08.10.2010., petak
MALA GOSPA - 1
|
ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE MALA GOSPA (8. rujna) »Jer koje predvidje te i preodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, te da On bude prvorođenac među svojom braćom.« (Rim 8,29) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sveta Crkva katolička na dan 8. rujna, devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, slavi blagdan i njezina rođenja. Rođenje Blažene Djevice Marije nagovijestilo je veselje i radost cijelom svijetu. Marija spada, kako nam govori sveto Evanđelje, u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja na ovu zemlju. Marijina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti sa Sinom Božjim Isusom Kristom kojega je ona začela u svojoj prečistoj utrobi po Duhu Svetome i rodila nama za Spasitelja. Zato Dan Rođenja Majke Božje odmah usmjerava naše misli i naše srce prema njezinu božanskom Sinu. »Iz tebe, o Marijo, rodilo nam se je Sunce Pravde, Krist naš Bog! On je digao prokletstvo sa nas i donio nam Božje pomilovanje, pobijedio je smrt i darovao nam život vječni.« Tako, dakle, »velika radost Crkve sa Sina prelazi na Majku«, jer Dan njezina Rođenja je zaista nagovještaj i početak boljega svijeta« (papa Pavao VI.: »Origo mundi melioris«).  Leonardo Da Vinci: Djevica i Dijete sa sv. Anom Stoga već samo rođenje Marijino baca zrake svjetlosti spasenja na svu Crkvu i na cijelo čovječanstvo. Prema tome mi slavimo s velikom radošću Rođenje Blažene Djevice Marije, Majke Božje i Majke Crkve. Današnji blagdan je zapravo poziv na radost jer s Rođenjem Presvete Djevice Marije, Bog je dao cijelom svijetu konkretnu garanciju da je spasenje već blizu. Čovječanstvo koje je stoljećima i tisućljećima, na više manje svjestan način, očekivalo Nekoga koji će ih osloboditi od zala ovoga svijeta: bolesti, tuge, žalosti, razočaranja pa i smrti, i koje je u odabranom narodu, posebno preko proroka, od Boga dobivalo utješujuću Riječ spasenja, konačno je moglo odahnuti, gledajući s radošću i uzbuđenjem na »Mariju dijete«, na »Mariju djevojčicu« u kojoj su se sva Božja obećanja već počela ostvarivati. Marija »Djevojčica« je baš ona od Boga obećana Djevica »koja će začeti i roditi Sina, koji će se zvati Emanuel, što znači: Bog s nama« (Iz 7,14). Marija »Djevojčica« je od Boga odabrana Majka koja će u Betlehemu roditi »Onoga koji će vladati Izraelom« i cijelim svijetom, jer je On »mir naš«. Ovo govori Gospodin: »I ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izići Onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od dana vječnih. Zato će ih Gospodin ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.« (Mih 5,1-2). Marija je već »od vječnosti« predodređena od Presvetoga Trojstva za najveću misiju - poslanje u prevelikom otajstvu - misteriju spasenja ljudskoga roda: predodređena je da bude Majka Jedinorođenoga Sina Božjega Isusa Krista, našega Boga - Stvoritelja, Otkupitelja i Spasitelja. Bog je Mariju predodredio da bude na intiman način združena u životu i u djelu Njegova Sina Isusa Krista. Zato ju je i pozvao i posvetio na divan i poseban način već od prvog trenutka njezina začeća učinivši je »punom milosti« tako da bi bila u svemu slična Sinu Božjemu kojem će ona postati Majkom. »Jer koje predvidje te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova, te da On bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva te i opravda; koje opravda te i proslavi.