22.10.2010., petak
BOŽIĆ 3
|
BOŽIĆ: ROĐENJE GOSPODNJE (MISA POLNOĆKA) Bog je s nama i On nas neće ostaviti «Anđeo im reče: „Ne bojte se jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!“» (Lk 10-12).  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Naši božićni osjećaji redovito su usmjereni prema jaslama u štali gdje leži Novorođenče. Sve to kao da pobuđuje našu sućut prema tom božanskom Djetešcu. Stoga se liturgija pobrinula da nam i u ovoj božićnoj noći riječima sv. Pisma predoči pravu stvarnost ovoga neizrecivog otajstva. Božja riječ nam ne govori o našoj samilosti, nego o Božjoj milosti i ljubavi koja je dovela Boga na zemlju. Tko je taj Bog i zašto je došao k nama, divno je navijestio već prorok Izaija. Da spoznamo zašto je Spasitelj došao, treba barem spomenuti okolnosti u kojima je Izaija primio to viđenje. Tada je odabrani Božji narod bio pao pod tuđinsku okupaciju. I tada su oni osjetili na svojoj koži svu težinu jarma, batine i šibe tuđinske vlasti. Na sve strane se osjećao samo mrak i strava, svuda tjeskobna tmina. I u toj naočigled bezizlaznoj situaciji proroku Izaiji dolazi viđenje koje toliko obećaje Izraelcima. Na njih će doći velika svjetlost kao znak sreće i blagostanja. Bit će slomljena sva njihova mučila i oni će biti oslobođeni iz ruku onih koji su ih bili pokorili. Tada će veliko veselje vladati u narodu. «Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, ko što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.» (Iz 9,1-3) Sve to dobiva smisao jedino u duhovnom oslobođenju naroda. Posve je to jasno iz naziva koje prorok daje Osloboditelju. Biti će to kraljevsko Dijete, Davidov potomak koji će na plećima nositi znakove najviše vlasti. «Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat, i u miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti.» (Iz 9,5-6) Mi znamo da je to Isus Krist čiji rođendan danas slavimo. Prorok Izaija izdaleka gleda njegov nastup na prijestolje, njegovu kraljevsku investituru u kojoj mu je «dana sva vlast na nebu i na zemlji» (Mt 28,18). Taj Mesija – Kralj je «Savjetnik divni», jer nam u svojoj osobi i u svom Evanđelju pruža putokaz života. On je «Bog silni», jer je u njemu na djelu njegov Otac koji i nama po njemu šalje svoga Duha da nas ispuni svojom božanskom prisutnošću i snagom. On je «Otac vječni», jer smo u njemu i po njemu i mi uključeni u njegovu veliku budućnost, u njegovu uskrsnu vječnost. On je nadasve «Knez mironosni», jer je mir njegov dar. Štoviše, On je sam mir u punom opsegu, zajedno s darom vječnoga života. «On je mir naš.» (Ef 2,14) taj mladi Kralj nastupa kao veliki Osloboditelj koji oslobađa svoje od jarma grijeha, ali također i od svake individualne i društvene nepravde. On obvezuje ljude radi Boga na uzajamnu ljubav. Istina, to je njegovo spasiteljsko oslobođenje se još nije ostvarilo u punini. Zato svaki novi čovjek, svaki novi naraštaj treba da si prisvoji tu misiju, te vlastitim marom i vlastitom suradnjom unaprijediti to spasiteljsko djelo Kristovo. Ali da će se to jednom u punini ostvariti jamči sam Bog, jamči «privržena ljubav Gospodina nad Vojskama» (Iz 9,6). A na nama je da to Bogu pomognemo ostvariti u svom času povijesti, zalažući se za nove evanđeoske međuljudske odnose. Božja milost je ponuđena svim ljudima. Krist vas je sve otkupio i spasio. Božja ljubav u Kristu nas je oslobodila od svakoga ropstva grijeha i zla. Zato treba da živimo u ovome svijetu razumno prema samima sebi, pravedno prema bližnjemu, pobožno prema Bogu. Iako se od nas puno traži, ipak nam neće biti teško tako živjeti, ako iščekujemo blaženu nadu i očitovanje slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. Bog revnuje, brine se za nas, a mi kao izabrani narod imamo revnovati oko dobrih djela. «Baš se time očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.» (Tit 2,11-13) Zato ćemo i ovoga Božića opet doživjeti spoznaju da je Bog s nama i da nas On neće ostaviti jer je uzeo naše ljudsko tijelo i rodio se kao dijete da proživi naš ljudski vijek među ljudima i podnese svu ljudsku patnje smrti za naše spasenje. On se zato rodio i došao k nama na ovaj svijet. Tako je Isus postao začetnik novoga rod (soja) ljudi, začetnik naroda kršćanskoga, koji je rasijan po svim narodima zemlje kao klica novoga budućeg čovječanstva koja će rasti u međusobnoj ljubavi i solidarnosti. Eto Sin Božji, rodivši se u štali, htjede biti jedan od nas i to jedan od onih najmanjih, najslabijih i najsiromašnijih. Zato svi vi koji s ranama u duši i na srcu proživljavate ovaj Božić (ovu svetu noć), osjetite se počašćeni i duboko podržani ovom prvom gestom Sina Božjega i Brata svih ljudi koji se rodio da nam bude Spasitelj i Ozdravitelj. On je solidaran s vama i ta solidarnost će doseći svoj vrhunac na drvetu križa. On je s nama htio otrpjeti ovaj naš svagdašnji i nevoljni život sve do same smrti. I od toga dana znamo da trpljenje nije nedostojno čovjeka, jer ga za se izabra sam utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist. Zato anđeo Gospodnji i nama danas govori: «Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!» (Lk 10-12). Međutim dok iz jaslica struji utjeha i podrška, snaga i ohrabrenje za sve ljude koji pate, isto tako Bog oštro opominje i one koji drugima uzrokuju trpljenje i koji nemaju srca za tuđu bol. Zato Bog želi danas potresti sva srca, pa i naša ako smo zatvoreni za tuđu nevolju, bešćutni za tuđu bol, ako ne njegujemo istinske osjećaje sućuti i djelotvorne pomoći, te istinske solidarnosti sa svima koji trpe. Ovo tek rođeno Dijete bit će jednom Sudac svijeta. Zato blaženi oni koji ga prepoznaju u gladnima, žednima, golima i bosima, zatvorenicima, potlačenima i obespravljenima, bezdomnicima i beskrovnicima. Isus još danas čeka da mu se otvorimo, da ga primimo i da mu se darujemo u svoj toj njegovoj najmanjoj braći, u svima koji trpe i koji su napušteni. Bog je danas pokazao vrhunsku blagonaklonost ljudima da i nas sve učini blagonaklonima jedne drugima. Zato svaki čovjek treba imati dobru volju da bi bio dostojan mira koji dobiva od Boga po Isusu Kristu u Duhu Svetome. Moramo biti dobre volje, ljudi mira da bi zavrijedili zvati se i biti sinovi Božji. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 9,1-3, 5-6 Ps 96,1-2a, 2b-3, 11-12, 13 Tit 2,11-14 Lk 2,1-14 |