08.10.2010., petak
BLAGDAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE 2.
|
BLAGDAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi« Hvaljen Isus i Marija Draga braćo i sestre! Danas Crkva katolička slavi blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Današnji blagdan nam govori da u srcu svakoga čovjeka postoji želja za »izgubljenim rajem« i za postignućem prvotne nevinosti. Današnje bogoslužje nam stavlja pred oči jedno Božje stvorenje, jednu ljudsku osobu koja je tu želju »raja« ostvarila i to ne zato što je našla nešto što je bila izgubila, nego što je ostala u prvotnom planu nevinosti i svetosti koju je Bog htio za svakoga od nas prije početka svijeta. Ona se potpuno dala Svevišnjemu i dozvolila je da ju Božja milost potpuno obuhvati i preobrazi. Zato ju je Bog izabrao za najveće poslanje (misiju) što ljudska povijest poznaje: surađivati na odlučujući način u Otkupljenju koje će izvršiti Krist, Sin Božji, rođen iz njezine utrobe. Riječ Božja današnje Liturgije pomaže nam da shvatimo bolje ovu neizmjernu tajnu otajstva (misterij) Marije u djelu Otkupljenja ljudi. Tako Knjiga Postanka nas vodi u srce prvotne drame koja je prouzrokovala za naše praroditelje i za sve ljude gubitak raja, odnosno prijateljstva s Bogom i životne sreće. Nakon što su Adam i Eva, po nagovoru Sotone, kontestirali Bogu pravo da bude prvi u njihovu životu, prekrivši njegovu zapovijed da ne jedu plodove sa zabranjenog stabla, našli su se sami potpuno goli. Tu se nije radilo samo o fizičkoj golotinji, nego o moralnoj i duhovnoj, jer se izgubili milost ljubavi i prijateljstva s Bogom i radi toga svoju osobnu nevinost zaštitu i sigurnost.  Duc de Berry: Rajski vrt Nisu postigli ono što su željeli, tj. da budu »jednaki Bogu« već su se našli izloženi svojoj slabosti i nesigurnosti, strahu pred samima sobom i pred čitavim stvorenjem koje im se po prvi put pokazuje neprijateljskim. Boga kojega su prije osjećali samo kao njihova prijatelja, sada ga se počinju bojati jer ga instinktivno naziru kao sudca koji kažnjava. Grijeh je pomrsio u njima pravu ideju o Bogu i počinju smatrati svojim neprijateljem Onoga koji ih je stvorio i koji je sve učinio da im bude prijatelj i koji ih, usprkos njihove neposlušnosti, i dalje nastavlja ljubiti. Odatle nastaje potreba čovjekova da se sakrije pred svojim Bogom: »Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih« (Post 3,10). Istina je, Bog intervenira kao sudac, jer mora štiti potrebe moralnog reda; ali ipak ostaje uvijek prijatelj čovjeku. Zato Bog sam pokušava ponovo uspostaviti dijalog ljubavi s čovjekom kojega je grijeh prekinuo. Dok se Adam od sramote sakriva, Bog ide u potragu za njim i zove ga: »Gdje si? ... Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« (Post 3,9-11) Ovim riječima ukaza Bog želi pomoći čovjeku da prizna da je kriv i da se u svojoj nutrini oslobodi od težine svoga grijeha. Ali ne samo to, Bog ide još dalje i dok osuđuje Sotonu, predstavljena od zmije, na vječno poniženje i na trajno neprijateljstvo s čovjekom kojega je on zaveo, navješćuje buduću konačnu pobjedu čovječanstva nad silama zla. »Neprijateljstvo je zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu« (Post 3,15). Ove Božje riječi sadrže prvi navještaj spasenja koje dolazi od Krista. Na taj način lik Isusa Krista, Sina Božjega, se pojavljuje već u zoru povijesti ljudskoga roda. Bog već misli da ponovo sagradi čovjeka baš onoga trenutka kada je on iskusio svoju prvu radikalnu propast. A u isto vrijeme, iako u neizbježnoj proročkoj nejasnoći, pojavljuje se uz Isusa Krista i lik Njegove Majke Marije. Ako je Mesija onaj »rod žene« koji će satirati glavu zmiji, onda je sasvim logično gledati u »Ženi Postanka« Majku tog Mesije, koja će kako nam govori sv. Pismo Novog Zavjeta, usko surađivati sa Sinom u borbi i pobjedi nad Sotonom. Zato Liturgija na dan Bezgrešnog Začeća spominje ovaj dio knjige Postanka jer neprijateljstvo Marije protiv Sotone je potpuno. Ona ni jednoga trentka svojega života nije bila pod vlašću Sotone kao što se to dešava svima nama zbog istočnog grijeha koji nasljedujemo od Adama i Eve svojim rođenjem. To je privilegij koji je Bog udijelio Mariji, ne toliko radi nje same koliko radi nas, jer ona nam je trebala darovati Spasitelja. Stoga je