18.10.2010., ponedjeljak
TIJELOVO (Godina B)
|
BLAGDAN PRESVETOGA TIJELA I KRVI ISUSOVE ŽRTVA NOVOGA SAVEZA (Godina B) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Isusove uspostavljen je prije svega da bi se zahvalili Gospodinu zato što se učinio našom hranom i našim pićem na Božanskom stolu Euharistije i što je tako htio ostati stvarno prisutan među nama u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Stoga svečanost Tijela i Krvi Kristove je sva jedan himan Presvetoj Euharistiji.   Čitanja sv. Pisma koja smo sada slušali pomoći će nam da otkrijemo u Riječi Božjoj navještenje, obećanje i jedinstvenu stvarnost velike tajne otajstva Euharistije koja je vrhunac i izvor čitavoga života Crkve. Nagovještenje je prisutno u krvi jaraca i telaca koja je zapečatila Stari Savez sklopljen između Boga i njegova naroda. »Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: „Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi”« (Izl 24,8) Krv, izraz života, označava da se tu radi o životnom Savezu; poškropljena po oltaru i narodu označava sjedinjenje između naroda i Boga. I ako narod ostane vjeran tome Savezu, on će živjeti životom svoga Boga. Sve je to, kako smo to lijepo čuli iz Poslanice Hebrejima, jedan znak i jedno obećanje koje je Krist u svojoj žrtvi na križu u potpunosti ostvario davši mu pravo značenje i pravu vrijednost. Veliki svećenik Staroga Zavjeta prinosio je obrednu žrtvu koja nije bila kadra očistiti ljude od grijeha. Krist na križu spašava sve ljude prinosom svoje krvi. »Doista, ako već poškropljena krv jaraca i junaca i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista koji po Duhu vječnom samoga sebe besprijekorna prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živome!« (Heb 9,13-14) Stoga žrtva Kristova je jedina, vrijedna i vječna. To je uskrsna žrtva oslobođenja, žrtva Saveza i sjedinjenja s Bogom, žrtva oproštenja grijeha i zahvale Bogu. Jedinstvena stvarnost ovog otajstva nagoviještena i obećana u znakovima starog Saveza nalazi se u samim riječima Sina Božjeg Isusa Krista u trenutku uspostavljanja Presvete Euharistije. »I dok su blagovali, on uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade im i reče: „Uzmite, ovo je tijelo moje”. I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.”« (Mk 14,22-25) Isus Krist je počeo svoju žrtvu otkupljenja i spasenja baš za vrijeme gozbe Posljednje Večere zahvaljujući Bogu i uspostavljajući Presvetu Euharistiju. Otada Crkva neprestano prinosi tu žrtvu spominjući se jedincate Kristove žrtve kojom je On ljude priveo iz smrti u život. Stoga slavljenje Svete Euharistije ima svoju dugu povijest, dugu koliko povijest Crkve. Što je to, dakle, Euharistija, što danas svečano slavimo? Euharistija je iznad svega žrtva, žrtva spasenja i u isto vrijeme žrtva Novoga Saveza. Euharistija je »Sacrificium – žrtva«, odnosno »Offerta consacrata – posvećen dar«. Zaista, kruh i vino, prineseni na oltaru, popraćeni pobožnošću i žrtvom vjernika, konačno se posvećuju te postaju »veraciter, realiter et substantiabiter«, odnosno »uistinu, stvarno i bitstveno« Tijelo predano i Krv prolivena samoga Isusa Krista. Tako snagom svećeničkog posvećena (pretvorbe), tijelo i krv Kristova, pod prilikama kruha i vina, predstavljaju na sakramentalan, nekrvan način, krvnu žrtvu otkupljenja koju je Isus prikazao Ocu nebeskom za spasenje svijeta na Golgoti umirući na drvetu križa. Tako je Krist tom svojom žrtvom pomirio svijet s Bogom. Stoga