22.10.2010., petak
BOŽIĆ 8
|
BOŽIĆ: ROĐENDAN ISUSA KRISTA I NAŠ ISUS JE NAŠ ŽIVOT, MIR I SPASENJE (Misa dana) «A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje putene, ni od volje muževlje, nego od Boga.» (Iv 1,12-13) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Rođenje Gospodnje je proglas čovjekoljublja, to je navještaj i očitovanje da je Bog postao posve bliz čovjeku: Bog s nama, Emanuel. Čudesno je to otajstvo Božića. Ono se očituje u siromašnom Djetetu, prostrtom na slamici. Prvi poklonici tog djeteta Isusa su nepoznati, mali ljudi. Ipak taj događaj u potpunosti mijenja svu našu povijest. To je početak «nove ere», a što znači da smo po tom događaju postali «novi» ljudi. Isus Krist je ušao u našu ljudsku povijest. Ljudi su se počeli okupljati oko njega i On im je naviještao riječ dobrote i ljubavi. Krist, Sin Božji, došao je radi nas i tako sve koji u njega vjeruju poziva da žive radi svoje braće i za svoju braću. Stoga je Božić blagdan koji nam najbolje očituje povezanost Boga i čovjeka, vezu Crkve i svijeta, ugrađivanje božanske Ljubavi u svijet koji mi gradimo. To je ujedno otajstvo spasenja, kada se združilo božansko s ljudskim; otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Razmišljajući i živeći to otajstvo postajemo prosvijetljeni, naš je život obasjan novim svjetlom i dobivamo novi poticaj za svoj rad i život. Biblijska čitanja govore nam o tom Božanskom Djetetu i o djelu koje on ima izvesti. To Dijete je Knez mira koga je navijestio prorok Izaija; ono je Sluga Božji, mironosan i krotak koji donosi svima pravdu. Tako nakon mnogih spasiteljskih zahvata u ljudsku povijest, Bog je sada među nama i darom sama sebe želi obdariti sve ljude svojom ljubavlju. Isus se zato rodio da u sebi pobrati sve ljude i da svi imaju život u izobilju. On želi s nama ostvariti svijet ljubavi i mira, istine i pravednosti; svijet više ljudski: srdačan, radin i radostan, gdje će se svi potruditi jedni za druge, da svima bude bolje. Zato u knjizi Izraelove utjehe, a u vezi sa Slugom Gospodnjim prorok Izaija kliče Jeruzalemu da se probudi. To je poziv na novi život. Izraelci su bili prodani u babilonsko sužanjstvo, a sada će biti otkupljeni. Stoga unatoč izgnanstvu od pola stoljeća u tuđinskoj zemlji, radost je vladala potlačenim narodom. On je bio siguran da će biti oslobođen, jer je očekivao Boga spasitelja. I eto u obranu i obnovu svoga naroda Gospodin zaista dolazi sa svom svojom snagom. «Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega!» (Iz 52,10) Nakon tolikih proroka i nakon tolikih čudesnih djela, Bog progovara i svoju posljednju Riječ. Progovori nam u Sinu i postavi ga baštinikom svega zato što je po njemu i sve sazdao. Tako je Bog Otac uputio konačnu riječ svakome čovjeku i svemu čovječanstvu. Ta Riječ Očeva sam je Isus Krist: «Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi.» (Heb 1,3). Toj vječnoj Riječi svojoj, tom Logosu koji je u vremenu postao čovjekom, Otac reče: «Ti si Sin moj: ja te danas rodih.» (Heb 1,5). O tome lijepo piše II. Vatikanski Sabor: «Posla naime Sina, vječnu Riječ, koji prosvjetljuje sve ljude da se među ljudima nastani i da ih uputi u najnutarnjije tajnosti Božje.» (Dei Verbum, 4).  