08.10.2010., petak
MALA GOSPA - 2
|
ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE MALA GOSPA (8. rujna) »Jer koje predvidje te i preodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, te da On bude prvorođenac među svojom braćom.« (Rim 8,29) Hvaljen Isus i Marija Draga braćo i sestre! Rođenje Blažene Djevice Marije nagovijestilo je veselje i radost cijelom svijetu. Stoga Crkva na dan 8. rujna, devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Majke Sina Božjega, slavi uspomenu njezina rođenja. Marija spada u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja svijeta. Njezina je veličina i uzvišenosst u njezinoj povezanosti s Isusom Kristom kojega je ona rodila. Zato dan rođenja Majke Božje odmah usmjeruje naše misli i naša srca prema njezinu Sinu. »Iz Tebe, o Marijo, rodilo nam se je Sunce Pravde, Krist naš Bog! On je digao prokletstvo sa nas i donio nam Božje pomilovanje, pobijedio je smrt i darovao nam život vječni«. Tako dakle »velika radost Crkve sa Sina prelazi na Majku«, jer dan njezina rođenja je zaista nagovještaj i početak boljeg svijeta (»origo mundi melioris«) kako je rekao papa Pavao VI. Stoga već samo rođenje Marijino baca zrake svjetlosti spasenja na svu Crkvu i na cijelo čovječanstvo. Prema tome mi slavimo s velikom radošću Rođenje Blažene Djevice Marije, Majke Božje i Majke Crkve. Današnji Blagdan je zapravo poziv na radost jer s Rođenjem Presvete Djevice Marije, Bog je dao cijelom svijetu konkretnu garanciju da je spasenje već blizu: čovječanstvo koje je stoljećima i tisućljećima, na više manje svjestan način, očekivalo Nekoga koji će ih osloboditi od zala, bolesti, tuge, žalosti i razočaranja i koje je u odabranom Božjem narodu, posebno preko Proroka, od Boga dobivalo utješujuću Riječ Spasenja, konačno je moglo odahnuti, gledajući s radošću i uzbuđenjem na »Mariju dijete«, »Mariju djevojčicu« u kojoj sva Božja obećanja su se počela već ostvarivati. Marija »Djevojčica«, još malena i nejaka, jest dakle »Žena« prvog nagovještaja budućeg Spasenja, postavljena od Boga u vječno neprijateljstvo sa Sotonom paklenim kojemu će ona sa svojim potomkom satrti glavu. Marija »Djevojčica« je baš ona od Boga obećana Djevica »koja će začeti i roditi sina, koji će se zvati Emanuel, što znači: Bog s nama« (Iz 7,14). Marija »Djevojčica« je od Boga odabrana Majka koja će u Betlehemu roditi »Onoga koji će vladati Izraelom« i cijelim svijetom, jer On je mir naš. Ovo govori Gospodin: »I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izići Onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.« (Mih 5,1-2). Marija je već »od vječnosti« predodređena od Presvetoga Trojstva za najveću misiju - poslanje u prevelikom otajstvu - misteriju spasenja ljudskoga roda: predodređena je da bude Majka Jedinorođenoga Sina Božjega Isusa Krista, našega Boga Stvoritelja, Otkupitelja i Spasitelja.  Bog je Mariju predodredio da bude na intiman način združena u životu i u djelu Njegova Sina. Zato ju je i pozvao i posvetio na divan i poseban način već od prvog trenutka njezina začeća učinivši je »punom milosti« tako da bi bila u svemu slična Sinu Božjemu kojem će ona postati Majkom. »Jer koje predvidje te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, te da On bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva te i opravda; koje opravda te i proslavi.« (Rim 8,29-30) »Stoga nije čudo - kaže Drugi Vatikanski Sabor - da je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grešne ljage, oblikovane od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao »milosti puna« (usp Lk 1,28), a ona je odgovorila nebeskom glasniku: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (usp. Lk 1,38)« (LG 56). »Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i u tijelo Božju Riječ i svijetu donijela život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvišen način otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina i s njim sjedinjena tijesnom i nerazriješivom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Božjega Sina, i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetoga, po kojem daru odlične milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske« (LG 53). »Tako je Marija, kći Adamova, pristajući na božansku riječ, postala Isusova majka, i prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svog Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Bog služeći misteriju otkupljenja. Stoga s pravom sveti Oci drže da Marija nije bila potpuno pasivno oruđe u Božjem rukama, nego da je sudjelovala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskom spasenju. Jer je ona, kako kaže sv. Irenej, „slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskome rodu”. Zato brojni stari Oci u svojemu propovijedanju rado s njim tvrde da je „uzao Evine neposlušnosti bio razriješen Marijinom