Euharistija je jedan sveti i posvećujući čin jer u njoj je uvijek prisutan i djeluje Isus Krist »Svetac Božji« i »pomazanik Duha Svetoga« »posvećen od Oca« da bi mogao slobodno dati i uzeti svoj život kao »Vrhovni Svećenik Novoga Saveza«. U euharistijskoj žrtvi, Krist je »Onaj koji žrtvuje i koji se žrtvuje, onaj koji posvećuje i koji je posvećen«. Svećenik prikazuje tu presvetu žrtvu »in persona Christi - u osobi Krista«, odnosno u specifičnoj sakramentalnoj i deutifikaciji sa »Vrhovnim i Vječnim Svećenikom«, koji je glavni akter i subjekt ove svoje vlastite žrtve u kojoj ne može zaista biti ni od koga zamijenjen. Euharistija je zato glavni i središnji razlog uspostave Sakramenta svetog svećeničkog Reda kojega je Isusu uspostavio baš u trenutku uspostave Euharistije i skupa s njom. Zato s punim pravom možemo reći da Crkva čini Euharistiju, a Euharistija gradi Crkvu. »Crkva je utemeljena kao nova zajednica naroda Božjega u apostolskoj zajednici one Dvanaestorice koji su, za vrijeme Posljednje Večere, postali sudionici tijela i krvi Gospodinove pod prilikama kruha i vina« (Ivan Pavao II.) Od onog trenutka pa sve do svršetka svijeta, Crkva se gradi u istom sjedinjenju sa Sinom Božjim. U svetoj Pričesti, dakle, primamo istoga Isusa Krista i naše sjedinjenje s njime ini da u njemu budemo sjedinjeni i sa njegovim mističnim tijelom što je Crkva. Samo na taj način i s takvom vjerom i duševnim raspoloženjem gradi se Crkva koja u Euharistiji nalazi se doista svoj izvor i svoj vrhunac. Euharistija je zato znak jedinstva i saveza ljubavi. Ona je sakrament ljubavi i to neizrecive ljubavi koja sadrži u sebi sve ono što je Bog za nas učinio i što neprestano za nas čini. Zapovijedi ljubavi Kristove prema Bogu o bližnjemu nalaze svoj izvor baš u ovome Sakramentu ljubavi. Euharistija označuje tu ljubav, podsjeća nas na nju, čini je prisutnom i u isto vrijeme je ostvaruje. Pravo značenje tajne otajstva Presvete Euharistije nas potiče na aktivnu ljubav prema Bogu u bližnjemu, na ljubav prema svakome čovjeku. Euharistija nas odgaja u ovoj ljubavi na najdublji način pokazujući nam koliku vrijednost ima u očima Božjim svaki čovjek, naš brat i sestra, kada Krist sama sebe daruje na jednak način svakome pod prilikama kruha i vina. Euharistija je izvor života, život sami koji nam se daruje kao hana i piće pod prilikama kruha i vina. Bog koji je ljubav i život, prisutan u ovom Sakramentu ljubavi i života, daruje nam se kao hrana i piće da bi i mi mogli živjeti njegovim Božanskim životom. Tako i mi sjedinjeni s Kristom u Euharistiji, »iako smo mnogi, ipak sačinjavamo jedno tijelo« Crkvu Kristovu. Prikazivati Euharistiju, sudjelovati u Euharistiji, klanjati se Euharistiji: evo pravog i potpunog značenja otajstva (Blagdana) »Tijela i Krvi Kristove« kao čin javnog Bogoslužja Isus Kristu prisutnom u Euharistiji, koji sjedinjuje vjernike oko svoga oltara i međusobno. To Bogoslužje je upravljeno Bogu Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetome. Taj kult upravljen Presvetome Trojstvu mora također moliti i prožimati čitav naš život. Taj kult (Bogoštovlje) mora biti naš odgovor ljubavi koja želi zadovoljiti žrtvovanoj ljubavi Božjoj u Isusovoj smrti na križu: tj. naša Euharistija, naše zahvaljivanje i slavljenje Krista, Sina Božjega koji nas je otkupio svojom smrću i učinio dionicima besmrtnoga života svojim uskrsnućem od mrtvih. Amen! Hvaljen Isus ii Marija! Čitanja: Izl 24,3-8 Ps 116 (115) Heb 9,11-15 Mk 14,12-16, 22-26 |