Nebeski Otac želi da njegov Sin Isus Krist ne samo ljudima pruži saznanje Božjih tajnosti nego da ih u te tajnosti i uputi te u njima zažive. Za njega je Bog stvorio svijet i svakoga čovjeka. Zato On dariva svoje Bogosinovstvo svakome koji ga želi primiti. U njemu svi mi postajemo djeca Božja. «Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi.» (Rim 8,17) Istom kad sav svijet postane Kristov, ljudi će uživati sva dobra prirode i svemira. Stoga samo po njemu, po Isusu prepoznajemo tko je i kakav je naš Bog. U Kristu smo upoznali da je Bog svima nama Otac i da smo mi djeca Božja i među sobom braća i sestre. U njemu se, dakle, spaja nebo i zemlja. Po njemu nam dolazi milost i istina. On, Sin Jedinorođenac je «Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka» (Iv 1,9) koji dolazi na ovaj svijet i omogućuje mu da upozna Boga. Od njegove punine svi mi primismo i postadosmo «dionicima božanstva Isusa Krista koji je danas čovjeku postao brat i drug» (Zborna molitva). Tako nam otajstvo Božića pomaže da shvatimo tko je Bog i tko je čovjek. Isus Krist, Riječ Božja, Logos, bijaše s Bogom od vječnosti i s njim stvori svijet. «U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što postoji nije bez nje postalo.» (Iv 1,1-3) S Isusom je, dakle, sudbonosno povezan čitav kozmos i svaki pojedini čovjek i sve čovječanstvo. I ljudski život je povezan s njim kao izvorom. «U njemu (Božjoj Riječi) bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima.» (Iv 1,4). Zato sve što je u ljudima istinito i dobro potječe od njega. Gdje On nije primljen, ondje je tama, laž i grijeh. Istina, Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više ljubili tamu nego svjetlost jer im djela bijahu zla. «K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.» (Iv 1,11). Sva naša sudbina, života ili smrti ovisi o tome kako primamo Isusa i kako se odnosimo prema njemu. Krist se ne miri s našom polovičnošću, On ne pristaje na naša odlaganja. Primiti Krista znači primiti ga cijeloga, sa svom njegovom objavom Boga i čovjeka, sa svim darovima Crkve i sakramenata. Primiti Krista znači u njemu i na njegov način primiti svakoga čovjeka. Jer samo onima koji ga primiše On podade moć da postanu djeca Božja. I ta se moć prikazuje kao novo rođenje po kojemu svi koji primaju Krista Gospodina bivaju rođeni od Boga. «A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo Ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.» (Iv 1,12-13). Tako je Božić rođendan Isusa Krista i naš. Sin Božji, evo, danas postade čovjekom da bismo mi, sinovi ljudski, postali božanskima. Stoga se čovjek u otajstvu Božića premašuje i nije više samo čovjek, nego je Božjega roda: pozvan na učešće u samomu Božjemu životu, u životu vječnomu. A to je moguće samo zato što je: «I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.» (Iv 1,14) Na taj način Bog je preuzeo na se i našu ljudsku narav da bi u svemu bio nama jednak osim u grijehu i da do svršetka svijeta prebiva među nama kao posve naš. Tako doista Isus Krist osmišljuje cijelu ljudsku egzistenciju i pokazuje vrijednost svakoga čovjeka. On, Sin Božji, objavljujući misterij Boga Oca, i njegove ljubavi također potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva. U to Božje otajstvo spada svaki čovjek ako primi Krista Isusa. Ali to se Božje otajstvo proslavljuje u intimnosti duše i srca, kad se god Kristu Isusu otvaramo u svetim sakramentima, osobito u misteriju i slavljenju Euharstije. U Euharistiji ga doista primamo i tu mu se posve otvaramo. On je zato i došao na ovu zemlju da se konačno u nama nastani i da mi postanemo njegov dom. Utjelovljenje Sina Božjega u našu ljudsku stvarnost, osobito kroz žrtvenu i pričesnu Euharistiju, želi zahvatiti svakog pojedinog čovjeka i cijelu Crkvu, a po njoj i čovječanstvo, dok se ne dogodi ozdravljenje i spasenje svakoga čovjeka i svega svijeta. Stoga samo izmireni s Bogom, a onda i sa svakim čovjekom, možemo doživjeti svu ljepotu i puninu kršćanskoga Božića. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 52,7-10 Ps 98 (97),1, 2-3, 4, 5-6 Heb 1,1-6 Iv 1,1-18 |