< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU ISUS KRIST JE UTJELOVLJENA MUDROST BOŽJA «I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.» (Iv 1,14) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svi narodi i sve civilizacije traže svoj način života i svoj humanizam. Neki nastoje shvatiti posljednji smisao života i svijeta u svjetlu određene filozofije i ideologije, a drugi u svjetlu religije. Dok u suvremeno doba gledanje na svijet postaje sve više znanstveno, a humanizam tehnički. Međutim, cijeli je stari Istok težio za mudrošću koja čovjeka uči kako će razborito postupati da bude ispravan pred Bogom i pred ljudima. Mudrost kao Božje svojstvo pripada samo Bogu, a ljudima se saopćuje i dijeli kao Božji dar. Zato se za nju treba moliti i onda s njom surađivati za svoje osobno dobro i spasenje kao i svih ljudi. Mudrost je sudjelovala kod stvaranja svijeta i ona stoluje kod Boga. Tu svoju stvaralačku mudrost Bog je očitovao (objavio) Izraelu. A budući da je Bog blizu svome narodu, to se zamišljalo da se i njegova mudrost ukorijenila u izabranom narodu i nastanila kod Izraelaca, naročito u Jeuzalemskom hram. «Tako se ukorijenila u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.» (Sir 24,12) Židovi su nakon povratka iz babilonskog sužanjstva na Božju mudrost sve više gledali kao na osobu. Uz to se redovito povezivala Božja mudrost i Božja riječ, što je kršćanskoj liturgiji pružilo priliku da u Božjoj mudrosti gleda drugu božansku Osobu, onako kao što je Ivan apostol i Evanđelist poistovjećuje s Božjom Riječi. «U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – kaže apostol Ivan u svojem Evanđelju – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.» (Iv 1,1-5) Od najstarijeg su vremena prvi kršćani prepoznali tu Mudrost Božju u Kristu Isusu. Isus Krist je utjelovljena Mudrost Božja. Krist je Mudrost Očeva, koja daje smisao svijetu i životu. U njemu smo i mi postali sinovima Božjim i tako nam je pokazan konačni smisao života. Stoga je ta Mudrost Božja i nama dostupna. Tako u svjetlu te Božje riječi možemo tumačiti smisao života i povijesti. Zato sveti Pavao apostol slavi Boga zbog blagoslova što nam ga je Otac udijelio u Kristu Isusu. Bog je u svojoj neizmjernoj ljubavi odredio da po Kristu i mi postanemo Božja djeca. «On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti.» (Ef 1,4-6). Stoga Pavao moli za nas Duha mudrosti i prosvijetljenja da bismo mogli upoznati što sve sadrži Božji poziv da budemo njegova djeca. A za sve što smo kao djeca Božja primili na zemlji i što ćemo primiti u vječnosti dugujemo zahvalnosti Isusu Kristu. Tako u punini vremena Otac posla Sina da se nastani među nama i da nas učini posinjenom Božjom djecom. A Marija je tu Božju Mudrost – Riječ začela, nosila i nama rodila. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.» (Iv 1,14) I taj utjelovljeni Sin Božji, rođen od Marije Djevice, svima nama je donio život i svjetlo tako da bi i mi mogli živjeti životom djece Božje u svjetlosti njegove ljubavi i milosti. Zato njegovi po svijetu vjeruju kao u onoga koji ih je obdario Božjim sinovstvom. «A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.» (Iv 1,12-13) Tako je Isus Krist kao utjelovljena Božja Mudrost i Božja Riječ za sve nas postao Svjetlo, Život, Milost i Istina. I ta Božja Mudrost i Riječ je došla na zemlju da se nastani među ljudima i da ih obdari svojim dobrima. A budući da je ta Božja Riječ sâm Bog, po njoj smo mi uvedeni u intimnost i suživotnost sa samim Bogom. Bog nam se dakle sasvim približio u Kristu Isusu. On je naš Emanuel: Sa-nama-Bog (usp. Mt 1,23). To je konačna meta utjelovljenja Riječi Božje da se Bog, po Kristu Isusu nastani u nama. Mi smo pozvani da postanemo prebivalište Božje. Evo, to je ono uzvišeno dostojanstvo na koje smo uzdignuti utjelovljenjem Riječi Božje i Kristovim rođenjem od Marije Djevice kao čovjek. To se naše dostojanstvo naziva život u milosti posvetnoj. A to je sam Bog prisutan i djelatan u nama. U tome se usredotočuje naše vrhunsko dostojanstvo na koje smo uzdignuti na Božić. On zato «tijelom postade» da se u nama nastani i da u nama živi. Prema tome konačni cilj utjelovljenja Riječi Božje jest da mi postanemo živi hram Boga koji prebiva u nama. Mi se zato zovemo kršćani, jer Krista Boga nosimo u sebi. Stoga svi koji se s nama susreću, koji s nama žive, mole se i trpe, kao i svi drugi ljudi moraju osjetiti da doista Bog stanuje u nama. Samo tako svi mi kao pravi Božji ljudi možemo gradti novi Božji svijet zasnovan na istini i pravdi, ljubavi i miru. To danas od nas očekuje Bog, a i ljudi. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 24,1-2, 8-12 Ps 147, 3-12, 14-15, 19-20 Ef 1,3-6, 15-18 Iv 1,1-18 |