Marija prva koja je bila spašena na izvanredan način time što nije bila oslobođena od grijeha, nego sačuvana od svake ljage grijeha puninom milosti kojom je bila ispunjena. Zato Marija nije nikada raja izgubila. Današnje Evanđelje Navještenja po svetom Luki najbolje nam otkriva smisao današnjeg blagdana. Tu s nalazimo na početku povijesti spasenja gdje je glavni protagonista ponovo jedna žena: Marija. Ona zbog svoje poslušnosti volji Očevoj ostvaruje nove odnose ljubavi s Bogom. Na taj način Bog se vraća da ponovo bude »prvi« u srcu čovjeka i da nanovo vodi povijest po svojim planovima spasenja. Mesija, sin Božji i Sin Marijin, bit će najveći plod ove ljudsko - božanske suradnje koju su Adam i Eva zanijekali (negirali) Bogu. Pozdrav koji anđeo Gabriel uručuje Mariji označuje njenu ulogu i smisao u povijesti spasenja ljudskoga roda. »Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: „Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!” Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav« (Lk 1,28-29) To ne znači da ona nije materijalno shvatila značenje tih riječi, nego samo još ne shvaća potpuno zašto su baš upravljene njoj koja u svojoj poniznosti nije nikada mislila da je imalo važna u očima ljudskim, kamoli toliko u očima Božjim. Ipak baš nju najponizniju i najneznatiju među stvorenjima Božjim, anđeo naziva »puna milosti«: što znači da je ona od prvog trenutka svojega života uvijek bila puna Božje prisutnosti i naklonosti. Bog je oduvijek svojom ljubavlju obavijao to svoje stvorenje koje je bilo predodređeno da postane Majka Mesije. Zato joj anđeo reče: »Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, 'ti ćeš začeti i roditi sina' komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega« (Lk 1,30-32). Baš zato što je oduvijek bila uključena u planove Božje i što je od Boga bila izabrana između svih žena da bude Majka Spasitelja, Marija je doživljavala u cijelom svojem biću i u svakom svome činu tu naklonost nebesku. Sve je u Mariji milost, odnosno predmet ljubavi i dara sa strane Božje. Ali pred tolikim privilegijem ljubavi Božje prema njoj, Marija nije bila nepokretna i pasivna, nego je surađivala sa svim svojim snagama da se Božji planovi u njoj ostvare. Zadnje riječi dijaloga između Marije i anđela nam potvrđuju tu njezinu suradnju u djelu Utjelovljenja Sina Božjega s kojim počinje naše spasenje. Iznad svega riječi Marijina pristanka koje odlučuju zauvijek povijest ljudskoga roda i našega spasenja su jasne, svjesne i odgovorne: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!« (Lk 1,38). Marija se potpuno povjerova riječi Božjoj i ono što, ljudski gledajući izgleda nemoguće i apsurdno, postalo je stvarnost jer Bogu ništa nije nemoguće« (Lk 1,37). Vjera Marijina je učinila, dakle, čudo!  Pinturicchio: Navještenje Blagdan Bezgrešnog Začeća, stoga, nije samo proslavljenje, naklonosti Božje prema budućoj Majci svoga Sina, već također slobodne i pune njezine suradnje u tom Božjem planu. Marija je »puna milosti« ne samo zato što ju je Bog takvom učinio, nego i zato što je ona tu »milost« dobrovoljno i potpuno prihvatila i surađivala da bi ta milost donijela najobilatije plodove u njezinu životu. Zato je Marija lik Crkve i najodličniji model u vjeri i ljubavi svima nama. To je baš ono na što nas poziva i sv. Pavao apostol kad nam govori o tom Božjem planu Spasenja koji nas u svojemu Sinu »sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas preodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti« (Ef 1,4-6). Mi u tom Božjem planu spasenja nismo ostali i moramo se neprestano truditi da bi barem nešto od toga ostvarili u svojemu životu, dok Marija je ostala u potpunosti u tom Božjem planu i njen čitav život, od prvog trenutka začeća po sve do slavnog proslavljenja u nebu, bio je samo pjesma na hvalu i slavu Božje milosti. U tome se sastoji sva veličina Marijina! Zato današnji blagdan Bezgrešnog Začeća budi u našem srcu nostalgiju za »izgubljenim rajem« u kojem Marija je oduvijek ostala i ona poziva sve nas djecu svoju da idemo istim putem kojim je i sama išla da bi mogli doći k njoj u slavu Božju, u slavu vječnoga života u kraljevstvu nebeskomu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Post 3,9-12,20 Ef 1,3-6. 11-22 Ps 98 (97) Lk 1,26-38 |