17.10.2010., nedjelja
POSVETA CRKVE PRESVETOG TROJSTVA
|
POSVETA CRKVE PRESVETOG TROJSTVA CRKVA – ŽIVA ZAJEDNICA Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svaka posvećena crkva, osobito katedrala i župna crkva slavi svoje posvetilo (dan posvećenja). Kad god slavimo posvećenje crkve kao zgrade trebamo produbljivati svijest o Crkvi kao zajednici Kristovih vjernika. Zgrade se zovu crkvama po nama, po Crkvi, po živim ljudima koji se u tim zgradama skupljaju da se Bogu klanjaju i da se mole. Stoga što smo mi sami više Crkva, to jest što intenzivnije i založenije živimo svoje zajedništvo vjere i ljubavi, to naše crkve – zgrade imaju više značenja i smisla. One nisu muzeji prošlosti, nego sabiralište živoga naroda Božjega na zajedničko slavljenje Boga i navještanje i ostvarivanje spasenja za ljude svojega vremena.  Premda je Bog posvuda, On sam je sazdao psihologiju religioznog čovjeka kojoj odgovara da čovjek svoju pobožnost veže uz sveta mjesta. Svako je tako mjesto prije svega izraz vjere u Božje postojanje te onda mjesto vjeroispovijesti. Tako današnje prvo čitanje iz Prve knjige o Kraljevima donosi nam jedan izvadak iz oduže molitve kralja Salomona pred Žrtvenikom Gospodnjim, u nazočnosti svega naroda Izraelova, nakon posvete divnoga Hrama u Jeruzalemu što ga je podigao u čast Jahvi. »Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć bud otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: „Tu će biti moje Ime.” Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.« (1 Kr 8,28-30) Bog naš jest Bog Saveza. Na svetom mjestu mi obnavljamo svoj Savez s Bogom i produbljujemo svoje međusobno savezništvo zasnovano na istoj vjeri u zajedničkog Boga Oca i našega Gospodina Isusa Krista. Zato crkva – zgrada je Simbol Crkve – žive zajednice vjernika. Isus Krist je, kako kaže sv. Petar apostol u svojoj Prvoj poslanici, kamen temeljac te zajednice. A mi vjernici smo živo kamenje koje se »ugrađuje u duhovni Dom za sveto svećenstvo, da prinosimo žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu« (usp. 1 Pt 2,5). Mi smo rod izabrani, to jest novi Izrael. Svi krštenici snagom svetog krštenja sudjeluju u Kristovu svećeništvu i zajedno s njime, naročito kroz sakrament svete euharistije, prinose nebeskom Ocu sami sebe sa svim što jesu, rade i trpe. To je nova stvarnost djece Božje kojoj mora odgovarati novo Bogoslužje koje se sastoji u osobnom i životnom odnosu s Bogom. Takvo je Bogoštovlje u Duhu i Istini jer mu je nadahnitelj i začetnik sam Duh Božji, Duh Sveti. »Bog je duh, i koji se njemu klanjanju, u duhu i istini treba da mu se klanjaju« (Iv 4,24), kaže Isus Samarijanki. A to znači da se autentično štovanje Boga Oca, događa u ozračju Krista – Istine po snazi ljubavi Duha Svetoga. Prema tome mi kršćani se klanjamo Bogu Ocu, u Duhu i Istini kada produbljujemo i u život sprovodimo Kristovu objavu o našim uzajamnim suodnosima s Presvetom Trojicom i sa svim ljudima. I evo »dolazi čas – sada je! – kada će se istiniti klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer takve upravo klanjaoce traži Otac« (Iv 4,23), govori Gospodin. A to čini Crkva: živa zajednica Kristovih vjernika. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Kr 8,22-23, 27-30 Ps 122 (121) 1 Pt 2,4-9 Iv 4,19-24 |