21.10.2010., četvrtak
BOGOJAVLJENJE (Godina B)
|
BOGOJAVLJENJE U CRKVI KRIST SE OTKRIVA SVIM NARODIMA (Godina B)  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Moglo bi se reći da je Bogojavljenje u neku ruku drugi Božić. Razlika je u tome što Božić naglašuje poniznost i skrivenost otajstva Rođenja Gospodnjega, dok Bogojavljenje želi biti razglašenje po cijelom svijetu toga Božanskog otajstva od strane Triju Kraljeva koji su došli sa istoka da vide Sina Božjega i da mu se poklone. Sve to nam govori da Isus nije došao na ovaj svijet samo za odabrani izraelski narod, koji osim pastira nisu ni primjetili da se On rodio, već i za »pogane« koje Bog poziva skupa s Izraelom da »sačinjavaju jedan Božji narod«. Isus Krist je zaista »srce« svijeta i svi ljudi bez razlike na rasu, jezik i kulturu, mogu konačno u njemu naći spasenje. Stoga s punim pravom možemo reći da Bogojavljenje raširuje i produbljuje teološki smisao Božića: ono malo Dijete Marije iz Nazareta kojem se pastiri i Kraljevi klanjaju priznajući ga kao Sina Božjega jest očekivani Spasitelj ne samo Izraela već svih naroda. Sjaj i svjetlost Bogojavljenja jest odsjev otajstva Božjeg spasenja kojega Kraljevi kao na ramenima nose širom svijeta kao »prvina naroda«. O ovome sveopćem spasenju svih ljudi govori nam već prorok Izaija u današnjem prvom čitanju kad nam opisuje sjaj novoga Jeruzalema koji kao svjetionik u noći privlači k sebi ne samo Židove, već sve narode. »Ustani, zasini Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom!« (Iz 60,1). Dolazak Maga – Kraljeva u Jeruzalem je znak okupljanja svih rasa i naroda oko Krista u jedan te isti narod, Božji narod. U Isusu ljudi koji su bili podijeljeni, sjedinjuju se u jedno. Pozivajući Kraljeve s istoka Krist počinje sjedinjavati sve ljude u jedan Božji narod i tako ostvaruje jedinstvo velike ljudske obitelji, koja će biti potpuno ujedinjena samo onda kada vjera u Isusa Krista sruši sve ono što ljude razdjeljuje i kada se svi ljudi u jednoj te istoj vjeri budu osjećali djeca Božja i braća međusobno. Taj novi narod Božji jest Crkva, zajednica vjernika, koja kroz stoljeća svjedoči i ostvaruje sveopći poziv svih ljudi na spasenje u Isusu Kristu. Crkva Božja je »novi Jeruzalem« koji mora do nakraj svijeta raširiti svjetlost Kristovu koja rasvjetljuje sve ljude propovijedajući Evanđelje svakome stvorenju. Bog želi u Crkvi, novom Jeruzalemu, sabrati i spasiti sve ljude. Bogojavljenje je blagdan sveopćeg poslanja Crkve. Crkva je svjetionik Božji u tami ovoga svijeta u kojoj svjetlost Božja rasvjetljuje sve narode. »Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode. A tebe Gospodin obasjava, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje.« (Iz 6,2-4). Crkva, dakle, mora biti »objavljenje« Isusa Krista u ovome svijetu navještenjem Evanđelja i evanđeoskim životom njenih članova. To je Bogojavljenje Crkve; to je naše poslanje. Krist je došao objaviti Božju ljubav svim ljudima. Duh Božji nam prosvjetljuje um i srce te pomaže nam da sve dublje poniremo u tu Isusovu poruku i da je oživotvorimo. To je ono na što nas poziva sv. Pavao apostol u današnjem drugom čitanju u svojoj poslanici Efežanima u kojoj predstavlja sama sebe kao službenika ovih Božjih otajstava spasenja ljudskog roda u Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Po svetom Evanđelju kojega je apostol Pavao propovijedao i kojega i mi svi moramo navještati, Isus Krist se dakle, objavljuje svim narodima i poziva ih da oblikuju »jedno tijelo«, Crkvu Božju preko koje se ostvaruje spasenje svih ljudi. Zato sveta Tri Kralja koji predstavljaju