< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
»SVETKOVINA PRVE RIČESTI« Pričest Tijelom i Krvlju Kristovom »Zaista, zaista kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i pijete Krvi njegove, nemate života u sebi« (Iv 6,53) Hvaljen Isus i Marija! Dragi vjernici! Danas na svetkovinu Prve Pričesti naše djece dobro je da svi upoznamo nauk katoličke Crkve o Pričesti Tijelom i Krvlju Kristovom. Gozba s drugima, zahvaljivanje kao spomen, predanje i žrtva idu za tim da stvore što dublje i obuhvatnije zajedništvo s Isusom Kristom. Jer, ako smo povezani s njim, stvara se i povezanost sa sveukupnom Crkvom, a u određenom smislu i s cijelim svijetom. Ljubav hoće zajedništvo. Isus je iz ljubavi prema svojima položio za njih i svoj život i tako uspostavio sponu koja stvara najčvršće zajedništvo. On sa svojima ne samo da želi biti »jedno srce i jedna duša« nego se i dušom i tijelom vezati za njih, onako kako je hrana vezana za tijelo. Gospodin nam upućuje usrdan poziv da ga primamo u sakramentu Euharistije: »Zaista, zaista kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i pijete Krvi njegove, nemate života u sebi« (Iv 6,53) Da bismo odgovorili tom pozivu trebamo se za tolik i tako svet trenutak pripraviti. Sveti Pavao poziva na ispit savjesti: »Stoga tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela« (1 Kor 11,27-29). »Tko je, dakle, svjestan teškoga grijeha, treba prije nego pristupi pričesti pristupiti sakramentu Pomirenja« (KKC 1385) »Tko želi Krista primiti u euharistijskoj pričesti, mora biti u stanju milosti. Tko je svjestan da je sagrješio smrtno, ne smije pristupiti Euharistiji a da nije prethodno primio odriješenje u Sakramentu Pokore.« (KKC 1485) Pred veličinom ovog presvetog sakramenta Euharistije vjernik može samo ponizno i s gorućom vjerom prihvatiti satnikovu ispovijest vjere i reći: »Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.« (Mt 8,8). »Sveta pričest Tijelom i Krvlju Kristovom povećava jedinstvo pričesnika s Gospodinom, oprašta mu lake grijehe i čuva ga od teških. Primanje ovog sakramenta utvrđuje jedinstvo Crkve, otajstvenog Kristova Tijela, jer jača veze ljubavi pričesnika i Krista.« (KKC 1416) Da se primjereno priprave za primanje toga sakramenta, vjernici će obdržavati post kako je propisano u njihovoj Crkvi. Također tjelesno držanje, kretanje, odjeća, izražavat će štovanje, svečanost i radost trenutka susreta s Kristom kada On biva naš gost. »Posve je u skladu sa samim značenjem Euharistije da se vjernici, ako imaju potrebne uvjete, pričeste svaki put kada sudjeluju u Misi. Veoma se preporučuje ono savršenije sudjelovanje u Misi, po kojem vjernici nakon svećenikove pričesti blaguju Tijelo Gospodnje od iste žrtve.« (KKC 1388) »Crkva obvezuje vjernike da u "nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji" i da Euharistiju prime najmanje jedanput godišnje, po mogućnosti u vazmenom vremenu i pripravljeni sakramentom Pomirenja. Crkva, ipak, živo preporučuje vjernicima da svetu Euharistiju primaju u nedjelje i svetkovine, ili još češće, pa i svakog dana.« (KKC 1389) Iz pastoralnih razloga zakonito se ustalio u latinskom obredu kao najredovitiji način pričešćivanja samo pod prilikom kruha. Ipak, sveta pričest, što se tiče znaka, ima puniji oblik kad se prima pod obim prilikama kruha i vina; u tom se obliku savršenije očituje znak euharistijske gozbe. To je redovit oblik pričešćivanja u istočnim obredima. Budući da je Krist sakramentalno prisutan pod svakom prilikom, pričest samo pod prilikom kruha omogućuje da se primi sav milosni plod Euharistije. Što je tvarna hrana za naš tjelesni život, to na čudesan način čini pričest u našem duhovnom životu. Pričest Tijelom Uskrsloga Krista, »oživljenog i oživljavajućeg po Duhu Svetome« (PO 5), čuva, povećava i obnavlja život milosti primljen na Krštenju. Taj rast kršćanskoga života traži da se hrani euharistijskom pričešću, kruhom našeg putovanja ovom zemljom, sve do časa smrti kada će nam biti dan kao popudbina za vječnost. Crkva živo preporučuje vjernicima da primaju svetu pričest svaki put kad sudjeluju u slavlju Euharistije jer tako se najbolje pripravljaju za budući život u vječnoj slavi nebeskog Oca. Amen! Hvaljen Isus i Marija! |