< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
SVIBANJSKE POBOŽNOSTI Prečista Djevica Marija Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! »U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija« (Lk 1,26-27). Mariju šest puta u litanijama nazivamo djevicom i govorimo: Djevice časna, Djevice premudra, Djevice moguća, Djevice milostiva, Djevice vjerna, Djevice hvale dostojna moli za nas! Marijino djevičanstvo najavljuje početak mesijanskih dana. Marija je časti izvor, zapečaćeni zdenac, studenac i izvor života, slave i nade velike budućnosti. Raphael Santi: Zaruke Djevice Marije Marija je »zaručena« s Josipom. Nije li to u suprotnosti s Djevicom? Zaruke se na Istoku, u zemlji Marijinoj, obavljaju u ranoj dobi: djevojka se smatra zrelom već u dvanaestoj i trinaestoj, a mladić u osamnaestoj godini života. U židovstvu zaruke nisu samo obećanje već je to pravni čin, koji zaručnicima daje zakonska prava i dužnosti, te se u to vrijeme Josip može zvati »muž« Marijin (Mt 1,16), a Marija i prije vjenčanja »zaručena žena«. Zaručnici žive do vjenčanja u očinskoj kući. Među zaručnicima nije smjelo biti bračnih odnosa. Roditelji su strogo pazili da se u tome ne pogriješi. Zaručnici se nisu mogli sastajati nasamo, niti je mogla zaručnica sama ići k svojem zaručniku. Zaručnica je morala ostati djevica. U protivnom, ako začne dijete s drugim, podliježe kaznama izgona, kamenovanja, kao da je vjenčana. Stara predaja predočuje nam Josipa kao starca ili patrijarha koji ima brigu da zaštiti Mariju i njezino dijete. Sv. Pismo nam ne daje za to potvrdu. Stoga s punim pravom možemo zamisliti da je Josip u punoj zrelosti svoga mladenaštva i da njegova ljubav s Marijom krije nešto novo, neočekivano i sveto. Susret s Marijinom dušom preobražava i njega i spreman je da s njom dijeli djevičanstvo kao i praroditelji prije grijeha u zori čovječanstva, tako i sada u zori mesijanskih dana. Teško to može shvatiti današnji čovjek koji živi u ozračju razvratnog seksualizma. Ipak, može shvatiti da je ljubav nešto mnogo uzvišenije i vječno, koju ne ruši ni daljina, ni zatvori, ni sama smrt, ako je ljubav istinita. A ovdje je ljubav otvorena i posve zauzeta za Božju stvar i njegovo spasenje. Ljubav Marije i Josipa otkriva da je duhovna, božanska, milosna ljubav veća i intimnija od vanjske i tjelesne ljubavi. Kršćanske zaručnice oblače bjelinu na dan svoga vjenčanja i na glavu stavljaju bijeli vijenac okićen bijelim cvjetovima. Time se želi kazati da je dotična djevojka sačuvala bjelinu duše i tijela, tj. svoje djevičanstvo. Marija je bijela od svog začeća, jer je bez grijeha začeta. Ona je bijela u svom djevojaštvu i u svom majčinstvu. Njezin bijeli vijenac nije joj spao s glave ni na dan kad je postala majka. Bjelina njezine nevinosti nije se majčinstvom umanjila nego povećala. Marija se uspoređuje s ljiljanom. Ljiljan je znak čistoće, i zato je postao cvijetom Blažene Djevice Marije. Na mnogim slikama prilikom Marijina navještenja arkanđeo Gabriel drži ljiljan u ruci. Ljiljan među trnjem osobiti je znak Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, koja je sačuvala svoju neporočnost usred grješnog svijeta. Marija je ljiljan iz Božjeg vrta sva bijela, nevina i netaknuta i prije poroda i u porodu i poslije poroda. Ona je ljiljan koji je bijel i čist od vrha do dna, tj. od njezina začeća do njezina uznesenja na nebo. Zašto je to tako? Bog je htio da Majka njegova Jedinorođenoga Sina ima svu ljepotu duše, ali isto tako i tijela. Ima žena koje su djevičanstvo izgubile prije vjenčanog dana, a ima ih koje su ga sačuvale do toga dana. Ali samo je jedna Žena - Majka, koja je djevičanstvo sačuvala i na dan svoga majčinstva, a to je Marija. »Nato će Marija anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.”