14.10.2010., četvrtak
DUHOVI (Godina C)
|
DUHOVI: NEDJELJA PEDESETNICE CRKVA ŽIVI U DUHU KRISTOVU (Godina C) »Svi se napuniše Duha Svetoga« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Blagdan Duhova je slavlje Crkve, jer je to dan njezina rođenja u Duhu Svetomu i dan njezina javnog predstavljanja svijetu. Duhovi su početak širenja Crkve i njezina plodonosnog djelovanja. To je nastavak Kristova spasiteljskog djela otkupljenja ljudi, jer dolazak Duha Svetoga očituje bogatstvo novoga života Uskrsloga Gospodina Isusa u srcu i životu njegovih učenika.  Silazak Duha Svetoga se obnavlja na tajanstven način i danas za nas, kao i u svakom slavljenju euharistije i svetih sakramenata, i u životu pojedinaca i zajednice sve do svršetka svijeta. Duh Božji »koji je govorio po prorocima« ispunja i danas kao i uvijek učenike Kristove i potiče svakog čovjeka na djela ljubavi, dobrote, pravde i vjere u Boga, dokle god ne nađu u Isusu, Sinu Božjem, konačni smisao svojega života. Blagdan Duhova zaista je dan Duha Svetoga »koji ispunja svemir, obuhvaća svako stvorenje i poznaje svaki glas«, pa čak i one »neizrecive uzdisaje« koji pod njegovim utjecajem izlaze iz dubine našega srca (usp. Rim 8,28). Biblijska čitanja svetoga Pisma koja nam današnje Bogoslužje stavlja na razmatranje pomoći će nam da bolje shvatimo tajnu ovog djelovanja Duha Svetoga u našem životu i u životu Crkve. Prvo čitanje iz Djela Apostolskih opisuje nam silazak Duha Svetoga u obliku »silnog vjetra« i »ognjenih jezika« na apostole i prve učenike sakupljene na molitvu s Marijom, Majkom Isusovom, koji ih je snagom svoje Božanske ljubavi preobrazio u nove ljude. A blagovatelji te ljubavi i spasenja Božjega bili su mnoštvo naroda koji su se na taj blagdan Pedesetnice bili skupili u Jeruzalemu. Zaista svi »Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi« koji su se toga dana nalazili u Jeruzalemu, čuli su na svojim materinjim jezicima kako apostoli »razglašuju veličanstvena djela Božja« (Dj 2,9-11). Duh Sveti je, dakle, toga dana otvorio srca i duše svih tih ljudi da bi mogli shvatiti Riječ Božju koju su apostoli naviještali. Prodrijevši u srca vjernika Duh Sveti se ovdje, kao nekad u dvorani Posljednje večere, očituje tvorcem i vezom jedinstva. On omogućuje da ljudi različitih jezika čuju istu poruku. On ih ujedinjuje da bi mogli svijetu davati jedno svjedočanstvo ljubavi Božje koju nam Krist dade. On sam ima moć sjedinjenja pameti i srdaca ljudi, rasvjetljenja, unutrašnjeg uvjeravanja i prihvaćanja istine spasenja Božjega koje nam je Krist donio. Duh što ga Gospodin izlijeva na vjernike jest sila koja usmjeruje sav tijek povijesti ljudskoga roda. On uspostavlja novi Savez, izvor je svjetla i snage svakome kršćaninu da može ostvariti svugdje po svijetu zajedništvo koje Krist zasnova na pravednosti i ljubavi. Stoga su njemu potrebni samo svjedoci i posrednici njegove milosti i darova, koji će preobraženi »vatrom« njegove ljubavi u nove ljude, znati i moći prenijeti oganj i toplinu te ljubavi i na druge ljude. Zato svatko od nas i sva Crkva treba da neprestano zaziva: »Dođi, Duše Sveti, ispuni srca tvojih vjernika i zapali u njima oganj tvoje ljubavi«. Duh Sveti jest, dakle, onaj koji nam »daje život«, koji nas »oslobađa od grijeha i smrti« i sjedinjuje nas sa Kristom i po Isusu Kristu nas čini djecom Božjom. Prema tome blagdan Duhova je slavlje našeg Božanskog »posinjenja« prouzrokovano i ostvareno u nama po Duhu Svetom. To je »novi Savez« koji je Bog sklopio s nama u krvi Kristovoj i ognjem ljubavi Duha Svetoga. Stoga svi oni koji su kršteni u Gospodinu Isusu sačinjavaju u Duhu Svetom jedno mistično tijelo Kristovo, tj. Crkvu. Tako u Duhu Svetom unatoč ljudskih različitosti i raznolikosti darova, svi kršćani ostvaruju jedinstvo vjere u jedinog Gospodina Isusa Krista u istoj Crkvi. »Različiti su darovi, a isti Duh; različite službe, a isti Gospodin; različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakome se daje očitovanje Duha na korist« (1 Kor 12,3-7) cijeloj zajednici, tj. Crkvi. Tako raznolikosti darova Duha Svetoga su dani za dobro cijele Crkve i za izgradnju jedinstva u Crkvi. Toga Duha Svetoga koji djeluje u Crkvi i u srcu svakog pojedinog vjernika, Krist je dao svojoj Crkvi već na dan Uskrsa. »Isus im stoga ponovo reče: „Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im« (Iv 20,21-23) Kako