majke Marije. Prema tome Ona je sveti šator koji je i podignut zbog Božjeg Kovčega. U tom smislu Mariju nazivamo »prijestoljem mudrosti«, jer je Ona Božjoj Mudrosti omogućila da se nastani među nama i da izvede djelo ljudskog otkupljenja. Gdje Bog očituje i uspostavlja svoje boravište, sve postaje sveto pa čak mjesta i predmeti. Stoga u najvišem smislu postaje svetom Žena od čijeg je tijela primio svoj zemaljski život sam Sin Božji. Zato Mariju nazivamo također Božjim kovčegom koji je sadržavao Sina Božjega, ustanovitelja i zakonodavca Crkve, našeg Velikog Svećenika koji nas hrani nebeskim jelom i pićem svoga tijela i krvi. Prema tome prijenos kovčega u šator slika je Marijina uznesenja i ulaska u nebo. Tom značenju bolje odgovara veliko slavlje kojim je David popratio taj prijenos, jer je Crkva Marijinu proslavu uvijek zamišljala uz pjevanje anđela i klicanje svetaca. Blagoslovljena među svim ženama donijela je svemu svijetu daleko veći blagoslov od onoga što ga je njezin praotac David prigodom prijenosa kovčega u ime Gospodnje udijelio prisutnom narodu. Tako se tek kod Marijina uznesenja na nebo obistinila riječ o njezinu »vječnom počivalištu«, gdje je zauvijek smješten kovčeg Božje sile, Marija Bogorodica, remek djelo Božje svemoći i ljubavi. Krist Gospodin, naš Otkupitelj i Spasitelj, pobijedio je svojom smrću na križu zlo i grijeh i svojim uskrsnućem našu smrt te je tako postao »prvorođenac uskrsnulih od mrtvih« (usp. Kol 1,18). Pravo je da mu je i u tome od svih nas neusporedivo bliža njegova majka Marija, koja je i po tome predznak buduće Crkve na nebu, zajednice, svih slavno uskrsnulih. Krist je na svojoj Majci pokazao ono što će pružiti svoj svojoj braći i sestrama. Stoga je Marijina vječna proslava u Kristu zalog i naše proslave. »A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!« (1 Kor 15,57) I na temelju toga uvjerenja znamo i mi da naš trud nije neplodan u Gospodinu nego naprotiv nam pribavlja vječnu slavu kao i Mariji. Sveti su i blaženi oni koji su već na nebu dušom. Najsvetija i najblaženija od svih ljudi je ona koja je kod Boga dušom i tijelom, Isusova i naša Majka Marija. Stoga čitav ovaj Gospin blagdan u nekom smislu nije drugo nego ponavljanje onog usklika žene iz puka: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koja si sisao!« (Lk 11,27). Tako je ta žena slaveći Mariju htjela proslaviti Isusa upravo kao što i sva Crkva čini kroz stoljeća i činit će do kraja vremena da onda isto nastavi u vječnosti. Isusu je bila draga pohvala na račun njegove Majke koju je ljubio i ljubi više nego što sva djeca ljube svoje majke, jer je On ne samo čovjek već i pravi Bog, a mi samo ljudi. Uza sve to mu je u tom času nešto bilo još više na srcu, a to je naše spasenje. Vječno blaženstvo njegove Majke već je bilo osigurano time što je njegova Majka pa On još, zajedno sa svojom Majkom, želi da to blaženstvo postignemo i mi, njegova braća i sestre, a Marijina djeca. Zato Isus odgovori: »Još blaženiji (su) oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« (Lk 11,28) Marija je bila velika i postala je blaženom jer je u svom životu velikodušno prihvaćala Božju riječ, pohranjivala je u svome srcu, o njoj razmišljala i u svemu živjela po svetoj volji Božjoj. U tome se sastoji i naše blaženstvo, jer volja Božja je da i mi postanemo sveti. To je konačni cilj čitavoga našega ljudskoga i kršćanskoga života. Jedino grijeh kida naše bratstvo s Kristom i tako onemogućuje naše vječno blaženstvo s Isusom i Marijom. To dobro zna naša majka Crkva pa nas upućuje da danas kod sv. Mise i Pričesti molimo da nam Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije na nebo Uznesene oprosti naše grijehe, izbavi nas od zla i pribavi nam vječno blaženstvo u nebu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Ljet 15,3-4. 15-16; 16,1-2 Ps 132 (131) 1 Kor 15,54-58 Lk 11,27-28 |