10.10.2010., nedjelja
PRESVETO TROJSTVO (Godina B 1.)
|
SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA SVETA TROJICA: JEDAN BOG U TRIMA OSOBAMA (Godina B) »Tada im se približi Isus te im reče: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”« (Mt 28,18-20) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Povijest je polagana i postupna objava Otajstva Boga koji odgovara čovjekovim tjeskobama i nadanjima. Taj Bog se objavio Izraelu. A Isus nas je naučio da ga upoznamo kao jedinoga Boga u trima osobama. I sada, nakon Kristove objave mi znamo da Bog uvijek premašuje sve naše mogućnosti da ga izrazimo i shvatimo. Tako istom poučeni od Krista Isusa, mi svom dušom i srcem vjerujemo da je Bog jedan i da su u Bogu Trojica: Otac, Sin i Duh Sveti.  Pošto je Crkva primila tu poruku i objavu od Krista Isusa, ona ju je tijekom vremena pokušala izraziti i pojmovima ljudske mudrosti. Ali taj najveći misterij kršćanske vjere ostaje daleko veći nego njegovi ljudski izričaji. Stoga mi tu zbilju naše vjere prihvaćamo prvenstveno na riječ Kristovu. Mi se zato radosna srca zahvaljujemo Kristu što nas je uveo u sam intimni, troosobni Božji život. Ta mi postojimo kao Božji narod »skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga« (LG 4). Kršćanska vjera je vjerovanje u jednoga Boga u Tri Ososbe. Trojstveno jednoboštvo najdublje je od svih religioznih novosti koje je donijelo kršćanstvo i po kojoj se naša vjera razlikuje od židovske vjere u jednoga Boga i od poganskog vjerovanja u više bogova. Ova je vjera najznačajnija karakteristika kršćanstva u usporedbi sa svim drugim vjerama u svijetu i jedan od najuvjerljivijih znakova transcedencije kršćanske objave i otajstva. Zato, ako je otajstvo Trojstva, najizvornija tekovina kršćanstva, onda ono mora također biti i mjerilo naše vjere. Stoga sve u kršćanstvu, na neki način mora biti »trojstveno«, odnosno mora nositi žig Trojstva iz kojega struji i kojemu vodi. Dakle, otajstvo Trojstva nije iščezlo iz života Crkve. Zato kad se god govori i Trojstvu, uvijek se mora polaziti od Trojstva - za - nas: to jest od Trojstva koje se konkretno objavilo u povijesti čovječanstva i koje je svoj život ispreplelo s našim životom. Doista, sav plan spasenja nosi pečat Trojstva: to je samo Presveto Trojstvo u svojoj objavi nama ljudima. Taj Bog jest Bog povijesti. On se najprije očitovao u povijesti Izraela kao Bog Osloboditelj svoga naroda iz egipatskog ropstva. Dok nama kršćanima se očitovao napose u Isusu Kristu svome Sinu i u povijesti Crkve. Zatim i svaki čovjek može, u svjetlu Duha Božjega, otkriti Boga u povijesti vlastitoga života. Sve su to bili zahvati Boga Oca po Sinu i Duhu Svetom u našu ljudsku povijset, u povijest Crkve i u našu osobnu povijest. Zato sve ono što je nekoć Mojsije govorio Izraelcima vrijedi i za svakog pojedinog čovjeka: »Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas, da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.« (Pnz 4,39-40) To je izvor naše sreće za sadašnjost, zahvalnosti za prošlost i predanja za budućnost. A sva sreća nas kršćana je u tome što Boga možemo zvati: »Abba! Oče!« Tu su riječ evanđelisti ubrali kao najljepši cvijet s Isusovih usana. I tu je riječ Isus po svome Duhu stavio u naša usta i taj osjećaj u naše srce. Zato mi možemo Bogu Ocu pristupiti kao i njegov Sin Isus posve prisno jer smo Božja djeca, Božji sinovi i kćeri. Stoga od Oca po Sinu primamo istoga Duha koji nas uvodi u samu intimnost Božju. Zato smo mi baštinici Božji i sam Bog je naša baština. »Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici Božji, a subaštinici Kristovi - ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim - da s njim budemo i proslavljeni.« (Rim 8,16-17) To je dar Oca i Sina i Duha Svetoga nama kršćanima. Zato mi od Krista otkupljeni nazivamo sebe blaženima jer nas je Gospodin odabrao sebi za baštinu. Ali ipak za sada, dok smo još na putu prema vječnoj domovini, treba da trpimo zajedno s Kristom, kao što je i On, makar bijaše Sin Božji, trpio za nas. Zato znamo da nas, nakon ovo malo trpljenja na zemlji, čeka ista slava zajedno s njim u nebu. A ta slava se sastoji u tome to ćemo zauvijek biti sinovi Božji i baštinici njegova kraljevstva. Tako prava i puna vjera u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga nadahnjuje naš život da budemo ustrajni i izdržljivi u Božjoj ljubavi. Krštenje koje smo primili u ime Oca i Sina i Duha Svetoga čini nas udovima Krista koji je po sakramentima Crkve s nama i u nama. Po vjeri u tu tajnu i primanjem tog otajstva za kršćanina počinje novo, božansko bivovanje. Zato Isus prenosi svoje poslanje spasenja ljudi na svoje učenike. Sav svijet, cijelo čovječanstvo i svakog čovjeka predaje njihovoj marljivosti i ljubavi. Njihova misija (poslanje) jest da svaki čovjek postane učenik Isusov. To je najveće čovjekovo promaknuće jer krštenjem Krist uvodi svakoga čovjeka u zajedništvo života i ljubavi Trojedinoga Boga. Krštenjem je zapravo svaki čovjek uronjen u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Stoga Uskrsli Krist, prije nego što je uzašao na nebo, šalje svoje učenike po svem svijetu i kaže im: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.« (Mt 28,18-20) Propovijedanjem Evanđelja, krštavanjem u ime Triju Božanskih Osoba oni šire Crkvu, zajednicu svjedoka koji naviještaju spasenje koje je svima ponuđeno. Isus nema pred očima samo pojedince nego i cijelu Crkvu. A upravo krštenjem u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva. Crkva se izvija iz misterija Trojstva i u taj isti misterij se smješta. Doista Crkva je misteriozno proširenje Trojstva u vremenu. Crkva nas ne pripravlja samo za nebeski život sjedinjenja sa Svetom Trojicom nego po njoj i u njoj mi smo već sada sudionici u tom životu. Crkva sudjeluje u misteriju Svete Trojice pa stoga ona treba i da odrazuje trojično jedinstvo u svim svojim članovima. Crkva proistječe iz Trojstva i puna je Trojstva.  Mi postojimo, jer postoji Trojstvo. A to su Tri Božanske Osobe, a jedna ljubav za nas. I ta ljubav nam se u potpunosti daruje u Euharistiji u kojoj je Isus Krist s nama »u sve dane do svršetka svijeta« (Mt 28,20). Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja:Pnz 4,32-34. 39-40 Ps 33 (32) Rim 8,14-17 Mt 28,16-20 |