21.10.2010., četvrtak
BOGOJAVLJENJE (Godina C - 1)
|
BOGOJAVLJENJE (Godina C) »Ustaj, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom!« (Iz 60,1) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Bogojavljenje je svetkovina univerzalnosti Crkve koju Bog čini sveopćim sakramentom spasenja. To je blagdan obasut sjajem i svjetlošću. Zvijezda koja je vodila Mudrace iz dalekih zemalja Istoka prema Betlehemskoj štalici je simbol Crkve koja mora biti jasan znak i privlačno sredstvo spasenja svih naroda i pojedinaca u Kristu. I mi svi skupa s tim Kraljevima s Istoka trebamo se staviti na put u potrazi za novorođenim kraljem Židova i svih naroda. »Ustani, zasini Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom!« (Iz 60,1) Svjetlost koja obasjava »novi Jeruzalem«, odnosno Crkvu, dolazi s visina, to je Bog sam. Gospodin je njezina slava. Zato Crkva i zove svoju djecu da prepoznaju slavu Božju što na njoj sja radi prisutnog i dostupnog spasenja, dok tmina zla pokriva zemlju i mrklina grijeha narode. »Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode« (Iz 60,2). To je dimenzija univerzalnosti Crkve koju Gospodin obasjava i nad kojom se Slava njegova javlja, jer Bog koji spašava jest Bog svih ljudi. »A tebe Gospodin obasjava i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Iz daleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju.« (Iz 60,3-4) Radost sviju je velika, jer su našli put svjetlosti i spasenja. Zato svatko od njih nosi svoje darove kao znak zahvalnosti Gospodinu što im je darovao novu »duhovnu« domovinu. »Gledat ćeš tada i sjati, igrat će ti srce i širiti se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodâ k tebi pritjecati. (...) Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan, i hvale navješćivati Gospodnje.» (Iz 60,5-6) Taj »novi Jeruzalem« o kojem govori prorok Izaija i koji privlači sve narode k sebi sa svim njihovim materijalnim, kulturnim i duhovnim blagom i bogatstvom jest, dakle, Crkva katolička, Kristova zaručnica i Majka svih naroda. U Crkvi katoličkoj se eto upravo ostvaruje ono »Otajstvo koje ne bî obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja« (Ef 3,2-3) i koje je sada kako kaže sv. Pavao apostol, objavljeno Kristovim apostolima i prorocima da navijeste cijelom svijetu »da su pogani subaštinici i „sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po Evanđelju« (Ef 3,5-6). Zato današnji blagdan Bogojavljenja je veliko objavljenje Crkve kao mjesto spasenja za sve ljude i znak prisutnosti Kristove među ljudima. A to znači da se Isus Krist preko Crkve objavljuje svijetu da bi pružio svim ljudima spasenje i sjedinio ih u jednu zajednicu svojih vjernika. To je ono što naglašuje Drugi Vatikanski Sabor kada kaže da je »Crkva u Kristu kao sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda« (LG 1). Crkva je , dakle, »Bogojavljenje« Isusa Krista u ovome svijetu. Zato ljudi i našega vremena traže od Crkve da im objavi i posvjedoči Krista prisutna u njoj. Stoga Crkva »kao sakrament spasenja« mora navještati Krista kao Otkupitelja i Spasitelja ljudi. Sve je to lijepo izraženo u današnjem sv. Evanđelju po Mateju koje nam opisuje dolazak Mudraca s Istoka u Betlehem da se poklone Gospodinu. »Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa dođosmo pokloniti mu se.”« (Mt 2,1-3)  Krist je, zaista, onaj koji privlači ljude k sebi, čak najdalje i najrazličitije, i to samo snagom svoje prisutnosti među nama. On je zaista »srce« svijeta i svi ljudi, bez razlike na rasu, jezik i kulturu, mogu konačno u njemu naći spasenje. To označuje ona čudnovata »zvijezda« što vodi Mudrace Sinu Božjemu. U Jeruzalemu je bilo nestalo te zvijezde zato što nije bilo svjetlosti u srcima njegovih stanovnika. A kad su Mudraci izišli iz Jeruzalema i nastavili put prema Betlehemu »gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđoše u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, padoše ničice i pokloniše mu se. Otvoriše zatim svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu.« (Mt 2,9-11). Isus Krist ljubi ljude i privlači ih k sebi. On je svjetlost života i tko njega slijedi ne hoda u tminama života. Od čovjeka se traži samo da ne zatvori oči pred tom božanskom svjetlošću kao što je učinio Herod i stanovnici grada Jeruzalema toga dana. Stoga evanđeoski prizor »Mudraca« koji dolaze iz dalekih zemalja da se poklone »kralju Židova koji se rodio« (Mt 2,2) anticipira sve drame ljudi koje se odigravaju oko Krista: oni koji su »daleko« traže Mesiju, nalaze ga i prepoznaju u njem svojega kralja, otkupitelja i Boga, dok oni koji su »blizu« ne mare za njega, protive mu se odmah na početku njegova života traže da ga ubiju. Radi toga Bog se obraća poganima, jer je Izrael odbio spasenje koje mu je Jahve ponudio u Kristu. Tako novi narod Božjih vjernika nastupa mjesto Izraela, Crkva zauzima mjesto sinagoge, jer jedina stvar što pred Bogom vrijedi jest sposobnost i spremnost prihvatiti volju Božju i njegove planove spasenja i u poniznosti i iskrenosti srca prepoznati u mnogostrukim znakovima prisutnost Božju u povijesti ljudi i svijeta. Zato »zvijezda« koja je vodila »Mudrace« iz dalekih zemalja k Isusu ima svoje značenje. To je »zvijezda« Mesije koja vodi »Mudrace« Kristu. Ona nam govori da samo unutrašnja svjetlost vjere vodi k Isusu. Zaista ne može se upoznati niti susresti s Kristom, ako nas Otac nebeski, kako kaže sv Ivan apostol »ne privlači« prema njemu (usp. Iv 6,44). Također i danas Krist daje svijetu »svjedočanstvo o sebi«. Zato sva Crkva mora biti spremna prihvatiti znakove toga svjedočanstva i dopustiti potpuno se rasvijetliti od Krista da bi mogla postati »Bogojavljenje« Gospodnje svijetu. U tome se sastoji sve poslanje (misija) Crkve koja mora biti potpuno prožeta Kristovom svjetlošću da bi mogla biti odsjev Božje prisutnosti i središte zračenja Kristova spasenja za sve ljude svijeta. Sve to znači da se svi mi moramo toliko suobličiti Kristu do te mjere da nas On preobrazi u nove ljude sposobne sprovesti u svakom trenutku našega života najdublje zahtjeve njegove ljubavi, bratstva, služenja i darivanja samoga sebe za dobro i spasenje našega bližjnega i svakoga čovjeka. Tek na taj način Crkva će moći biti radosno navještenje Krista koji je prisutan u njoj i »Bogojavljenje« svojega Gospodina u ovome svijetu kao zajednica preobraženih vjernika. Crkva je »novi Jeruzalem« koji mora razasuti (raspršiti) svjetlost Kristovu do na kraj svijeta, da bi rasvjetlila sve ljude navješćujući Evanđelje spasenja svakome stvorenju (usp. Mk 10,15). To je glavna zadaća Crkve i njezino temeljno poslanje: biti »Bogojavljenje« Kristovo u svijetu navještanjem Evanđelja i svjedočanstvom pravog kršćanskog života svih njezinih članova, odnosno nas vjernika. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 60,1-6 Ps 72 (71) Ef 3,2-3a, 5-6 Mt 2,1-12 |