08.10.2010., petak
PORCIJUNKULA - 1
|
BLAŽENA DJEVICA MARIJA ANĐEOSKA PORCIJUNKULA 2. kolovoza »U drago, malo svetište, U Marijinu crkvicu, I Anđeoskom nazvanu, Sav revan Franjo dolazi...« (Himan) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Naš serafski otac Franjo na poseban je način ljubio Blaženu Djevicu Mariju. Zato je osobito častio crkvicu koja se zove Sveta Marija Anđeoska ili Porcijunkula. Tu je crkvicu sv. Franjo isprosio od opata samostana sv. Benedikta koji se nalazi na gori Subasiju (istočno od Asiza).  Porcijunkula - središte svijeta Opat se, ganut samilošću prema Franji i njegovoj braći, o tom predmetu posavjetovao sa svojom braćom. Spoznavši volju Božju, blaženom Franji i njegovoj braći ustupili su crkvu svete Marije u Porcijunkuli, jer je bila najsiromašnija od sviju crkava što su ih imali. Bila je siromašnija i od svake druge crkve u cijeloj okolici grada Asiza, a upravo je to sv. Franjo dugo priželjkivao. Opat je saopćio blaženome Franji: »Uslišali smo te u onome što si molio, ali ako Gospodin vašu družbu poveća, želimo da to mjesto bude kolijevka sviju vas.« Zato se blaženi Franjo mnogo radovao što je to mjesto darovano braći, a napose je bio radostan zato što crkva nosi ime Kristove Majke, što je bila tako siromašna i što je imala poseban nadimak. Nazvana je »od Porcijunkule«, jer se tako zvao onaj komadić zemlje gdje je sagrađena ta crkva koja je u davnini nazvana Porcijunkula. Premda je ta crkva bila siromašna i tijekom vremena već skoro porušena, uvijek su je građani grada Asiza i cijeloga onog kraja uvelike častili i časte je do današnjeg dana. Zato je Gospodin odmah, kad braća dođoše da ondje borave, danomice povećavao njihov broj. O njima se mnogo govorilo i pronio im se glas po cijeloj Spoletskoj dolini. U toj crkvici Majke Božje Franjo je sretno postavio temelje Reda Manje Braće, u njoj je osnovao Red Klarisa, a tu je i sretno završio svoj zemaljski život. »Svetac je volio ovo mjesto više od svakog drugog i naredio braći da ga časte naročitim poštovanjem. Htjede da se ovo mjesto uvijek čuva u poniznosti i najvećem siromaštvu kao ogledalo Reda...« (Iz Spisa brata Tome Čelanskog). U toj je istoj crkvici, kako se pripovijeda, blaženi naš Otac Franjo dobio onaj glasoviti oprost, koji su pape potvrdile i proširile na mnoge druge crkve. Iako je Franjo sigurno i dobro znao da je Kraljevstvo Božje na svakom dijelu zemlje i vjerovao da vjernici mogu primiti Božje darove na svakome mjestu, ipak on sam je, »međutim, iskustveno doživio da je mjesto u crkvici Svete Marije u Porcijunkuli obilnije obdareno i počašćeno nebeskim milostima i da ga pohađaju nebeski duhovi. Zato je često govorio braći: „Pazite, sinovi da ne biste ovo mjesto nikada napustili. Budete li istjerani na jedna vrata, povratite se na druga, jer ovo je mjesto uistinu sveto i prebivalište Božje. Dok nas je ovdje bilo malo, Svevišnji nas je umnožio; ovdje je prosvjetlio srca svojih siromaha svjetlom svoje mudrosti; ovdje je vatrom svoje ljubavi raspalio naše volje. Tko bude ovdje molio pobožnim srcem - primit će što god bude tražio, a tko ga ovdje uvrijedi - bit će teže kažnjen. Zato, sinovi, ovo mjesto Božjeg prebivališta smatrajte vrijednim svake časti i ovdje - svim svojim srcem te zanosnim klicanjem i pohvalama - slavite Boga!”« (Iz spisa brata Tome Čelanskog). Zbog tolikih i takvih dobročinstava primljenih u toj crkvici dopušteno je da se slavi liturgijsko slavlje, jer je danas obljetnica posvećenja te crkvice. U životopisu sv. Franje što ga je napisao Toma Čelanski nalazimo više informacija o Franjinoj pobožnosti prema Isusovoj Majci. »Isusovu je Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato što nam je dala brata, uzvišenog Gospodina. Njoj je molio posebne Pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osjećaje, koliko to i kako ljudski jezik ne može ni izraziti. No, čemu se najviše radujemo jest to što ju je postavio da bude odvjetnicom Reda i što je pod njezina krila smjestio svoje sinove, koje je ostavio, da ih ona do svršetka grije i zaštićuje. Daj, Odvjetnice siromaha, izvršuj nad nama službu zaštitnice do vremena koje je predvidio Otac.« (2 Čel 198)  Unutrašnjost Porcijunkule Franjino se pouzdanje prema Bogorodici vidi iz poznatog načina kako je njezinim zagovorom isprosio porcijunkulski oprost. Nju je nazivao i Gospođom, zapravo Gospodaricom svoga života i velikim se pouzdanjem njoj utjecao u svojim molitvenim prošnjama i hvalama. Franjin Red niče pod okriljem Majke Božje. Počujmo sada jednu najklasičniju Franjinu molitvu - Pozdrav Majci Božjoj: »Budi pozdravljena sveta Gospođo, presveta Kraljice, Bogorodice Marijo, koja si uvijek Djevica, izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koju je posvetio sa svojim presvetim ljubljenim Sinom i Duhom Tješiteljem, u kojoj je bila i jest sva punina milosti i svako dobro. Budi pozdravljena, dvoru njegov! Budi pozdravljena, prebivalište njegovo! Budi pozdravljena, kućo njegova! Budi pozdravljena, ruho njegovo! Budi pozdravljena, službenice njegova! Budi pozdravljena, majko njegova!« Ova Franjina molitva može postati i naša molitva. Neprestano ponavljajući Franjine zazive, otkrit ćemo nova nadahnuća i poticaje Duha Svetoga u pobožnosti prema Majci Božjoj Mariji. Ta molitva će nam pomoći da sve istinitije doživimo Mariju u tajni svoga duhovnoga života. Ona je darovala uz predusretljivu ljubav neba ovoj zemlji najljepši dar: Isusa! Zato neka ti je hvala i blagoslov, Bogorodice. U Isusu, Sinu tvojem i našem bratu, ti si i naša majka, ti si Majka Crkve. Amen! Hvaljen Isus i Marija! |