09.10.2010., subota
BLAGDAN KRISTA KRALJA-Godina A 1
|
BLAGDAN KRISTA KRALJA 34. nedjelja kroz godinu (Godina A) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre!  Danas sveta Crkva Katolička slavi blagdan Krista Kralja. Svetkovina Krista Kralja nedavno je uspostavljena u svetoj Crkvi: uspostavio ju je Sveti Otac Papa Pio XI. Svojom enciklikom „Quas primas” pri završetku svete godine 1925. Ali podrijetlo ove svetkovine je iz davnina: ona zapravo potječe od samoga Isusa Krista koji na pitanje Poncija Pilata da li je on kralj odgovara: „Da, ti sam kažeš, Ja sam Kralj” (Iv 18,37), iako odmah precizira da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. A sv. Ivan apostol i evanđelista u svojoj knjizi Otkrivenja kaže da on promatrajući Sina Božjega gdje jaši bijelog konja u jednom od svojih viđenja piše da vidi napisano na njegovim plećima ime koje glasi: »Kralj kraljeva i Gospodar gospodara« (Otk 19,16). Zato sv. Crkva slaveći blagdan Krista Kralja na koncu liturgijske godine želi reći svima nama kršćanima da sve naše Bogosluže, svaki naš duhovni i životni kult Bogu ima svoj početak i svoj završetak u Isusu Kristu, Sinu Božjem i našemu Bogu i Gospodinu. Draga braćo i sestre, svi mi se možemo s punim pravom pitati da li uopće danas u dvadeset i prvom stoljeću ima ikakva smisla slaviti blagdan Krista Kralja kad su više manje sva ovozemaljska kraljevstva i carstva izumrla i gotovo potpuno zbrisana s lica zemlje?! Što zapravo znači slaviti blagdan Krista Kralja i u čemu se to sastoji njegovo kraljevstvo? Isus Krist nije došao na ovaj svijet da gospodari nad ljudima, da ljude tlači, da zlorabi i iskorištava ljude; već je došao da ljude spasi, da ih izbavi iz ropstva grijeha i zla, da ih oslobodi iz ruku svih onih koji čovjeka uništavaju i upropaštavaju. Isus Krist, iako je pravi Bog i u svemu jednak Bogu Ocu u svojoj božanskoj naravi, iz ljubavi i samilosti prema nama ljudima utjelovio se u utrobi prečiste Djevice Marije i postao čovjekom u svemu nama sličan osim u grijehu da bi nas spasio. On se za nas rodio na ovoj Zemlji, za nas je živio i radio, on je za nas prošao kroz sve životne bijede, muke i trpljenja, on je za nas mučen i razapet na križu, s križa je svoju krv za nas prolio, za nas je umro i uskrsnuo da bi nama dao život i to u izobilju. Isus Krist neprestano okuplja ljude oko sebe jer ih On ljubi. Isus kao Dobri Pastir okuplja narod svoj oko sebe jer on dobro poznaje ovce svoje, stado svoje, brine se za njih i za njihov život. Krist nas sve poznaje, on se brine o nama jer nas sve ljubi. On poznaje dobro našu ljudsku narav, jer nas je On stvorio, on poznaje sve naše životne bijede, nevolje, muke i trpljenja jer je sam sve to proživio; on poznaje i razumije i naše slabosti i grijehe, jer je radi griješnika došao na ovu zemlju, a ne radi pravednika. Isus Krist, kako to lijepo kaže prorok Ezekiel u današnjem prvom čitanju (Ez 34,11-12; 15-17), došao je na ovaj svijet da žalosne tješi, da bijedne i nevoljne okrijepljuje, da bolesne liječi i ranjene povija, da izgubljene i zalutale izvede na pravi put života i spasenja i da ih natrag dovede u dom Oca svojega. Đavolskom zavišću i ljudskom neposlušnošću naših praroditelja Adama i Eve, zlo i grijeh ušli su u ovaj svijet, a po grijehu i zlu smrt je zavladala svakim stvorenjem i hara čitavim svijetom. Isus Krist, kako nam govori sv. Pavao apostol u današnjem drugom čitanju u svojoj prvoj poslanici Korinćanima svojom poslušnošću prema Bogu i svojom ljubavi prema ljudima došao je na ovu zemlju da nas oslobodi od grijeha i zla, da smrt uništi, da uskrsnuće navijesti i radosnu vijest života i spasenja ljudima objavi, jer On je put, istina i život. Isus Krist je jedini put koji Boga vodi čovjeku i čovjeka Bogu, jer po njemu je Bog došao nama ljudima i po njemu svi mi moramo ići k Bogu. Isus Krist je jedina istina Božja koja spašava čovjeka od svake ljudske i vražje laži i prevare, neistine i zablude. Isus Krist je jedini život, jer je On izvor i počelo svakoga života, narvnog i nadnaravnog, vremenitog i vječnog. Isus Krist je alfa i omega, početak i svršetak svega vidljivoga i nevidljivoga: na nebu i na zemlji i pod zemljom. Nijedan čovjek koji slijedi Isusa Krista neće hodati u tami grijeha i zla ovoga svijeta, već putevi njegova života bit će potpuno osvijetljeni, jer On je svjetlost koja rasvjetljuje ljudske duše i ljudska srca. Draga braćo i sestre, Isus Krist nije došao na ovu zemlju da bude služen od ljudi, već da služi braći ljudima. Njegovo kraljevstvo je kraljevstvo službe i ljubavi. Isus Krist ne želi sam kraljevati ni na ovome ni na drugome svijetu, već skupa sa svima nama i preko nas kršćana i vjernika. Središte naše vjere u Boga jest u tome da ljubimo Krista i njemu služimo u osobama njegove i naše braće i sestara. Zato će Isus Krist, kako on to sam govori u današnjem svetom evanđelju po Mateju (Mt 25,31-46), kad bude ponovo došao na svršetku svijeta u svoj svojoj Božanskoj slavi skupa sa svim svojim anđelima i svecima suditi žive i mrtve, uvesti u kraljevstvo svoga Oca nebeskog sve one koji su znali i uspjeli prepoznati njega u svojoj braći i sestrama. A posebno u onima najmanjim i najzapuštenijim od svih ljudi: tj. u gladnima i žednima, u golima i bosima, u strancima, u bolesnima i u svima onima koji su u tamnici. Isus Krist se potpuno poistovjećuje sa svima od ove svoje najmanje braće i sestara, jer On živi i djeluje u svakom čovjeku koji svoju dušu i svoje srce u ljubavi otvara njemu. Tada će Isus Kralj reći svima ovima blaženima i svojim odabranicima: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! (...) Zaista, zaista kažem vam, što god učinite jednome od moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,34; 40) A nad svima ostalima, Krist Kralj će izreći ove strašne i grozne riječi vječne osude: „Odlazite od mene prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti, ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me!” (Mt 25,41-43). Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Ez 34,11-12. 15-17 1 Kor 15,20-26. 28 |