12.10.2010., utorak
PRESVETO SRCE ISUSOVO (Godina B 1)
|
BLAGDAN PRESVETOGA SRCA ISUSOVA (Godina B) »Kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra i odmah poteče krv i voda.« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas slavimo Blagdan Božanskoga Srca Isusova! 
Štovanje Srca Isusova temelji se na ovoj osnovnoj istini Objave: Božja ljubav prema nama zakucala je u jednom ljudskom srcu. Božja ljubav prema svome narodu slična je ljubavi oca prema djetetu. Već prorok Hošea u današnjem prvom liturgijskom čitanju sv. Pisma opisuje tu Božansku nježnost prema Izraelu, odabranom narodu Božjem i tako unaprijed naviješta Kristovu ljubav prema griješnicima. »Ovo govori Gospodin: „Dok Izrael dijete bijaše, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah Sina svoga. Efrajima ja sam hodati učio, držeći ga za ruke njegove; ali oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo”.« (Hoš 11,1,3-4) Iako su Izrael i Efrajim više puta zaboravili na ljubav svoga Boga i svojim grijesima izazivali srdžbu i gnjev Božji da ih uništi, ipak očinsko srce Božje imalo je smilovanja prema njima i nije ih htjelo zatrijeti. »Srce mi je uznemireno, uzavrela sva mi utroba: neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek, Svetac posred tebe, neću više gnjevan dolaziti!« (Hoš 11,8c-9) Ta očinska ljubav srca Božjega prema nama griješnicima očitovala se je u punini u ljubavi Srca Isusova probodena na drvetu Križa za naše spasenje. Stoga ljubav Kristova Srca nas privlači k sebi i čeka naš odgovor ljubavi. Taj odgovor jest zapravo naša vjera u Boga i naša ljubav prema braći koju moramo ljubiti kao što ih je Krist ljubio. Zato sv. Pavao apostol kliče od radosti što je izabran da naviješta otajstvo Božje ljubavi koja je očitovana u Kristu Isusu i njegovoj Crkvi. Duh Sveti kojega nam je Isus Krist iz svojega probodenog Srca s Križa darovao i koji prebiva u nama pomoći će nam da prodremo u spoznanju tog otajstva ljubavi Kristove. Stoga je nužno potrebno da to otajstvo ljubavi Božje živimo jer ćemo ga jedino tako dobro shvatiti. »Zato prigibam koljena pred Ocem, po kojem je ime svakom očinstvu na nebu i zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutrašnjeg čovjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim, te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima koja je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da izrastete u svu Puninu Božju.« (Ef 3,14-19) Krist nas na križu ljubi do kraja. Svoje spasiteljsko poslanje završava prolijevajući svoju krv za spas svih ljudi. Križ je dakle znak i vrhunac ljubavi. »Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode rebra i odmah poteče krv i voda.« (Iv 19,34-35) Iz tog Božanskog Srca Isusova, probodena vojnikovim kopljem, i iz mačem boli probodenog Srca njegove Majke Marije koja je stajala pod križem, rodili smo se svi mi u milosti Božjoj; rodila se sveta Crkva, mistično Tijelo Kristovo. Voda i krv koji su potekli iz otvorenog Srca Isusova simboli su krsne vode po kojoj smo postali djeca Božja i Euharistijske žrtve koja je izvor i vrhunac života cijele Crkve, mistične zaručnice Kristove. Sve to nas poziva da i mi otvorenim srcem stanemo pred tu veliku stvarnost Boga Stvoritelja, Otkupitelja i Spasitelja. U toj spasiteljskoj ljubavi Isusa Krista nužno je ponovno razmisliti svoj život. Srce Bogočovjeka stoji pred očima duše i savjesti svakog čovjeka kao znak i izvor spasenja. Povratak k Božjem Srcu znači obraćenje, obnova, pomirenje. U