10.10.2010., nedjelja
PRESVETO TROJSTVO (Godina A)
|
PRESVETO TROJSTVO (Godina A) Jedan Bog u zajedništvu ljubavi triju osoba »Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama!« (2 Kor 13,13)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Tajna Presvetoga Trojstva je najveće otajstvo kršćanske vjere, otajstvo iz kojeg je proistekla sva povijest spasenja. Objava toga otajstva sigurno je najveća novost koju je donio Isus Krist. Prije njega proroci su znali i govorili samo o jednome Bogu koji je stvorio svemir da bi svoju ljubav izlio na sva stvorenja. Ali samo je Isus doveo ljude k spoznaji života i ljubavi u samome Bogu, odnosno doveo ih je do spoznaje zajdništva Osoba u Bogu. On nam je otkrio da postoji samo jedan Bog u zajedništvu ljubavi Triju Osoba. Bog Isusa Krista jest Trojstvo zato što je ljubav. A ljubav ne može mirovati i zatvarati se u sebe, nego se po svojoj naravi razlijeva i širi i na druge osobe. Crkva se sve više uvjeravala u veliku ponornost i dubinu toga otajstva i izdržala je stoljetne borbe da ga obrani i prenese ljudima. Ona je vodila junačku bitku u obrani istine da su Isus Krist i Duh Sveti pravi Bog kao Otac i da bi tako kršćanstvu dala njegovo pravo lice vjere u Presveto Trojstvo. Sav naš kršćanski život počevši od krštenja pa sve do smrti nosi pečat vjere u Presveto Trojstvo. Trojstvo je otajstvo »za nas« i za naše spasenje, odnosno otajstvo zajedničkog silaženja i susretanja s čovjekom. Bog Otac, Sin i Duh Sveti silaze zajedno k čovjeku i dolaze živjeti s njime. Bog dolazi k čovjeku u svoj svojoj stvarnosti i punini života i ljubavi, onakav kakav je u sebi i kakvim ćemo ga jednoga dana spoznati u blaženoj vječnosti. Dakle, objava Trojstva je najveći čin Božje ljubavi i susretljivoti prema čovjeku. Na taj način naš Bog se je združio s čovjekom, isprepleo svoj život sa životom čovjeka da bi ga pripravio za vječno zajedništvo s njime. Stoga u življenju svoje vjere kršćanin je neraskidivo povezan uz Tri Božanske Osobe. Bog Otac, njegov Sin Isus Krist i Duh Sveti su tako ukorijenjeni u nama i u našem životu da mi ne možemo ni zamistliti naš život bez njihova života. K nama su došli u krštenju i nastanili su se u nama i bliži su nam negoli smo to mi sami sebi. U Njihovo Ime i u dijalogu s Njima odvija se čitav naš život od kolijevke do groba. Na pragu života bili smo kršteni »U ime Oca i Sina i Duha Svetoga« i na zalasku života otputovat ćemo s ovoga svijeta opet u Ime te božanske Trojice. I kada god se znamenujemo znakom križa, svaki put izjavljujemo da smo spremni pripadati Presvetom Trojstvu. Eto, mi kršćani kao novi odabrani Božji narod živimo i putujemo kroz pustinju ovoga svijeta prema vječnoj domovini s Trima Božanskim Osobama. I nama se još više nego Mojsiju Gospodin objavio kao: »Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.« (Izl 34,6). Stoga pred veličanstvom takvoga Boga sa strahopoštovanjem smjesta padnimo ničice na zemlju i poklonimo se te recimo: »Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, Gospodine pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!« (Izl 34,9) Ako tako budemo činili i mi ćemo osjetiti nebo na zemlji zato što je nebo Trojstvo , a Trojstvo je u nama. I toj tajni Presvetoga Trojstva smije se približiti samo onaj koji ima pred očima da je Bog u svojoj naravi samo jedan jedini. Stoga posebne Božanske Osobe može pravo upoznati samo onaj tko najprije prizna jednakost njihova veličanstva te im se pokloni kao jednom jedinom Bogu. A u tom trojedinom Bogu mi kršćani živimo, krećemo se i jesmo. Zato se mi kršćani radujemo i radosno se osjećamo samo u Bogu. A budući da je On Bog ljubavi i mira, njegovu ćemo prisutnost uživati koliko se budemo usavršavali u složnom i mirnom življenju. Na to neka nas potiče sveti cjelov što ga izmjenjujemo međusobno kod svakog bogoslužnog sastanka. Uzrok i posljedica toga našega bratskog jedinstva je zapravo sjedinjenje s Trima Božanskim Osobama. Stoga pozdrav sv. Pavla apostola kršćanima Korinta: »Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama!« (2 Kor 13,13), Crkva s punim pravom upotrbljava u slavljenju Euharstije kao pozdrav predstojnika cijeloj zajednici.  Prema tome Utjelovljeni Sin Božji najveći je dokaz ljubavi Boga Oca prema nama ljudima koji nas je po Kristu posinio i tretira nas kao svoju djecu. Isus Krist je naš jedini Gospodar (Kyrios) bez kojega ne bismo pznavali ni uživali pravoga Boga. Tako uz Kristovu milost i Očevu ljubav još dar Duha Svetoga darovan svim kršćanima u sakramentima krštenja i potvrde zapečaćuje među nama prisno zajedništvo. Po toj milosti Sina Božjega uvedeni smo u zajedništvo sa Presvetom Trojicom i to zajedništvo je temelj i našeg novog zajedništva među sobom (usp. 2 Pt 1,5; Rim 5,5). Zato je od bitne važnosti imati pred očima tu ljubavnu vezu između Trojedinog Boga i nas ljudi. Bog je Ljubav i iz ljubavi nam je darovao svoga Sina Jedinorođenca. Stoga u toj spasiteljskoj Ljubavi mi kršćani prepoznajemo Duha Očeva i Sinovljeva. Presveto Trojstvo je naš izvor, uzrok našega spasenja i naš konačni cilj. Tako iz Trojstva vjere koje nam se objavilo mi prelazimo u Trojstvo nade koje nas čeka i koje je ispred nas, kroz Trojstvo ljubavi u kojem živimo i koje prebiva u nama. Mi smo na put povratka k Ocu, u društvu s njegovim Sinom Isusom Kristom, u jedinstvu Duha Svetoga. Ta naša nada u sutrašnju slavu temelji se na današnjoj milosti Sina Božjega. »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.« (Iv 3,16-17). Zato život vječni u Bogu ima samo onaj koji vjerom prihvaća njegova Sina. I spasit će se svi koji u nj vjeruju, a sami sebe osuđuju oni koji ne prihvaćaju Isusa za svojega Boga i Spasitelja. »Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.« (Iv 3,18) Stoga evangelizacija svijeta nema druge svrhe nego da Krist svima bude ono zašto je poslan od Očeve ljubavi: to jest Spasitelj. To vrijedi i za naše doba. Zato misterij otkupljenja kao i naše suradnje s Bogom za konačno naše ostvarenje i za spasenje svih ljudi idu kroz raspetu ljubav Božju, odnosno kroz Križ. Svi smo mi životno povezani s Presvetim Trojstvom i tu povezanost ostvarujemo kroz naše raspeće s Isusom. To je smisao i cilj našega života koji treba težiti prema tome da se konačno sve okrene na slavu Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja:Izl 34,4b-6.8-9 Ps Dn 3 2 kor 13,11-13 Iv 3,16-18 |