08.10.2010., petak
DEVETNICA PRED VELIKU GOSPU 2
|
DEVETNICA U ČAST BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO UZNESENE Marijina prisutnost u povijesti spasenja Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Ušli smo u devetnicu priprave u molitvi i pokori u čast Blažene Djevice Marije na nebo uznesene. Bog je za dolazak svoga Sina na svijet pripravljao i odabirao, odgajao i usavršavao pravednike, dok nije u Djevici Mariji pripravio Majku za svoga Sina i našega Spasitelja i Gospodina našega Isusa Krista. Stoga večeras skupa s vama želim razmišljati o Marijinoj prisutnosti u povijesti spasenja ljudskoga roda.  Drugi Vatikanski Sabor sažeo je tu prisutnost ovim riječima: »Svete knjige Staroga i Novoga Zavjeta i časna Predaja pokazuju na sve jasniji način ulogu Majke Spasiteljeve u ekonomiji spasenja i stavljaju nam je gotovo pred oči. Knjige Staroga Zavjeta opisuju povijest spasenja, u kojoj se polagano pripravljao Kristov dolazak na svijet. I ti prvi dokumenti, kako se očituju u Crkvi i kako se shvaćaju u svjetlosti daljine i potpune objave, malo - pomalo sve jasnije iznose na svjetlost lik žene, Spasiteljeve Majke. Ona je pod tom svjetlošću već proročki označena u obećanju, danom prvim roditeljima pošto su sagriješili, o pobjedi nad zmijom (usp. Post 3,15). Isto tako ona je ona Djevica koja će začeti i roditi Sina, kojemu će biti ime Emanuel (usp. Iz 7,14; Mih 5,2-3; Mt 1,22-23). Ona ima prvenstvo među poniznima i siromasima Gospodinovim, koji s pouzdanjem od njega očekuju i primaju spasenje. Napokon, s Njom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od Nje uzeo ljudsku narav, da misterijima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.« (LG 55) S Marijom započinje novi dan ili »godina milosti Gospodnje« (Lk 4,19). Marija je dar »premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visina, i obasjati one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj« (Lk 1,78). S Marijom započinje ono što je rekao prorok: Gospodin stvori nešto novo na zemlji, Žena će okružiti muža. (Jer 31,32). Marija je zaokružila cio niz muževa u rodoslovlju i započela ono novo što je Bog stvorio s njom i po njoj. Marija je ostvarenje onog naziva koji su proroci upotrjebljavali kao simbol za Izrael: »Djevica, Kći sionska«. Ona je novozavjetni kovčeg koji će osjeniti sila Duha Svetoga, i u kojem će boraviti »Slava Gospodnja«. Ona je svetište Duha Svetoga. U taj novozavjetni kovčeg Bog Otac je smjestio ne dvije kamene ploče Zakona, nego vlastitoga sina svoga, svu svoju ljubav, velikodušnu i milosrdnu, da u tom kovčegu postane Sin čovječji. Tako radost koju su proroci naviještali Kćeri sionskoj anđeo Gabriel naviješta Djevici Mariji. »Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom! (...) Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo 'ti ćeš začeti i roditi Sina' komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. (...) Duh Sveti sići će na te - (i) - sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.« (Lk 1,28. 30-32. 35). Tako Novi Savez između Boga i ljudi započinje s Djevicom Marijom i njezinim Djetetom Isusom. U Starom Zavjetu imamo šator susreta između Boga i njegova naroda, a u Novome Djevicu Mariju; tamo oblak ovdje Duh Sveti; tamo slava Božja, ovdje Sin Božji. Onaj stari zapečaćen je krvlju jaraca i junaca, ovaj novi krvlju Jaganjca Božjega. Iza onoga je umiranje, iza ovoga je uskrsnuće. Tamo odlazak k ocima u zemlju mrtvih, ovdje povratak k Bogu Ocu nebeskom u kraljevstvo živih. Zato je ovaj postao ne samo Novi, nego i Vječni Savez. Zato »svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.« (Iv 1,12-13). Tako Marija se nalazi na početku i svršetku Isusova života. Isusov je život uokviren »Ženom koja okružuje Muža« (Jer 31,22) »I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.« (Iv 1,14). Na svadbi u Kani Marija je protulik Eve. Eva je nagovorila Adama na grijeh, ovdje Marija nagovara Isusa da pomogne ljudima. Nemaju vina, nemaju života milosti koji su grijehom izgubili. Isus im treba pomoći svojim vinom, vratiti im milost i dati život. Ovdje je vino znak njegove krvi. Zato Isus govori Majci: Ženo, još nije došao moj čas. Kad je pak došao taj njegov čas, Isus visi na križu i daje svoju krv za naše spasenje. Marija stoji pod križem i njezinu dušu probada mač boli. »Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: „Ženo, evo ti sina!” Zatim reče učeniku: „Evo ti majke„” i od tog je časa učenik uze u svoju kuću.(Iv 19,26-27). Isus ostavlja svojoj rođenoj Majci kao baštinu svoga učenika, odnosno u tom ljubljenom učeniku svoju Crkvu. Tako nam Ivan otkriva Marijinu ulogu u djelu otkupljenja i ulogu u Crkvi. Učenici kao Crkva jesu baština koju je Isus povjerio Ženi - Majci, da im ona bude majka, a oni njoj djeca. Zato je Marija majka naša, Majka Crkve. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sef 3,14 Zah 9,9 Lk 1,28-33 Iv 19,26-27 |