08.10.2010., petak
DEVETNICA PRED VELIKU GOSPU
|
DEVETNICA U ČAST BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO UZNESENE Eva, majka živih koji umiru; Marija, majka otkupljenih koji žive i nakon smrti  Tizzian: Uznesenje Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! U svojoj odluci da postane čovjekom, Sin Božji je htio da njegova Majka bude najljepši odraz njegove svetosti, njegova najljepša slika. I prvi čovjek je bio stvoren na sliku Sina Božjega, obasjan njegovom milošću, ogrnut plaštem pravednosti i odjećom nedužnosti. I njemu je stavio na raspolaganje obilje milosti i pozvao ga da s tim bogatstvom stječe nove zasluge. Dao mu je mogućnost da to bogatstvo prenosi na svoje potomstvo kao duhovnu baštinu. Ali čovjek se u svome obilju uzoholio, pokidao plašt pravednosti i odjeću nedužnosti. I tada je uvidio da je gol. Postao je bijednik i siromah. Da bi izvukao čovjeka iz te njegove bijede, Sin Božji htio se u svemu izjednačiti s njime, osim u grijehu. I zato je htio biti dijete svete Majke. Tako je Isus Krist, »Svetac Božji« (Iv 6,69), htio započeti preporod čovjeka sa svetom Majkom Marijom i s njom izvršiti obnovu one predivne slike koju je čovjek grijehom iznakazio. Samo Sin Božji koji je sama svetost mogao je čovjeka izvući iz gliba grijeha i obući ga u najljepše haljine milosti kao otac izgubljenog sina. Adam je za pomoćnicu i drugaricu života dobio Evu. Za njegovo tijelo Bog je uzeo materiju iz zemlje. A za njezino tijelo uzeo jje materiju ne iz mrtve zemlje, nego iz živog Adama, jer je Bog htio da žena bude nježnija i osjećajnija. Da ima više ljubavi i srca. Da bude majka. Da u sebi nosi ne samo klicu života, nego da se život u njoj začne, razvija i raste. Njezina povezanost s djetetom bit će profinjenija, intimnija i životvornija od očeve. Zato je Bog materiju za njezino tijelo uzeo od živog i posvećenog materijala i učinio je kolijevkom života. Ta kolijevka trebala je biti svetište iz kojega će se rađati sveta djeca. Ona prva milost dana Adamu i Evi bila je temelj svetosti. Da su oni sačuvali taj temelj svetosti, njihova bi djeca rasla iz svetog temelja i bila bi sveta. Svetost bi bila njihova baština. Ali svojom grijehom oni su razorili taj temelj svetosti. Ostao im je grijeh, koji je navukao smrt njima i njihovu naraštaju. I to je baština njihovoj djeci. Svetište života je okaljano i opustošeno, jer se grijh i zlo uvuklo u nj. Marija kao dijete Adama i Eve po zakonu nasljedstva trebala je baštiniti tu ostavštinu grijeha. I ona kao dijete iz tog okaljanog svetišta trebala je izići okaljana baštinom grijeha. Ali Marija je početak novog naraštaja, boljeg svijeta. Ako je ona dijete Adama i Eve po tijelu, po milosti preporođenja oni su postali njezina djeca. Zato je Bog Mariju stavio ispred Adama i Eve da im ona bude majka preporođene milosti. Marija je izabrana da bude Majka Bogočovjeka, Isusa Krista. Kao žena ona je po naravi nositeljica života. U njoj je svetište života. U tom svetištu započet će Isus, Sin svetoga Boga, svoj zemaljski život. Zato je Krist za svoju Majku Mariju, da bi mogla biti po njegovu ukusu, učinio izuzetak od zakona baštine. Izuzeo ju je i sačuvao od bilo kakve veze s neposluhom i savezništvom sa Sotonom. Pripravio ju je da mu bude dostojno prebivalište. Obdario ju je takvim bogatstvom milosti da bi mogla biti majka milosti Božje. Marija je milost od milosti Božje, svetost od svetosti njegove. Isus je Očev Jedinorođenac, a Marija prvorođena kći. On je kralj kraljeva, gospodar gospodara, a ona kraljica i vladarica uza svoga Sina. Krist će preporoditii Adamovo potomstvo i stvoriti novi naraštaj otkupljene djece Božje. Zato je htio da mu zemaljski život dade jedna od Adamovih kćeri, da bi mu