poslušnošću; što je svezala djevica Eva svojom nevjerom, da je to Djevica Marija razriješila vjerom”, i učinivši usporedbu s Evom, Mariju zovu „majkom živih” i češće tvrde: „Smrt po Evi, život po Mariji”« (LG 56). To sjedinjenje Marije s njezinim Sinom u djelu spasenja ljudskoga roda očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti na križu. »Tako je i Blažena Djevica napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božjeg nacrta, stajala (usp. Iv 19,25), sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući ljubavlju na žrtvovanje žrtve koju sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, kao majku dao učeniku ovim riječima: „Ženo, evo ti sina.” (usp. Iv 19,26-27)« (LG 58). »Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom dok je na križu umirao, trpjela, na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala majkom u redu milosti« (LG 61). Stoga je Marija »združena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapače je „uistinu majka udova (Kristovih) (...) jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji se udovi one Glave”. Zato se ona pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubeznu majku« (LG 53). Bog nam je dakle darovao Mariju za naše spasenje za naše posvećenje. A Marija nam pomaže iznad svega da sačuvano netaknutu »vjeru u Boga«, onu vjeru koja nam je dana na Krštenju i koja mora neprestano rasti i sazrijevati u nama u svim stadijima našega kršćanskoga života. Također i mi kao i Marija moramo neprestano razmišljati u svome srcu »o istinama naše vjere«, odnosno trebamo biti otvoreni riječi Božjoj i podložni njegovoj svetoj volji tako da bi naš svakidašnji život: osobni, obiteljski i drštveni bio uvijek u savršenom slaganju i u skladnoj dosljednosti s Isusovom porukom spasenja, s naukom Crkve i s primjerima svetaca. Marija nam pomaže da ta vjera, kojom »dušom i srcem« pristajemo uz Boga i koju ustima ispovijedamo, postane djelotvorna u našem životu, odnosno da konkretnom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu budemo svjedoci Isusa Krista u ovome svijetu, koji iz dana u dan sve više i više srlja u vječnu propast i da budemo »kvasac« i »sol i svjetlo« na ovoj zemlji koja je zatrovana svakom vrstom grijeha i zla. Ljubav, sloga, mir i radost nestali su iz duša i srdaca mnogih ljudi, a mjesto njih zavladali su u ljudima mržnja, nemir, tuga, nesloga, nepravda i žalost. Ljudi iz dana u dan sve manje i manje se osjećaju kao djeca Božje i kao braća i sestre međusobno i tako duh sumnje i neprijateljstva se sve više i više uvlači u pojedince i zajednice. Marija kao »Djevica i Majka« primjer je i uzor svetoga i čistoga kršćanskoga života djevojkama i mladićima, majkama i očevima. Većina naših obiteljskih ognjišta i naša mladež zatrovani su smrtnim otrovom zmije paklene, otrovom bludnosti, nečistoće i nemorala. Mnoge majke i očevi postali su zločinci i prave ubojice svoje vlastite djece, jer svake godine se djeca ubijaju u tisućama i tisućama u utrobama njihovih majki. To su najveći zločini čovječanstva i krv te nerođene djece kao krv »nevinog Abela« viče pred prijestoljem Božjim za osvetom. To su zločini protiv naroda i Crkve, jer od te »bijele kuge« naš hrvatski narod izumire i s narodom Crkva. Ako se tako bude i dalje živjelo kao da Bog uopće ne postoji, onda se ne treba ni čuditi ako nas jednoga dana uopće i ne bude među stanovncima i narodima ove zemlje. A da nam se to ne bi dogodilo potrebno je da se obratimo Bogu i njegovu zakonu. Marija nas kao majka neprestano poziva na obraćenje i molitvu. Danas, nažalost, sve manje i manje se moli u našim obiteljima, a iz dana u dan se sve više i više vrijeđa Bog i sve što je Božje svetogrdnim i bogohulnim psovkama. Zato se nije ni čuditi što je toliko zlo zavladalo mnogim obiteljima i cijelim svijetom. Marija kao »Majka Božja« i »Majka naša« danas govori svima nama da se svaki onaj koji kaže da vjeruje u Boga, mora odreći grešnog načina života i svih zavodljivosti »svijeta grijeha«, jer ne može se vjerom pristati uz Isusa Krista, Sina njezina, a ne promijeniti samu strukturu svojega bića i način svojega života. Oni koji uz Krista prijanjaju vjerom moraju živjeti Božjim životom i neprestano se obnavljati i preobražavati u »novo biće« na sliku djece Božje, jer je Isus »kruh života« koji silazi s neba da bi dao život svijetu. Stoga vjera, dar Božje milosti, preduvjet je da prihvatimo Isusa, Sina Božjega, kao »živi kruh« i izvor vječnoga života u nama. A u svemu tome će nam pomoći Blažena Djevica Marija, Majka Isusova i Majka Crkve, odnosno nas udova mističnoga tijela Kristova, ako je budemo ljubiti, štovali, častili i zazivali u pomoć u našim svakidašnjim životnim poteškoćama nevoljama. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mih 5,1-4a Rim 8,28-30 Ps 13 (12) Mt 1,16. 18-23 (ili 1,18-23) |