20.10.2010., srijeda
KRŠTENJE GOSPODINOVO (Godina B)
|
BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA OTAC OBJAVLJUJE SVOJEGA LJUBLJENOGA SINA (Godina B) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas katolička Crkva slavi Blagdan Krštenja Gospodina našega Isusa Krista. Današnji blagdan ima veliko značenje za nas kršćane jer Krštenje Gospodnje nas podsjeća na naše krštenje, koje od Krštenja Isusova prima snagu da preobrazi našu griješnu ljudsku narav u pravu Djecu Božju. Na Krštenju Gospodnjem Bog je učinio čudesne znakove da bi objavio ljudima tajnu otajstva »nove kupelji«, tj. sakramenta svetog Krštenja kojega Isus Krist silazeći u vode Jordana uspostavlja, posvećuje i pruža svim vjernicima. Zatim se čuo glas Oca Nebeskoga tako da svijet uzvjeruje da je Njegov Sin Isus Krist među nama. Isus je ljubljeni Očev Sin. Sam Bog Otac to objavljuje na njegovu krštenju. Na koncu Duh Sveti koji je silazio kao golub i spuštao se na Gospodina Isusa označavao je da Bog posvećuje Sina svojega za svećenika, proroka i kralja tako da bi ljudi mogli prepoznati u njemu Mesiju, Božjeg poslanika: tj. Onoga kojega Bog šalje na ovu zemlju da donese svim ljudima dobre volje blagu vijest spasenja. Riječ Božja koju smo sada slušali u današnjim Liturgijskim čitanjima sv. Pisma pomaže nam da bolje shvatimo tu veliku tajnu otajstva Krštenja Gospodnjega. Već sami prorok Izaija u današnjem prvom čitanju govori nam o Duhu Svetom kojim će na poseban način biti ispunjen Mesija tako da bi On mogao donijeti na svijet pravdu, mir i oslobođenje svim ljudima. »Ovo govori Gospodin: „Evo Sluge mojega koga podupirem, moga izabranika, miljenika duše moje! Na njega sam svoga Duha izlio: On će donijeti pravo narodima.“« (Iz 42,1-2) Prorok Izaija govori dakle, o pravu i pravednosti koje će Mesija uspostaviti na svijetu. Ali to pravo i pravednost Božja koje će Isus uspostaviti na ovoj zemlji ne sastoji se u vladanju i gospodarenju nad ljudima, već u poslušnosti svetoj volji Očevoj, u poniznosti, šutnji i u služenju braći ljudima s kojima se potpuno izjednačio u svemu osim u grijehu. On »vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti« (Iz 42,3-4). Isus Krist će po istini Božjoj donijeti pravo narodima i ljude će osloboditi od tmine grijeha i zla, laži prijevare i nepravde. Sva zemlja žudi za naukom njegovim jer ga Gospodin Bog postavi za »svjetlost pucima, da otvori oči slijepima, da izvede sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami« (Iz 42,6-7). Današnje drugo čitanje iz Djela apostolskih svjedoči nam da su apostoli propovijedali baš Onoga koji primio Duha Svetoga i kojega je nagoviještao prorok Izaija. Oni su propovijedali Onoga koji je sve ljude bez razlike naučio što je pravedno, koji ih je naučio da čeznu za mirom i slobodom. To je Isus Krist kojega sv. Petar apostol naviješta Korneliju, rimskom satniku i njegovoj obitelji koje On krštenjem uvodi u zajednicu vjernika, sv. Crkvu. Tako se s Kornelijem i njegovom obitelji i poganima po sv. Krštenju otvaraju vrata spasenja jer je Isus Krist ukinuo svaku diskriminaciju i razlučivanje među ljudima i svima daruje Duha Svetoga. Stoga s punim pravom kaže sv. Petar: »Uistinu shvaćam, da Bog nije pristran, nego u svakom narodu je njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu« (Dj 10,34). Zatim odmah sv. Petar govori o krštenju Isusovu kojega je Bog pomazao Duhom Svetim i snagom te je »prošao svijetom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao« (Dj 10,38). I tako moć Sotone paklenog, kojega Isus pobjeđuje snagom svoje svetosti i svojih čudesa, počela se rušiti tim činom poniznosti Kristove i njegove potpune podložnosti svetoj volji Božjoj u službi braći ljudima. Taj čin poniznosti krštenja Isusova posvećuje krštenje svakoga vjernika koji se po krštenju u Kristu svečano i javno proglašuje dijete Božje, kojeg Bog preko sv. Crkve šalje u svijet da u Duhu Svetom i u vjeri i ljubavi svjedoči Sina Božjega i Gospodina našega Isusa Krista. Svečano objavljivanje Isusa kao Sina Božjega na dan Njegova Krštenja u rijeci Jordanu i Njegovo mesijansko proglašenje od strane Boga Oca upućeno je svim ljudima da bi vjerovali. Isusovim Krštenjem na rijeci Jordanu Bog objavljuje da je On ljubljeni Sin Očev i vodu čini sredstvom spasenja. Svi koji budu uronjeni u vodu krštenja susrest će Isusa Krista i postati sinovima Božjim. Dok se Isus ponizuje silazeći u rijeku Jordan da primi krštenje od Ivana Krstitelja, Bog Otac ga uzvisuje jer otvara nebesa i šalje Duha Svetoga svojega na nj govoreći: »Ti si Sin moj. Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!« (Mk 1,7-11) Ovim činom otvaranja nebesa Bog Otac je htio označiti da se samo u Isusu Kristu Sinu Božjemu nebo i zemlja sjedinjuju jer po Njemu Bog dolazi k nama i samo po Njemu mi moramo ići k Bogu. Ovo je i glavni razlog dolaska Sina Božjega na ovaj svijet. Otac je poslao Sina svoga na zemlju da spasi svijet i da svakome čovjeku dadne dovoljno milosti i snage da može to Božje spasenje prihvatiti u vjeri. Sve to znači da svaki čovjek koji dolazi u susret s Isusom Kristom, on se susreće također i s Bogom Ocem koji svjedoči za svojega Sina. Sve to se dogodilo Ivanu Krstitelju na rijeci Jordanu dok je krštavao Isusa. A to se isto događa svakome čovjeku koji se u sakramentu sv. Krštenja susreće s Gospodinom Isusom koji u vodi i u Duhu Svetome svojemu preobražuje i obnavlja ljudske duše i ljudska srca.  Mi svi smo kršteni u vodi i u Duhu Svetome. Kupelj u vodi i u Duhu Svetome jest novo krštenje. To je Isusovo Krštenje, to je krštenje kojim Mesija, po riječima Ivana Krstitelja iz današnjeg svetog Evanđelja, krsti ljude Duhom Svetim. »Ja vas krstim vodom, kaže Ivan Krstitelj, a On će vas krstiti Duhom Svetim.« (Mk 1,9) Zato i svaki čovjek koji se okupa u kupelji toga Isusova novoga krštenja: tj. u kupelji vode i milosti Duha Svetoga, taj čovjek postaje dijete Božje, sin i kćer Božja, jer u tom času za svakoga krštenika Bog Otac kaže kao i za Isusa: »Ti si Sin moj. Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« (Mk 1,11) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 42,1-4, 6-7 Dj 10,34-38 Mk 1,7-11 |