22.10.2010., petak
BOŽIĆ
|
BOŽIĆ: ROĐENJE GOSPODNJE (Misa Bdijenja) Isus Spasitelj svijeta i Bog s nama «„Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: „Evo Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu Emanuel! – što znači: S nama Bog“. » (Mt 1, 20-23).  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Dok se u svijetu i u našoj zemlji zbivaju događaji koji nas uznemiruju, a ekonomska i politička nestabilnost se očituju u zabrinjavajućim razmjerima, mi kršćani idemo u susret Božiću i u svojem bogoslužju navješćujemo: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo, na plećima mu je vlast“ (Iz 9,6). Iako taj navještaj u ovome našemu vremenu djeluje skoro kao nesporazum, ipak mi kršćani vjernici tu vijest ponavljamo s čvrstom vjerom i radosnom nadom. Sigurni smo da se u Betlehemu rodilo Dijete za čitavo čovječanstvo. Rodio se je Spasitelj za sve narode. Isus je postao čovjekom za sve ljude svijeta. Ali ne zato da vlada narodima «palicom gvozdenom», silom i oružjem, niti da podjarmi slabije i nemoćne. Njegova vlast je posve druge naravi. Iako je u potpunosti postao kao jedan od nas, Isus je posve drugi. Njegovim je dolaskom među nas ljude na ovu zemlju naviješteno bezgranično čovjekoljublje i mir. U tome je Isus najviše «Bog s nama» (Emanuel) i najviše čovjek za nas. Uistinu, On je Sin čovječji, Dijete za čitavo čovječanstvo. On je za čovjekoljublje i za mir bez granica među svim ljudima svijeta. Za ovaj jedincati događaj u povijesti ljudskoga roda što ga mi kršćani ovih dana slavimo, sve pozornije su u posljednje vrijeme zainteresirani svi ljudi dobre volje koji iako nisu vjernici, ipak iskreno priznaju kulturne i civilizacijske učinke Božića. Osjećaju da su vrednote Božića: mir zajedništvo, privrženost, nada, ljubav... u biti težnje svakoga čovjeka, ali još premalo ostvarene. Svakako, nismo zadovoljni svijetom i vremenima u kojima živimo. A mi ih činimo. Uza sve to, beznađe nas neće i ne smije potopiti. Mi naviještamo: Bog naš je među nama. Rodio nam se Spasitelj, Krist Gospodin. To je naša radost, to je naša sigurnost. Noćas i sutra će nam Crkva u svetom bogoslužju očitovati Božju slavu koja nam se objavila u rođenju Isusa Krista, Božjeg Sina. Bog nam uvijek dolazi u susret kao Spasitelj. Na nama je da za njim čeznemo i spremno ga prihvaćamo. Ljudska povijest dostiže svoj vrhunac u tom božanskom Djetetu koje je svjedok vječne Božje ljubavi prema čovječanstvu. Stoga je Božić blagdan koji nam najbolje očituje povezanost Boga i čovjeka, vezu Crkve i svijeta, ugrađivanje božanske Ljubavi u svijet koji mi gradimo. To je ujedno otajstvo spasenja, kad se združilo božansko s ljudskim, otajstvo koje poziva ljude svih vremena da ono što je vječno i božansko utjelovljuju u svoje vrijeme i u svoje sredine. Proroku Izaiji bio je dovoljan Božji navještaj tog dalekog Osloboditelja naroda svoga i on je klicao, poskakivao od radosti zajedno s gorom Sionom i svojim gradom Jeruzalemom. Izaija nema mira i ne može šutjeti dok u Jeruzalemu ne plane zublja Božjeg svjetla da svi narodi i kraljevi upoznaju njegovu slavu. «Sionu za ljubav neću šutjeti, (-kaže Prorok-), Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane ko zublja. I puci će vidjet tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Jahvina. U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.» (Iz 62, 1-3). Tako od Boga okrunjen i kraljevski urešen odabrani narod Božji postat će nanovo Gospodnja zaručnica. Zemlja izabranog naroda bila je, zbog njegove nevjernosti Bogu, neko vrijeme ostala pusta i