22.10.2010., petak
BOŽIĆ 7
|
BOŽIĆ ROĐENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA (Danja misa) »Bog postaje čovjekom za nas.« Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Mi Vam navješćujemo veliku radost: evo našega Boga! Danas se rodio naš Spasitelj, Krist Gospodin. To je naša radost. Zvijezda zornica se pojavila; za nas se rodilo jedno Dijete: Sin Božji! Bog dolazi da nas spasi; ovo je ime njegovo: Spasitelj. To je Spasitelj u obliku jednoga djeteta; Spasitelj tako nejak, slab i nenaoružan baš kao jedno dijete.  Da bi osvojio ljude, da bi ih podigao k sebi i da bi s njima mogao razgovarati, Bog je došao na ovu zemlju kao jedno Dijete čiji glas je lako ugušiti. I mnogi nažalost glas ovoga Djeteta i guše u svojim dušama i srcima. Neki guše Njegov glas što Božić pretvaraju samo u slavlje jela i pića ili možda još nekih darova, u slavlje pucnjave i svakakve zabave. Drugi guše glas Boga Djeteta time što ne dopuštaju da On raste u njihovim dušama i u njihovim srcima. Bog za njih ostaje Dijete za vrijeme čitava njihova života, ako već nije umro u njihovim dušama i srcima. Treći opet ne žele uopće čuti glas toga Djeteta, jer ne žele da se Bog ikako rodi u njihovim dušama i u njihovim srcima. Oni su djeda mraza pretvorili u djeda božićnjaka. Riječi koje je ovo Dijete donijelo ljudima ne slušaju se više jer su neugodne i neprikladne svima onima koji i dalje žele ostati u tami grijeha i zla svojega života zato što se boje izići na svjetlost, jer čini i djela njihova su nepošteni i puni zla. Draga braćo i sestre, rođenje Isusovo među nama nije jedan godišnji običaj, niti jedan mit ili kakva bajka i priča kako to mnogi misle i govore. Isus Krist je istiniti dio naše ljudske povijesti. Teološki smisao dolaska Kristova na ovu zemlju ne ruši svečani i pjesnički okvir Božića, već mu daje pravo značenje. Isus koji se rađa jest vječna Riječ Božja koja postaje tijelom. Mi ljudi više smo skloni da se zaustavimo kod Djeteta, krhka, malena i nejaka, i da o njemu razmišljamo više negoli o značenju utjelovljene Riječi Božje. Stoga sveta Crkva katolička ovu radosnu vijest rođenja Isusova u današnjem Bogoslužju navješćuje nam riječima svetog evanđelja po Ivanu u kojem govori baš o utjelovljenoj Riječi Božjoj. Kao što je Bog svojom vječnom Riječju na početku svijeta sve stvorio, sada tom istom svojom utjelovljenom Riječi obnavlja svijet i ponovo sve stvara. Odnosi prijateljstva i ljubavi između Boga i čovjeka koje je grijeh bio narušio, ponovo su uspostavljeni u Isusu Kristu. Zato svaki čovjek koji je u Sinu Božjem postao dijete Božje može se obratiti Bogu kao Ocu, jer nije više rob već je slobodan kao sin i kao takav dužan je ljubiti druge ljude kao braću. Isus Krist, vječna Riječ Božja došao je kao Božanska svjetlost na ovu zemlju da obasja nas ljude ljubavlju Božjom koja treba da se odrazi i u našemu životu i radu. Isusovim rođenjem sve biva novo i pomlađeno. I tako se ispunja Izaijino proročanstvo o obnovi Božjeg naroda. Unatoč izgnanstvu od pola stoljeća u tuđinskoj zemlji, radost je vladala potlačenim izraelskim narodom jer je bio siguran da će biti oslobođen zato što je očekivao Boga spasitelja. Stoga kliče sva zemlja i vesele se otoci mnogi jer svjetlost sviće pravedniku i radost poštenima i čestitima u srcu. Nebesa navješćuju pravednost Božju i sve narodi gledaju mu slavu. I nakon tolikih proroka nakon tolikih čudesnih djela Bog nam konačno progovori i u Sinu. On je posljednja Riječ Božja upućena ljudima. On je vječna Riječ Božja po kojoj je sve stvoreno. On je odsjaj Slave i otisak Bića Božjega jer sve nosi snažnom riječju svojom. On je Sin Božji i baštinik svega i pred njim treba da nice padnu svi poslanici Božji. Ovo je otajstvo Dijeteta Isusa čiji blagdan Rođenja danas slavimo. Sveti Ivan apostol, svjedok i očevidac, razmišlja u današnjem svetom Evanđelju o tome otajstvu Bogočovjeka Isusa Krista i kaže: «U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1,1). Isus Krist je ta Riječ koja bijaše kod Boga prije postanka svijeta jer je On Bog po kome je sve stvoreno i u njemu bijaše život svemu što postade. Isus je Božansko svjetlo koje dođe na ovaj svijet kao svjetlo istinito da prosvijetli svakoga čovjeka koji traži život, ali svijet ga ne upozna. On dođe k svojima, ali njegovi ga ne primiše. Dok svima onima koji ga primiše dade moć da postane djeca Božja. Nama kršćanima koji vjerujemo u Ime njegovo dade puninu svoje milosti, tj. milosti novoga rođenja od Boga tako da bi se On mogao nastaniti među nama i mi uživati gledajući slavu njegovu. Ne smijemo se stoga prepustiti pukoj sladunjavosti i svoj pogled zadržati jedino na djetetu položenom u jasle na slamici. To Dijete je ljubljeni Božji Sin. On je Sin Jedinorođenac koji nam omogućuje da upoznamo Boga. U njemu se spaja nebo i zemlja, jer po njemu nam dolazi svaka milost i istina. Stoga Božić je proglas čovjekoljublja, to je navještaj i očitovanje da je Bog postao posve bliz čovjeku, postao je Bog s nama: Emanuel. To Dijete je knez mira, Sluga Božji, mironosan i krotak, koji ljude okuplja oko sebe i donosi im riječi dobrote i ljubavi, pravde i mira. Stoga je Božić blagdan koji nam najbolje očituje povezanost Boga i čovjeka, vezu Crkve i svijeta, ugrađivanje Božanske Ljubavi u svijet koji mi gradimo. To je ujedno otajstvo spasenja kad se združilo božansko s ljudskim, otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Razmišljajući i živeći to otajstvo postajemo prosvijetljeni, naš je život obasjan novim svjetlom i svi mi dobivamo novi poticaj za svoj rad i život. Otajstvo Božića nam tako pomaže da shvatimo tko je Bog i tko čovjek. Slušajući riječ Božje objave i združujući se s Isusom Kristom i mi kršćani postajemo prisutni Krist u ovome svijetu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 52,7-10 Heb 1,1-6 Iv 1,1-18 (ili 1,1-5, 9-14) |