« (Lk 1,35-36) Stoga snagom Duha Svetoga Marija je u isto vrijeme ostala djevica i postala plodna majka. Malo nas to zbunjuje, jer smo samo ljudi, ali Bog je svemoguć. Kao što sunčane zrake prolaze kroz staklo, a da ga ne povrijede; isto tako je Isus Krist, Sin Božji, prošao kroz prečistu utrobu Marijinu bez povrede njezina djevičanstva. Nekoć je Eva dobila tijelo od čistog Adama, a ovog puta »novi Adam« - Isus Krist, dobiva tijelo od prečiste Marije i tako na neki način, žena je vratila dug muškarcu. Ima jedna priča koja govori kako je Marija jednog dana zapitala Isusa: »Sine, koje je tvoje najveće djelo, što je najljepše što si učinio? Isus je šutio. Samo je pogledao Majku i nasmiješio se. Marija je taj smiješak shvatila. To je Ona, Djevica i Majka. Prema tome Marija je uzor djevičanstva i čistoće, posebno našoj mladeži koja često misli da je govor o djevičanstvu i čistoći ograničavanje slobode, a ne zaštita svetosti, čistoće i dostojanstva spolnosti ljudske osobe. Marija, kao Djevica i Majka, je remek-djelo djevičanstva i čistoće, utjelovljenje Božjeg zakona i savršeno stvorenje. Stoga je Ona uzor djevičanstva i čistoće i djevicama i majkama. Kršćanstvo je uvijek cijenilo i s velikim se poštovanjem izražavalo o spolnoj čistoći. Bilo je nekih razdoblja kad se o toj spolnosti suzdržano i stidljivo govorilo. Uvukla se neko vrijeme i maniheistička pojava koja je naglašavala spolnost kao nešto grješno i negativno. Međutim Crkva je uvijek naglašavala kako nije moguće govoriti o čovjeku, ako se ne govori i o njegovoj spolnosti. Bog ga nije drugačije zamislio nego kao muško i žensko i tako ga je stvorio. I kao takvo biće, čovjek ima svoj cilj, svoje osobine i svoje djelovanje. Da bi Bog obznanio svetost i dostojanstvo ljudske spolnosti stavio je dvije zapovijedi: »Ne sagriješi bludno!« i »Ne čini preljuba!« Tim zapovijedima Bog je htio zaštiti čovjekov identitet, njegov pokretački dinamizam, njegovu životnu snagu, izvor i svetište života. Današnji ljudi obično misle kako su te zapovijedi ograničavanje slobode. Ali to nije tako. To su zapovijedi kao ograda koja štiti da ne bi »divlje zvijeri« provalile u lijepi vrt dostojanstva ljudske naravi koja je stvorena na sliku i priliku Božju i tako ga opustošile. Stari Zavjet kažnjavao je prekršaje djevičanstva i bračne čistoće smrću, dok Novi Zavjet više iznosi ljepotu čistoće duše, srca, uma i tijela. A sv. Pavao kaže: »Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.« On nas upozorava kako trebamo biti sveti i neporočni pred Bogom. A sv. Crkva, oslanjajući se na objavu Božje riječi, oduvijek je naučavala da kršćanin treba držati čistoću duše i tijela, jer smo se krsnom vodom očistili od grijeha i uronili u Isusa Krista, oprani smo u krvi Božjeg Jaganjca i pozvani na Jaganjčevu gozbu Sina Božjega. Svaki je kršćanin »hram Duha Svetoga«: U njemu djeluje taj Duh i po njemu je on dijete Božje. Taj ga Božji Duh nosi, nadahnjuje, hrani i puni životnom snagom i poletom. Duh Sveti nas potiče na ljubav, radost i pravednost, dobrotu, čistoću i svetost. Svaki čovjek, stri i mladi, ima svojih slabosti i padova. On je često krhak i slab. Okolnosti koje ga potiču na grijeh velike su na svim stranama. Njegov unutrašnji život nije potpuno ispunjen Božjim Duhom, pa zato dolazi do padova i lomova. Ipak uz dobru volju i Božju pomoć, može se ustrajati. Marija je uvijek bila na poseban način uzor mladeži u čistoći i nevinost. Kršćanska je mladež znala da uz Kristovu i Marijinu pomoć može sačuvati jakost tijela, mladost duha, ljepotu duše, radost života i unutrašnji mir. Mladež, osobito ženska, u Mariji je gledala ideal čistoće jer je prema sv. Ambroziju: »Marija prva u vrtu palog čovječanstva zasadila zastavu djevičanstva«. Današnja mladež Istina, ima i »crnih mrlja« kod današnje mladeži. Ima gaženja ideala, izrugivanja čistoće, frustriranje svega što je sveto i plemenito, ali ima i divnih primjera pred kojima čovjek ostaje zadivljen. Mladež je uvijek gledala u Mariji i način kako se u ovom nečistom svijetu može sačuvati čistim. Marija je u tome uspjela, jer je razmišljala i molila. Njezin je pogled bio uperen prema Nebu i nije ni gledala ono nečisto u svijetu, njezino držanje bilo je sveto i ozbiljno, jer je svojim ustima ljubila Najčistijeg i Najljepšeg među sinovima ljudskim, a svojim rukama njegovala uzor čistoće Isusa Krista. Molimo zato presvetu Djevicu Mariju da naša mladež bude hrabra u očuvanju svojih mladenačkih ideala. Ako budemo danas imali nevinih i kreposnih mladića i djevojaka, sutra ćemo imati pravih i vjernih očeva i majki. Čista i moralno zdrava mladež je budućnost Crkve i našega hrvatskoga naroda. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 10,14 Lk 1,26-38 Ps 40 (39) |