glavni grad izručen neprijatelju kao plijen. Međutim, Gospodin je svome narodu sve oprostio i sada s njim sklapa novo vjenčanje, novi savez ljubavi. Kad se Gospodin tome toliko raduje, kako da ne bude ushićen narod što će ga Bog zvati «Moja milina» i koji će biti posebno milje Gospodnje. Da bi ljude spasio i priveo pravoj slobodi Bog izabire jedan narod. On ga izvodi iz Egipta i u osobi kralja Davida daje mu buduća obećanja. «Iz njegova potomstva izvede Bog, po svom obećanju, Izraelu Spasitelja: Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan kao glasnik i preteča svemu izraelskom narodu propovijedao krštenje u znak obećanja.» (Dj 13, 23-24) Tako Pavao apostol svjedoči da je Isus bio Davidov potomak i kao takav pravi čovjek i nosilac nebrojenih Božjih obećanja. A Ivan Krstitelj je ustvrdio da je Isus od Boga poslan kao Mesija, odnosno Spasitelj svijeta. «Ivan je, kad se primicao koncu života, izjavio: „Ja nisam no što vi mislite da jesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.“» (Dj 13,25). Isto tako sv. Matej evanđelist u Isusovu rodoslovlju nam hoće pokazati ljudsko podrijetlo Sina Božjega i da je On Davidov potomak pa da su prema tome na nj prešla i u njemu ispunjena sva proroštva o budućem Mesiji. U spominjanju triju žena u tome rodoslovlju Matej želi naglasiti da je Krist došao spasiti oba spola i sve narode, a posebno grješnike. Matej nam predstavlja Isusa kao Spasitelja, kako mu to i samo ime kaže i kako se o tome svijet uvjerio i neprestano se može uvjeriti, jer nam je njegovo spasiteljsko djelo neprestano na raspolaganju. Sin Božji se utjelovio da spasi svijet i da posveti čovjeka. Isus je potomak Davidov iz Jesejeva korijena, On je znak narodima, ključ koji nama sužnjima otvara vrata tamnice i onda vrata vječnoga života. On je pravi Bog i kao Božji Sin rodio se je od Djevice Marije i postao je pravi čovjek. I tako je Bog nepovratno ušao u čovjekovu povijest i ostvario svoja obećanja. Spasenje je istinsko i konačno. U vjeri su Marija i Josip doživjeli to božansko Dijete rođeno u Betlehemu kao Emanuela – Boga s nama – koji je ostvarenje Božjih obećanja. Koliko se u svemu tome treba diviti Mariji koja svu svoju sudbinu pa i vezu s Josipom prepušta jedino Božjoj providnosti. Slično je vrijedna hvale razboritost i pravednost Josipova u najtežim časovima njegova života. Stoga je i zaslužio da doživi novo navještenje Gospodnje u kojemu je doznao ne samo za neshvatljivo dostojanstvo svoje Zaručnice, nego i za svoju uzvišenu ulogu, najveću poslije Marijine, da bude čuvar Bogorodice i kao njezin zakoniti suprug i skrbnik samoga Božjega Sina. Zato se njemu ukaza u snu anđeo Gospodnji i reče mu: «Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.» (Mt 1,20-21) Veliko se otajstvo dogodilo u božićnoj noći u Betlehemu, ali je ono započeto u Nazaretu, gdje je pod skrbništvom svetoga svjedoka Josipa, Božji Sin u krilu Djevice Majke Marije uzeo naše ljudsko tijelo. Tako su Marija i Josip omogućili Bogu da dođe na svijet u Isusu Kristu. Na isti način, dolazak Kristov na ovaj svijet i danas, ostvaruje se samo suradnjom velikodušnih srdaca svih onih koji vjeruju u njegovu ljubav. Stoga sva stoljeća cijeloga svijeta i svaki trenutak života svakoga od nas imaju od Isusova rođenja drugi smisao, trajno su pobožanstvenjeni. I Crkva želi da u tom raspoloženju proslavimo Božić, blagdan neizrecive Božje milosti i od Boga nam darovana mira. Sretan i blagoslovljen Božić! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 62,1-5 Ps 89 (88) Dj 13,16-17. 22-25 Mt 1,1-25; 1,18-25 |