neizmjeran svijet pogana ušli su s punim pravom u Crkvu Kristovu, dok su Židovi nažalost ostali na vratima kao i njihovi svećenički glavari i pismoznanci narodni, koji su znali Mudracima označiti Betlehem kao mjesto rođenja Gospodnjega, a oni se ni makli nisu da bi mu odali čast i poklonili mu se. Današnje sveto Evanđelje po Mateju daje pravi smisao današnjem Bogoslužju jer nam točno prikazuje kakve stavove ljudi zauzimaju u odnosu na Isusa Krista. Njegov narod, oni koji su mu po krvnom srodstvu blizu, tj. Židovi, ne mare uopće za njega i neki kao Herod žele ga čak i ubiti, dok pogani koji nisu pripadali odabranom Božjem narodu, potaknut svjetlom vjere, traže ga, priznaju ga za svojega Boga i klanjaju mu se iako ga nalaze pod znakom siromaštva i poniznosti. Oni »uđoše u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, padoše ničice i pokloniše mu se. Otvoriše zatim svoje blago i prinesoše mu darove: zlato, tamjan i smirnu«. (Mt 2,11-12). Jedna zvijezda je vodila Mudrace sve do Jeruzalema i sve do mjesta gdje bijaše dijete Isus. A to je zvijezda Mesije koja vodi Mudrace Kristu. Ona nam kaže da samo unutrašnja svjetlost vjere vodi Kristu: ne može se zaista niti prepoznati niti susresti Isus, ako nas Otac nebeski »ne privlači« k njemu (usp. Iv 6,44). U Isusu iz Nazareta se ostvaruju dakle sva obećanja Staroga Zavjeta i njegova svjetlost se raspršuje širom svijeta jer ga u vjeri prihvaćaju također i pogani koji nisu pripadali njegovom narodu. Zato Mudraci »kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom« (Mt 2,10). Ta radost označuje iznenađenje čovjeka pred nečim neočekivanim što konačno daje pravo značenje njegovu osobnom životu i svim životnim čežnjama i naporima. Obično velika radost i veliko veselje ne pruža se čovjeku tako lako, već je plod velikih napora i dolazi obično na koncu velikih životnih borbi, a ponekad i razočaranja. Svako autentično iskustvo vjere nije nikada jedan lagani susret s Gospodinom Bogom, jer naći Krista u svojemu životu nije nikada i nikomu bilo lako zato što tajna njegova Božanskoga otajstva nadilazi neizmjerno našu ljudsku narav. Isus Krist se objavljuje kao sjajna zvijezda samo onome tko ima snage i hrabrosti da prijeđe dugi i zamarajući put vjere, kao Mudraci, da bi ga našao, poklonio mu se i prinio mu darove svoje ljubavi. Gdje god se nalazi ambicija, borba za vlast, osobna umišljenost i oholost, prevelika sigurnost u sama sebe i u svoje vlastite ideje, uspavanost u svakidašnjim navikama; život u grijehu i zlu, tu ne može nikako ući svjetlost Kristova. A ako po neizmjernoj ljubavi i milosrđu Božjem, Isus Krist i uđe u dušu i srce takvoga čovjeka, On obara i ruši sve te idole, jer svjetlost njegova otkriva »misli ljudskih srdaca« (Lk 2,35). Zato i mi kršćani, jedanput oslobođeni milošću Isusa Krista od ropstva grijeha i zla, ne smijemo se više povratiti u tmine kraljevstva pakla, gdje prebiva tiranin Herod, tj, ubojica ljudskih duša, već moramo kao i Mudraci hoditi u svjetlosti Kristovoj, putevima Zakona Božjih i biti svjedoci ljubavi, milosrđa i spasenja Kristova u ovome svijetu, koji se već nalazi na rubu propasti. A to ćemo moći postići samo onda ako dopustimo da nas Isusu Krist preobrazi svjetlošću svoje božanske Riječi tako da naš život postane odsjev Njegova Božanskoga života. Ako tako budemo živjeli i mi ćemo biti Bogojavljenje Sina Božjega svim ljudima s kojima živimo na ovoj Zemlji i jednoga dana ćemo skupa s Kristom ući u slavu Oca Nebeskoga u kraljevstvu vječnoga života. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 60,1-6 Ef 3,2-3,5-6 Mt 2,1-12 |