22.10.2010., petak
BOŽIĆ 5
|
BOŽIĆ (Misa zornica) Rođenje Isusovo sve obnavlja, pomlađuje i spašava «A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.» (Lk 2,19) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! U Došašću nas je Božja riječ pripravljala na dolazak Isusa Krista, Sina Božjega i Spasitelja ljudi. Danas, na svijetli dan rođenja Gospodnjega, pozvani smo da se prepustimo radosnom i zahvalnom promatranju Boga koji je postao čovjekom. Danas nam se rodio Gospodin. Došao je Onaj kojega smo željno iščekivali. Njegovo Rođenje svima nama je donijelo novi život, svjetlost i mir. To je početak novoga doba za čitav svijet, jer Rođenje Isusovo sve obnavlja, pomlađuje i spašava.  Tako se ispunja Izaijino proročanstvo o obnovi Božjega naroda. On u Božje ime naviješta dolazak Spasitelja na Sion. A da se ne radi o bilo kojem ljudskom spasitelju već o samome Bogu, jasno je iz toga što se Jeruzalem neće više smatrati zapuštenim, nego će se zvati «Grad neostavljeni» (Iz 62,12) i traženi. A njegove će stanovnike Gospodin otkupiti i bit će svi posvećeni Bogu. «Oni će se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Gospodnji'.» (Iz 62,12) Stoga se Bog, koji je sklopio Savez ljubavi sa svojim narodom, često očituje kao «Muž» koji ljubi svoju «Ženu – Jeruzalem», sveti grad Sion, Obećanu zemlju i Odabrani narod. Tako cijela zemlja, rekli bismo živa i neživa priroda, postaje voljena Žena kojoj se Bog ponovno u ljubavi vraća, opraštajući joj nevjeru. «Evo, Gospodin oglasuje do nakraj zemlje: „Recite kćeri sionskoj: Evo dolazi tvoj Spasitelj! Evo, s njim naplata njegova, i njegova nagrada ispred njega!“» (Iz 62,11) Doista, Božić je dan radosti. Sva priroda, ljudi i životinje treba da osjete tu svečanost. Radošću odzvanjaju božićna zvona. O radosti pjevaju božićne pjesme. Radost sja na svim slaviteljima Božića, jer svi doživljavamo da smo slavitelji i slavljenici. Božić je naš blagdan, jer nam se rodio Emanuel: Bog-sa-nama, Bog za nas, naš Bog. Odatle ovi psalamski zvuci radosti neba i zemlje, svih naroda i puka, svih ljudi i svakoga čovjeka dobre volje. «Neka kliče zemlja, nek se vesele otoci mnogi! Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. Svjetlost sviće pravedniku i radost čestitima u srcu. Radujte se, pravednici, u Gospodinu, slavite sveto ime njegovo!» (Ps 97 [96]). Zato nas apostol Pavao upozorava da se ne radujemo svojim djelima i postupcima, nego Božjem milosrđu i njegovoj dobroti. Jedino nas milost Božja može preporoditi u nove ljude, u sinove i kćeri Božje. A to u nama izvodi kupelj novoga rođenja i obnavljanje po Duhu Svetome, što se sve događa kod krštenja. Tu postajemo baštinici vječnoga života. Kao mladice ucijepljeni smo na Krista da zaživimo na njemu, božanskom čokotu i da snage njegove, snage Duha Svetoga kojega nam daje, prorade u nama. U tome se očitovala dobrota i čovjekoljublje Boga, našega Spasitelja, koji nas je spasio po svome milosrđu. «On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego prema svome milosrđu: kupelju novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetome koga bogato izli na nas po Isusu Kristu Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga» (Tit 3,5-7) I tako se istina o Božiću pretvara u istinu o čovjeku. Od ovog je dana posve jasno da se Sin Božji svojim utjelovljenjem «sjedini sa svakim čovjekom» (GS 22). Danas se rodio Otkupitelj čovjeka. Rodio se Čovjek. Stoga je Božić blagdan čovjeka. Krist je uzeo čovječju narav da može svoj život položiti za nas. A od te ljubavi veće nema (usp. Iv 15,13). Zato od ovoga dana nitko više ne može biti ravnodušan prema Isusu. Pastiri, prvi poklonici Isusovi, prepoznali su u njemu svojega Boga i Spasitelja. Od anđela su čuti vijest o njegovu rođenju i spremno odgovaraju: «Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!» (Lk 2,15). Njihova nutarnja odluka odmah s pretvara u konkretna životna djela koja ih dovode do velikog otkrića: nađoše Dijete. Nađoše ga ne samo materijalno nego i duhovno; ne samo tjelesnim već i očima vjere. Shvatili su tko je bio to Dijete i povjerovaše, a iz te vjere u njima se rodio i neodoljivi poticaj za svjedočenje. Tako se vjera u Isusa od pastira odmah počela širiti i na druge ljude. Oni «odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onome što su im rekli.» (Lk 2,16-18) Zato od toga dana nitko ne može više biti ravnodušan prema Isusu. Svaki čovjek, svi ljudi i narodi morat će se opredijeliti za Krista ili protiv njega. Crkva želi i moli da i danas svi ljudi nađu Isusa, da se svim srcem pridruže ovim svetim pastirima i da mu se poklone. A mi kršćani bi trebali u tome biti putokaz svima onima koji traže Boga. Kršćanin koji živi svoju vjeru postaje znakom za druge ljude da lakše nađu Boga. U tome je naša velika odgovornost pred Bogom i svijetom. A da bi mogli biti za druge vjerodostojni Isusovi svjedoci potrebno nam je upraviti pogled na Mariju, sretnu Majku Spasiteljevu. Ona je postala «arhiv» Duha Svetoga u kojemu su pohranjeni svi događaji Isusova života. «Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.» (Lk 2,19) I tako je ona kroz sva vremena divan uzor Kristova vjernika. Vjernik je čovjek koji je osjetljiv za Božju riječ, o toj riječi razmišlja i primjenjuje ju u svakidašnjem životu. I tu se krije sav program našega kršćanskog života. Mi kršćani trebali bismo, za svakoga čovjeka s kojim živimo, biti vidljivi znak Božje prisutnosti, dobrote i spasenja. Dopustimo da nas dirne Božić te da preko nas u sivilu naše svakidašnjice Kristova svjetlost obasja svakoga čovjeka i cijeli svijet. Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 62,11-12 Ps 97 (96) Tit 3,4-7 Lk 2,15-20 |