vidimo, dakle, Uskrsli Gospodin daruje Duha Svetoga svojim apostolima i šalje ih u svijet da budu navjestitelji i nosioci spasenja kojega je On ostvario svojom mukom i smrću na križu i koje se konkretizira (ostvaruje) u opraštanju grijeha. Gdje je Duh Božji ondje ne može opstati zlo i grijeh. Krist, davši apostolima moć da otpuštaju grijehe ljudima osposobio ih je da uspostavljaju vezu ljubavi između Boga i grješnog čovjeka. A to znači da veliko djelo obnove Duha Svetoga u čovjeku počinje njegovom pobjedom nad grijehom i zlom gdje su se god ugnijezdili: u srcu čovjeka, u njegovim odnosima s drugim ljudima, u društvenim nepravednim strukturama, u nastranim ideologijama, u različitim oblicima nasilja i terorizma itd. Gdje se god nalaze grijeh i zlo potrebno je da prodre Duh Sveti i da snagom svoje ljubavi oslobodi i obnovi čovjeka. Crkva i danas kao i oduvijek moli: »Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. (...) Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. (...) Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.«  A skupa sa svom Crkvom, kao i na dan prvih Duhova, moli se i Marija, Majka Isusova i Majka Crkve. Marijina prisutnost u molitvi s apostolima i prvim učenicima u dvorani Posljednje Večere na dan prvih Duhova služi baš zato da upozori na tu intimnu vezu između Isusova rođenja i rođenja Crkve. Ona koja je bila Majka Isusova, majka Krista Glave, sada postaje i Majka Crkve, majka mističnog tijela Kristova, odnosno udova Kristovih. Marija se zato i nalazi usred zajednice koja se moli. Ona tu ima središnje mjesto. Tu se nalaze već i braća i sestre Isusovi, tj. njegovi vjernici i djeca Marijina. Marijina molitva i njezina prisutnost dovela ih je do vjere u Raspetog koji svojim uskrsnućem otkupljuje čovječanstvo i donosi mu spasenje. Marija je suradnica Duha Svetoga od utjelovljenja Sina Božjeg, što je vrhunski trenutak djelovanja Duha u povijesti spasenja ljudskog roda, pa sve do konačnog otkupljenja i spasenja Crkve i cijelog čovječanstva. Začeće i rođenje Isusovo jesu plod nesebične i požrtvovne ljubavi Marije i Duha Svetoga. Isus se rađa po Duhu Svetom od Marije Djevice. Tako se rađa i na Duhove, a to se ostvaruje i u svakom rađanju djece Božje. U istom krilu prečiste Majke Marije, Krist uzima svoje tijelo i ono postaje duhovno tijelo, oblikovano od svih koji će vjerovati u njega. Možemo reći da Marija, noseći u svojem krilu Isusa, nosi i sve one koji će biti pritjelovljeni njegovu proslavljenom Tijelu. Ono što je Isus rekao s križa: „Ženo, evo ti sina” (Iv 19,26-27), to se ostvaruje na Duhove i kod svakog rođenja Božje djece: duhovno Marijino majčinstvo. U krštenju rađamo se na božanski život, postajemo djeca Božja po djelovanju Duha Svetoga i po Marijinoj suradnji. Kao što u začeću i rođenju Isusa Krista Marija surađuje s Duhom Svetim, tako je i kod duhovnog rađanja djece Božje prisutna kao duhovna majka, koja rađa djecu otkupljenja u Isusu Kristu. Vrijeme Crkve je vrijeme Duha Svetoga i vrijeme Marije. Marija je posve usmjerena prema Duhu Svetom. Ona je znak, ikona, mjesto, hram, zaručnica i svjedok Duha Svetoga. Ona je u povijesti spasenja svojim pristankom prva snagom Duha Svetoga omogućila Kristu ulazak u našu povijest. Zato ona i danas, Crkvi i svakome od nas, omogućuje da se spasenje ostvaruje po djelovanju Duha Svetoga, prema dobrohotnom Božjem naumu. Stoga ljubav prema Mariji ne može se odijeliti od pobožnosti prema Duhu Svetome, a i pobožnost Duhu Svetom uključuje pobožnost i vjernost prema Mariji i Crkvi. »Stoga je Katolička Crkva, poučena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubeznu Majku« (LG 53) Crkva u Mariji štuje svoju Majku koja bdije nad njezinim razvojem i ne prestaje ju zagovarati kod svojega Sina, kako bi izmolila svim kršćanima duboku vjeru, ufanje i ljubav. I danas još uvijek Marija nastavlja svoje sudjelovanje s Duhom Svetim u djelu spasenja svih ljudi. Svojom majčinskom ljubavlju grli svakog pojedinog čovjeka i sve ljude te tako pridonosi jedinstvu sviju. Neka se Duh Sveti udostoji poticati sve dublju želju u svim ljudima, u svemu čovječanstvu, da ljudi budu sve više raspoloženi da prihvate njezine majčinske pozive na obraćenje Bogu i na bratstvo, uzajamnu bratsku ljubav i solidarnost među svim ljudima svijeta. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 2,1-11 Ps 104 (103) 1 Kor 12,3b-7, 12-13 Iv 20,19-23 |