Kristovom Srcu Bog se najbliskije i najljudskije objavljuje kao ljubav. A Ljubav je Božji život. Ta spasiteljska ljubav Božja stalno lebdi nad obzorjem ljudske povijesti u znaku Srca otvorenog vojnikovim kopljem (Iv 19,34). U prvoj objavi od 27. prosinca 1673. sv. Margareti Alacoque u samostanu od Pohođenja u Păray–le–Monialu, Krist govori: »Moje Božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima (...) I ono im se objavljuje da bi ih obogatilo svojim dragocjenim blagom koje ti otkrivam, a koje sadrži milosti posvećenja i spasenja, tako potrebne da bi ih izvuklo iz ponora propasti«. Tim riječima Isus nam želi ponovo dozvati u pamet i naglasiti veliku istinu Objave: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni« (Iv 3,16). Cijela Božja Objava dokazuje nam tu istinu da Bog ljubi čovjeka i želi njegovo vremenito i vječno spasenje. Samo utjelovljenje Sina Božjega i njegova smrt na križu su najuvjerljiviji govor te ljubavi. »Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13). Štovati Isusovo Srce znači vjerovati toj ljubavi. Vjerovati pak toj ljubavi znači naći siguran put do oproštenja, do pomirenja s Bogom i ljudima. U drugoj objavi u lipnju 1674. Isus želi u srcu vjernika probuditi raspoloženje zadovoljštine za uvrede kojima griješnici svojim grijesima preziru njegovu ljubav te svojim neprijateljstvom i mržnjom produžuju getsemansku noć i veliki petak. A grijeh je uvijek grijeh: poniženje čovjeka, razaranje čovjeka, ali i teška uvreda Bogu koji je Ljubav (1 Iv 4,16). Cijela Biblija je krik Božji protiv grijeha kojim se čovjek ludo trga od Ljubavi, raskida Savez s Bogom i zaveden lažnom korišću silazi na put svoje nesreće. Najveća laž kojom »ubojica ljudi od početka« vara ljude jest zabluda da grijeha nema. A iz grijeha izviru mnoge nesreće ljudi, obitelji, svijeta. Pobožnost prema Isusovu Srcu odgaja u nama pravo shvaćenje stvarnosti grijeha, odvratnost prema grijehu, ali zato i iskrenu ljubav i brigu za sve one koji su grijehom razoreni. U trećoj objavi, opet u lipnju 1675. Isus traži blagdan svoga Srca i da se na taj dan primi sv. Pričest kao zadovoljština za grijehe. To je dan osobite zadovoljštine za ljudske grijehe, osobito za nemar, hladnoću i svetogrđe prema sakramentu ljubavi, presvetoj Euharistiji. Kako je taj sakrament u središtu kršćanskog života, to pobuđivanje poštovanja i ljubavi prema njemu nužno dovodi do duhovne obnove u ljudskim dušama i srcima. Stoga, neka ovaj mjesec bude poziv svima nama da obnovimo i probudimo pobožnost prema Srcu Isusovu. Ono je izvor spasenja i posvećenja. To je Srce izvor Crkve, sakramenata, nepresušive struje ljubavi koja nas oslobađa, posvećuje, obogaćuje novim, božanskim životom. Zato prihvatimo milosna sredstva koja nam nudi Ljubav! Ozbiljno shvatimo Isusove želje, žalbe i ponude! Oživimo posvetu obitelji Srcu Isusovu! Otkupitelj u središtu naših obitelji bit će i naš Spasitelj. Obnove obitelji nema bez božanskih energija koje izviru samo iz Kristova Srca. Ne štedimo se u promicanju štovanja Isusova Srca i vidjet ćemo da nismo sami u našem životnom mukotrpnom hodu ovom zemljom. Isus će biti s nama u sve dane našega života. Bez njega ne možemo doista ništa učiniti u (čudesnom) tajanstvenom poslu spasenja. Stoga je nužno potrebno da i mi otvorimo naša srca Isusovu otvorenom Srcu da nas ono ispuni svojom ljubavlju i svojim milostima. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Hoš 11,1,3-4,8c-9 Ef 3,8-12,14-19 Iv 19,31-37 |