16.10.2010., subota
VAZMENO BDIJENJE
|
VAZAM: Vazmeno bdijenje u svetoj noći Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sva se zgrada našeg nadnaravnoga, božanskoga života temelji i diže na naravnom redu koji je ustanovljen stvaranjem. Liturgijska vizija o šestodnevnom stvaranju svega vidljivoga na svijetu vodi na pozornicu svijeta kralja svih stvorova, čovjeka, da štuje svoga Stvoritelja. Pogotovu kad je to Božja Riječ, koja je sve stvorila, svojim utjelovljenjem i otkupljenjem sve spasila i posvetila. Novi je Adam – Isus Krist – sve zlo popravio što nam ga je namro stari Adam. Tako smo u Kristu, našem Vazmu, postali zaista nova stvorenja.  Abraham je bio spreman žrtvovati svoga jedinca iz ljubavi prema Bogu. Otac je nebeski zaista žrtvovao svoga Jedinorođenca iz ljubavi prema nama. On ga je opet oživio i proslavio, a po njemu još udijelio milost posinjenja ljudima po svoj zemlji. Mi smo Božji posinci na koje neprestano silaze obećani Božji darovi dok s Kristom zdesna Ocu ne zaslužimo vječno blaženstvo. Poslije blagovanja vazmenog janjeta Izraelci su pod Mojsijem prešli Crveno more i oslobodili se egipatskog robovanja. Krist je krštenjem vode i svoga Duha nas izveo iz ropstva grijeha i riješio nas okova vječne smrti. Tako voda krštenja daje svima nama novo srce i Božjega Duha koji nas vodi putem spasenja. U Kristovoj Crkvi svi mi uživamo slobodu djece Božje kao pripadnici svih naroda, rasa i vremenâ. Ovdje smo svi putnici. Po vjeri smo na sigurnu putu koji vodi u nebesku domovinu. Isus je na križu zaslužio svima nama sve milosti koje su nam potrebne za spasenje. U pustinji ovozemaljskog života mi žeđamo za vodom milosti i spasenja, gladni smo kruha života. Posvećeni kruh i vino na oltaru hrani i napaja one koji ostavljaju svoje grešne putove i traže Gospodina koji nam je blizu. Njegova Riječ u nama sve više i više razvija Božji život koji donosi mnogo dobrih plodova za vječnost. Tim se putem ide k sjaju Gospodnjem. Blago nama jer nam je otkriveno ono što je Bogu po volji! Pjevanjem »Slave« i uskrsnom zvonjavom stvara se konačno raspoloženje kojim doživljavamo Kristovo i svoje uskrsnuće. Apostol Pavao koji je u sebi doživio taj potpuni preporod u Kristu je to na divan način opisao. On je obraćenjem po susretu s Kristom i krštenjem postao sasvim novi čovjek. On je svu kršćansku stvarnost sažeo u izraz da smo kršteni. Stoga smo krštenjem utopljeni u Krista i u njegovu smrt. Kao što za lađu koja se porine u more, velimo da je krštena, tako i nas krštenje utapa u Kristovu smrt. Dakako, cilj nije smrt nego život kao što je i Isus umro da uskrsne na novi život te da više ne umre. I mi iz vode krštenja odmah izronimo i ostavivši staroga čovjeka grijeha u grobu postajemo nova stvorenja i hodimo u novosti života. Srasli s Kristom primamo njegov život i od njega živimo. Radi se zaista o novosti života poput novog života stabla sada u proljeće. »Svaka stabljika poslije zimske smrti očekuje proljetno uskrsnuće. Ako smo i mi u zimi ovoga vijeka i sadašnjeg života srasli s Kristovom smrti, onda ćemo u buduće proljeće iz tog korijena (Krista) donijeti plodove pravednosti (svetosti).« (Origen) Iz zbilje da smo srasli s Kristom, s njegovom smrti i s njegovim uskrsnućem mi smo u svemu ovisni o Kristu s kojim smo raspeti, s kojim umrijesmo i s kojim ćemo zajedno živjeti. Isus je raspet zbog naših grijeha i prema tome je jasno da se s njim mora raspeti naš stari čovjek i, što je isto, naše grešno tijelo. Samo na taj način možemo opravdati se i osloboditi grijeha i zajedno s Kristom živjeti Bogu. Da uvidimo što znači Kristov i naš život s njime, još jednom se podsjetimo koliko nas je jučer kosnula Isusova smrt na križu. Isus sada po uskrsnuću nije sam živ nego živ zauvijek, tako da više ne može umrijeti, a s njime ćemo i mi živjeti ovdje i u vječnosti. Kako da s »Aleluja« ne kličemo: »Ne umrijeti neću, nego živjeti, i kazivati ću djela Gospodnja!«. Anđelova riječ upućena ženama na Isusovu praznu grobu: »Zašto tražite živoga među mrtvima?« ulijeva veliko ohrabrenje i nama kršćanima u svakidašnjim nevoljama našega ovozemaljskog života. Svojom smrću Isus je pobijedio smrt i svojim uskrsnućem iz carstva mrtvih prešao je u život koji nema više svršetka. Trijumf je potpun jer je Gospodin uskrsnuo ne zbog sebe nego zbog nas ljudi (sv. Ambrozije). Budući da je Isus uskrsnuo, vjerujemo i znamo da ćemo i mi uskrsnuti. Naša je Glava – Krist – oživio, a On će isto to omogućiti i svim svojim udovima, odnosno nama svojim vjernicima. Čeka nas ista baština kao i njega pa u tom smislu možemo uzeti Isusove riječi ženama: »Idite i javite mojoj braći« (Mt 28, 10) kao utjehu i ohrabrenje svima nama. Kad je Isus na zadnjoj Večeri apostolima saopćio sve što je čuo od Oca, nazvao ih je prijateljima (usp. Iv 15,15). Sada nam je strašnom borbom i silnom pobjedom osigurao vječni život zajedno sa sobom, pa smo mu zaista braća. Kristovom smrću na križu pobijeđena je naša smrt i Sotona začetnik i gospodar smrti, a njegovim uskrsnućem su nam otvorena vrata vječnoga života. Zato koliko se veselimo Isusovu uskrsnuću toliko i svojemu. A i obratno, koliko vjerujemo u svoje uskrsnuće i neprestano na nj računamo toliko ćemo danas klicati i uskrslom Pobjedniku nad Sotonom i smrću. Ako i kada, Kristovo uskrsno raspoloženje treba da danas prijeđe na nas i da nama posve ovlada. Aleluja! Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Aleluja! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1) Post 1,1 - 2,2 2) Post 22,1-8 3) Izl 15,1-15 4) Iz 54,5-14 5) Iz 55,1-11 6) Bar 3,9,15,32 – 4,4 7) Ez 36,13-28 Rim 6,3-11 Ps 117,1-2, 16-17, 22-23 Evanđelje: A = Mt 28,1-10 B = Mk 16,1-10 C = Lk 24,1-12 |