16.10.2010., subota
USKRS (Godina A)
|
USKRSNUĆE GOSPODINOVO: Početak Novoga Svijeta (Godina A) »Uto stigne i Šimun Petar za njim te uđe u grob i vidje plahtice kako leže i ručnik što bijaše Isusu oko glave. Ručnik nije ležao skupa s plahticama, već napose smotan na jednom mjestu. Tada uđe i drugi učenik – onaj što je prvi došao na grob – te vidje i vjerova.« (Iv 20,6-8) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Uskrs je prvi, najstariji i najveći blagdan kršćanstva. Stog se u kršćanskom bogoslužju svaka nedjelja slavi kao Dan Gospodinova Uskrsnuća. Uskrs nije slavlje samo minulog, davnog događaja Kristova života, nego slavimo njega, Uskrsloga. Slavimo Kristov prijelaz iz vremena u novo postojanje života u slavi kojemu nema kraja. Zato Uskrs Gospodnji – u perspektivi konačne budućnosti – dodiruje sve stvorenje (usp. Rim 8,19-23). Krist je uskrsnuo kao »prvina usnulih« (1 Kor 15,20). U konačnoj obnovi svijeta, u slavi oslobođenih sinova Božjih, sudjelovat će sve stvorenje, novo nebo i nova zemlja (usp. Otk 21,1 i 2 Pt 3,13).  Zbog toga Isusovo Uskrsnuće, središnji događaj naše kršćanske vjere, ima neizreciv smisao za sve nas. Uskrsli nam potvrđuje da je moguće i da je već na djelu posvemašnje oslobođenje čovjeka i svega stvorenoga i život vječni. Vazam budi u nama i u cijelom svijetu neizrecivu nadu i pouzdanje u život. Tim događajem Isus je savršeno očitovao Božju ljubav prema nama, nadvladao grijeh svijeta, pobijedio smrt i ušao kao čovjek u Očevu slavu te poslao svojima Duha Svetoga. Taj događaj označuje početak posljednjih vremena u kojima više ne vlada grijeh već ljubav. To otajstvo koje je Krist osobno ostvario, ima se ostvariti i na svakome koji vjeruje u njega. Svi su kršćani pozvani da nadvladaju grijeh i tako žive novim životom. To znači da su pozvani umrijeti »starome čovjeku« i živjeti kao nova stvorenja prožeti Kristovim Duhom. Zato svaki kršćanin treba dopustiti da ga taj događaj zahvati, odnosno da doživi i još više na sebi ostvari taj prijelaz iz grijeha u novi život djece Božje. A to se zbiva kada kršćanska zajednica sluša riječ Pisma i slavi sveta otajstva, naročito Euharistiju. Kršćani ne slave Uskrs kao ideju već kao događaj koji se jednom u povijesti zbio. Ali u isto vrijeme taj događaj je nadpovijestan, jer je Krist svojim uskrsnućem iskoračio iz ovosvjetske povijesti u Božju transcendenciju (onostranost; nadsvijet). Krist je Uskrsom doživio onu apsolutnu Božju novost koj je istovjetna sa novim stvaranjem, odnosno novim svijetom. Stoga Uskrs prekoračuje svako naše ljudsko iskustvo i premašuje domet našega razuma. I u tom smislu Uskrs je temeljna i vrhunska zbilja naše svete vjere. Pogotovo kad nas Svete Knjige i Učiteljstvo Crkve uče da Isusov Uskrs već sada, od ovog »prvog Dana« novoga svijeta, uključuje i naše uskrsnuće i preobražaj svega stvorenja. Zato na temelju vlastitog iskustva i iskustva cijele kršćanske zajednice Petar apostol daje svjedočanstvo o Kristovu uskrsnuću. On najprije spominje Isusovo djelovanje u snazi Duha Svetoga kako je prošao svoj zemaljski život čineći dobro svakome čovjeku »i ozdravljajući sve koje đavao bijaše tlačio, jer 'Bog bijaše s njim'« (Dj 10,38). Apostoli su svjedoci svega što je Isus učinio. Ipak ga ljudi ubiše »objesivši ga na križ« (Dj 10,39). Ali »Bog ga je uskrisio treći dan i dopustio mu da se pokaže. Ne svemu narodu, već unaprijed od Boga izabranim svjedocima – nama (apostolima) koji smo s njim jeli i pili poslije njegova uskrsnuća od mrtvih« (Dj 10,40-41). Tako Petar ističe jedinstven značaj Isusove osobe, njegova života i djela za spasenje svakoga čovjeka. On Isusovo Uskrsnuće pripisuje Očevu zahvatu. Tim činom je Bog Otac posvjedočio da mu je Isus doista Sin i da je svaka njegova riječ sudbinski smjerodavna za svakoga čovjeka, a njegovo otkupiteljsko djelo preduvjet oproštenja grijeha. »I on nam je zapovijedio – kaže Petar – da propovijedamo narodu i da svjedočimo da ga je Bog postavio za suca živih i mrtvih.« (Dj 10,42) Dakle, pod znakom uskrsloga Krista, budućeg Suca odvija se sva daljnja povijest čovječanstva i svakog pojedinog čovjeka. Ona je sva u perspektivi svoje konačne završnice i Posljednjega suda. Ali taj Sud je pak stavljen pod znak oproštenja grijeha. Zato Petar i tvrdi da će ljudi biti suđeni prema svojoj vjeri u uskrslog Isusa. Koji budu u njega vjerovali, imat će i udio u njegovu životu. »Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha, svaki koji u nj vjeruje.