« (Rim 8,29-30) »Stoga nije čudo - kaže Drugi Vatikanski Sabor - da je kod svetih Otaca nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grešne ljage, oblikovane od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao »milosti puna« (usp Lk 1,28), a ona je odgovorila nebeskom glasniku: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (usp. Lk 1,38)« (LG 56). Bog nam je dakle darovao Mariju za naše spasenje i za naše posvećenje. Bog nam je darovao Mariju za našu Majku. A Marija nam pomaže iznad svega da sačuvamo netaknutu »vjeru u Boga«, onu vjeru koja nam je dana na Krštenju i koja mora neprestano rasti i sazrijevati u vama u svim stadijima našega kršćanskoga života. Također i mi kao i Marija moramo neprestano razmišljati u svome srcu »o istinama naše vjere«, odnosno trebamo biti otvoreni riječi Božjoj i podložni njegovoj svetoj volji tako da bi naš svakidašnji život: osobni, obiteljski, društveni i crkveni, bio uvijek u savršenom slaganju i u skladnoj dosljednosti s Isusovom porukom spasenja, s naukom Crkve i s primjerima svetaca. Marija nam pomaže da ta vjera, kojom »dušom i srcem« pristajemo uz Boga i koju ustima ispovijedamo, postane djelotvorna u našem životu, odnosno da konkretnom ljubavlju prema Bogu i bližnjemu budemo svjedoci Isusu Kristu u ovome svijetu koji iz dana u dan sve više i više srlja u vječnu propast i da budemo »kvasac«, »sol« i »svjetlo« na ovoj zemlji koja je zatrovana svakom vrstom grijeha i zla. Ljubav, sloga, mir i radost nestali su iz duša i srdaca mnogih ljudi, a mjesto njih zavladali su u ljudima mržnja, nemir, tuga, nesloga, nepravda i žalost. Ljudi se iz dana u dan sve manje i manje osjećaju kao djeca Božja i braća i sestre međusobno i tako duh sumnje i neprijateljstva se sve više i više uvlači u pojedince i zajednice. Marija kao »Djevica i Majka« primjer je i uzor svetoga i čistoga kršćanskoga života djevojkama i mladićima, majkama i očevima. Većina naših obiteljskih ognjišta i naša mladež zatrovani su smrtnim otrovom zmije paklene, otrovom bludnosti, nečistoće i nemorala. Mnoge majke i očevi postali su zločinci i prave ubojice svoje vlastite djece, jer svake godine se ubijaju tisuće i tisuće nerođene djece u utrobama njihovih majki. To su najveći zločini čovječanstva i krv te nerođene djece kao krv »nevinog Abela« viče pred prijestoljem Božjim za osvetom. To su zločini protiv naroda i Crkve, jer od te »bijele kuge« naš hrvatski narod izumire i s narodom Crkva. Ako se tako bude i dalje živjelo kao da Bog uopće ne postoji, onda se ne treba ni čuditi ako nas jednoga dana uopće i ne bude među stanovnicima i narodima ove zemlje. A da nam se to ne bi dogodilo potrebno je da se obratimo Bogu i njegovu zakonu. Marija nas kao Majka neprestano poziva na obraćenje i molitvu. Danas, nažalost, sve manje i manje se moli u našim obiteljima, a iz dana u dan se sve više i više vrijeđa Bog i sve što je Božje svetogrdnim i bogohulnim psovkama. Zato se nije ni čuditi što je toliko zlo zavladalo mnogim obiteljima i cijelim svijetom. Marija kao »Majka Božja«, i »Majka naša« danas govori, svima nama da svaki onaj koji kaže da vjeruje u Boga, mora se odreći grešnog načina života i svih zavodljivosti »svijeta grijeha«, jer ne može se vjerom pristati uz Isusa Krista, njezina Sina, a ne promijeniti samu strukturu svojega bića i način svojega života. Oni koji uz Krista prijanjaju vjerom moraju živjeti Božjim životom i neprestano se obnavljati i preobražavati u »novo biće« na sliku djece Božje, jer je Isus »kruh života« koji silazi s neba da bi dao život svijetu. Stoga vjera, dar Božje milosti, preduvjet je da prihvatimo Isusa, Sina Božjega, kao »živi kruh« i izvor vječnoga života u nama. A u svemu tome će nam pomoći Blažena Djevica Marija, Majka Isusova i majka Crkve, odnosno nas udova mističnoga tijela Kristova, ako je budemo ljubili, štovali, častili i zazivali u pomoć u našim svakidašnjim životnim poteškoćama i nevoljama. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mih 5,1-4a Rim 8,28-30 Ps 13 (12) Mt 1,16. 18-23 (ili 1,18-23) |