za uzvrat dao u baštinu vječni život. Kao čovjek preuzeo je Adamov dug tako da bi oslobodio njega i njegovo potomstvo iz tamnice iz koje nije mogao izići dok ga svega ne isplati. A nakon isplate duga čovjek će opet biti dijete Božje milosti koja će ga obasjati nebeskim sjajem vječnoga života. Na taj način Isus Krist postaje glava ljudskoga roda. On je veći od Adama jer ga je stvorio, ispred njega je jer ga je preporodio. Kristova milost jača je od Adamova grijeha. Zato je htio da i njegova Majka Marija bude veća od Eve i ispred nje. Htio ju je čistu i bez ljage grijeha. Zato je kod nje pretekao Adama i Evu. Prije negoli ju je mogao okaljati njihov grijeh, Bog je Mariju obasuo svojom svetošću i tako nije dopustio da ona postane baštinica njihove bijede i golotinje. Adam i Eva htjeli su postati bogovi. Isus je Bogočovjek, a njegova majka Marija Bogorodica. Kad je Bog stvarao čovjeka, sastavio je materiju i duh, uspostavio sklad i ravnotežu među njima. Grijeh je poremetio taj sklad i ravnotežu i čovjek je postao ruševina. Tu ruševinu trebalo je obnoviti i grešnika pretvoriti u sveca. Tako je čovjek koji je na početku učinjen divnim, u Isusu i Mariji postao još divnijim. Napasnik da zavede Adama poslužio se Evom. Krist da ga izbavi iz ropstva služi se Marijom. Eva je majka živih koji umiru. Marija je majka otkupljenih, oživljenih i preporođenih koji žive i nakon smrti. S Marijom Bog započinje pobjedu nad neprijateljem koji je porazio Adama i Evu. Zato je i početak njezina života pobjeda, jer kod njezina začeća neprjatelj se nije smio približiti k njoj da je dotakne svojim kužnim dahom. Milost Božja koja je brižno pripravlja ovaj trenutak pobjede uzdigla je Mariju na same vrhunce svetosti, gdje Sotona nema pristupa. Nad njom je ta milost zablistala tolikim sjajem i prožela cijelo njezino biće toliko da se na njoj ne može pojaviti niti sjena grijeha. Zato Krist nastupa zajedno s Marijom protiv neprijatelja. Njihova borba s njim i njihova pobjeda nad njim biti će jedinstvena. Svojom savršenom poslušnošću i žrtvom svojega života na križu Isus će proslaviti Oca, a čovjeku pružiti ruku pomirnicu. Marija kao nova Eva bit će njegova suradnica i u žrtvi, jer će mač boli i njoj pod križem probosti srce. Ona će biti neprijatelju nepristupna tvrđava. A jer ju je Bog izabrao za tu ulogu davno prije negoli je Adam postao, tu ona ima pred njim prednost. Zato je ona bliže Kristu nego Adamu. Stoga je Bog i učinio da ona nema udjela u Adamovoj baštini grijeha. Bog je htio da Marija blista kao uzor svetosti i da kao takva bude nada palom čovjeku. Ona koja je sva bez grijeha da bude utočište grešnika. Bog je Bezgrešnu, iako je rođena u suznoj dolini, uzdigao na najviše vrhunce svetosti tako da bude radost i ponos ljudskoga roda. Ona je trebala biti ne samo član ljudske zajednice, nego prava milosna Majka: čista, sveta i neokaljana. Jedna od nas, ali iznad svih nas. Bog Otac je odlučio dati Mariji svoga Sina tako da On koji je po božanskoj naravi Sin Božji postane u svojoj ljudskoj naravi i Sin Marijin. Duh Sveti učinio je Mariju svetištem u kojem Očev Sin postaje čovjek i njezin Sin. Tu je otajstvo i sva veličina Marijine osobe, njezine uzvišene ljepote i svetosti. To je Marija, Bogorodica: majka Isusa Krista Bogočovjeka i Majka naša, Majka Crkve. Stoga ako želimo biti djeca Božja i djeca Marijina čuvajmo se od grijeha i trudimo se uvijek živjeti u milosti Božjoj poput Marije i uz njezinu pomoć, jer je Ona nada novoga i boljega čovječanstva i naše buduće slave i vječnoga života. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 2,21-25; 3,9-20 Ps 98 (97) 1 Kor 15,20-27a Lk 1,26-38 Post 3,9-15. 20 (113) Jud 13,18. 19. 20 (125) Lk 2,1-14 (136-137) Lk 2,15-19 |