« (Dj 10,43) Isusovo uskrsnuće nije samo potvrda njegova božanskog života i djelovanja na zemlji, nego je i svjedočanstvo onima koji ga primaju i predaju drugim naraštajima ljudi. I mi smo vjerom prihvatili Krista i time ušli u živu zajednicu njegovih učenika, u Crkvu. Zato smo također i mi pozvani da znalačkom i uvjerljivom riječju i svjedočanstvom života na nove generacije prenosimo navještenu nam vjeru. Iako Krista odbaciše mnogi graditelji ovoga svijeta, On je nama ugaoni kamen na kome gradimo svoje uvjerenje i tako sjedinjeni s njim gradimo novi, Božji svijet. Krist Isus je kamen temeljac tog novoga Božjega svijeta. I u nama se po sakramentu krštenja zauvijek dogodio Kristov Uskrs. Svaki kršćanin uronjavanjem u krsnu vodu s Kristom je umro i pokopan, a izronjavanjem iz vode ustao je iz groba, odnosno snagom Duha Svetoga suuskrsnuo je na novi život. Duhovno uskrsnuće omogućuje i osigurava pobjedu, ali jedino onima kojima život na zemlji bude »sakriven s Kristom u Bogu!« (Kol 3,3) Naše se uskrsnuće već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo sili zla i grijeha. Krist je naš oživotvoritelj koji svojom milošću čini da u nama već sada klija novi život. I taj novi život u nama usmjeren je potpunom procvatu koji će se očitovati kad se Krist jasno objavi na kraju vremena. »A kad se pojavi Krist, vaš život, – kaže nam sv. Pavao apostol – tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.« (Kol 3,4) Stoga u svakome kršćaninu treba da se događa trajno »umiranje« iskonskoj grešnosti te »uskrsnuće« u novoga, Kristom posve zahvaćena čovjeka. Krist je naše »vazmeno Janje«, On je naš »novi kvasac« koji budi u nama novi način života. Zato u nama ne smije više djelovati »stari kvasac zloće i pakosti«, nego »s beskvasnim kruhom čistoće i istine« moramo biti životom novi, uskrsni ljudi (usp. 1 Kor 5,8). Prema tome pođimo putem vjere na grob uskrsloga Krista kao Marija Magdalena, Šimun Petar i Ivan. Stoga prva i povlaštena svjedokinja uskrsnuća bijaše Marija Magdalena, jer prva dođe na grob i prva donosi vijest apostolima. I to nekako povjerljivo samo Petru i Ivanu. Htjela je da oni prvi vide i da prvi provjere grob. Obojica potrčaše grobu, ali je Ivan pretrčao Petra zato što je bio mlađi. Ne htjede ući u grob već je dao da Petar kao poglavar Crkve uđe prvi i da prvi provjeri prazan grob. »Uto stigne i Šimun Petar za njim te uđe u grob i vidje plahtice kako leže i ručnik što bijaše Isusu oko glave. Ručnik nije ležao skupa s plahticama, već napose smotan na jednom mjestu. Tada uđe i drugi učenik – onaj što je prvi došao na grob – te vidje i vjerova.« (Iv 20,6-8) Nije bez važnosti što je zapisano ovo o povojima i ručniku. Da je tijelo bilo ukradeno, da je grob bio oskvrnut, sve bi bilo u neredu. Čini se da ni Mariji Magdaleni ni Petru, a u prvi čas ni Ivanu nije ni palo na pamet Isusovo Uskrsnuće. Ostali su samo zapanjeni pred iznenadnom činjenicom prazna groba. Susreti s Uskrslim će istom uslijediti. Na Petra spada provjera uskrsnuća Kristova, dok Ivan već vjeruje. Tako je Uskrs postao događaj provjere i vjere. Ali cilj provjere je vjera koja premašuje provjeru. Tu Ivanovu vjeru će utvrditi susljedna uskrsna iskustva kršćanske zajednice. I tako je vjera tih povlaštenih svjedoka Isusova Uskrsnuća postala vjera cijele Crkve. Ta vjera je dar Duha Svetoga kojega je uskrsli Krist poslao od Oca svojoj Crkvi. I nama se danas uskrsli Isus očituje po Svetom Pismu i Euharistiji. I mi možemo prepoznati Krista, u Božjoj riječi i u bratskom lomljenju euharistijskog kruha. On je trajno među nama. A za njega svjedočimo ljubavlju koja nas ujedinjuje u životom koji darujemo za druge. I kao Isus budimo jedni uz druge, jedni s drugima, jedni za druge. To je ono najljepše što možemo učiniti kad i za ovaj Uskrs molimo Gospodina: »Ostani s nama...!« (Lk 24,29) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 10,34-43 Ps 118,1-2, 16-17, 22-23 Kol 3,1-4 ili 1 Kor 5,6b-8 Iv 20,1-9 Lk 24,13-35 (na večer) |