23.10.2010., subota
4. BOG OTAC JE STVORITELJ NEBA I ZEMLJE
 Odakle dolazi naša planeta? Kamo ide? Tko je njezin konstruktor? Kada je puštena u promet? To nitko ne zna. Nijedno čovječje oko nije vidjelo njezin polazak. Svjedoka nema, i nijedan novinar ne može pisati o tome. Ni najveći znanstvenici ne mogu nam ništa kazati o tome, jer oni govore samo o onome što su vidjeli, provjerili i eksperimentalno dokazali. Ako išta možemo saznati o stvarnom podrijetlu Zemlje, našeg doma u svemiru, to možemo saznati jedino iz Biblije, ključa za rješenje svemirskih tajni. Biblija, kao jedini tumač tajne postanka našeg svijeta, govori o njegovom početku ovim riječima: „U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Post 1,1). To je jedini pravi odgovor na pitanje o podrijetlu naše planete. U bibliji Bog govori o zemlji, ali i zemlja govori o svom Stvoritelju. Čovjek može razumjeti i nijemi govori prirode. Sa zemljom možemo razgovarati na mnogo načina. Biblija kaže: „Pitaj zvijeri i poučit će te; ptice nebeske pitaj i razjasnit će ti. Gušteri zemlje to će ti protumačiti, ribe u moru ispripovjedit će ti. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila.“ (Job 12,7-9). Bog je stvorio svijet. Stvoritelj svijeta je također i Autor Biblije, božanskog otkrivenja. Bog je govorio, a prorok je zapisao: „Da, ovako govori Gospod, nebesa Stvoritelj. On je Bog koji je oblikovao i sazdao zemlju ... Ja, Gospod, govorim pravo i naviještam čestito.” (Iz 45,18-19). Biblija govori pravo ne samo o zemlji i njenom Stvoritelju nego i o vlastitom nastanku: „Jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.“ (2 Pt 1,21). „'U početku stvori Bog nebo i zemlju': tim se prvim riječima Pisma tvrdi troje: vječni Bog je dao početak svemu što postoji izvan njega; samo on je stvoritelj (glagolu 'stvoriti' - u hebrejskom 'bara' - uvijek je Bog subjekt); sveukupnost onoga što postoji (izraženo riječima 'nebo i zemlja') ovisi o onome koji mu daje da bude.” (KKC 290) „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.” (Iv 1,1-3). Novi zavjet, dakle,otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. „On je slika Boga nevidljivoga Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.” (Kol 1,15-17). Vjera Crkve isto tako potvrđuje stvaralačko djelo Duha Svetoga. On je „životvorac”, „Duh Tvorac”, „riznica dobara”. „Nagoviješten u Starom zavjetu, a objavljen u Novom savezu, stvaralački čin Sina i Duha, nerazdvojivo jedinstven s Očevim, jasno se priznaje pravilom vjere Crkve: 'Postoji samo jedan Bog (...): Otac, koji je Bog, Stvoritelj, Začetnik, Sređivač. On je sve načinio sam od sebe, to jest svojom Riječju i svojom Mudrošću', 'po Sinu i Duhu' koji su kao 'njegove ruke'. Stvaranje je zajedničko djelo Svete Trojice.” (KKC 292) Temeljna je istina koju sveto Pismo i Predaja postojano naučavaju i slave: „Svijet je stvoren na slavu Božju” (I. Vatikanski sabor: DS, 3025). Bog je sve stvorio, tumači sveti Bonaventura „ne da slavu uveća, nego da slavu očituje, da svoju slavu priopći.” (Sv. Bonaventura, In libros sententiarum, 2,1 2,2,1). Jer Bog nema drugog razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i svoje dobrote: „Ključem ljubavi otvorio je ruku, i proiziđoše stvorovi” (Sv. Toma Akvinski, In libros sententiarum, 2, ) A Prvi vatikanski sabor objašnjava: „U svojoj dobroti i svojom svemoćnom silom, ne da uveća svoje blaženstvo, niti da postigne svoje savršenstvo, nego da ga očituje dobrima koja daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od početka vremena stvorio je iz ničega i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno i tjelesno.“ (I. Vatikanski sabor: DS 3002). Slava Božja je u tome da se ostvari očitovanje i priopćivanje njegove dobrote, radi kojih je svijet stvoren. Svijet nije proizvod kakve god nužnosti, slijepe sudbine ili slučaja. Vjerujemo da svijet proizlazi iz slobodne Božje volje jer je Bog želio da stvorenja imaju udjela u njegovu bitku, u njegovoj mudrosti i u njegovoj dobroti. „Jer ti si sve stvorio i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno.“ (Otk 4,11) Vjerujemo da je Bog stvorio svijet po svojoj mudrosti. „Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! Sve si to mudro učinio.” (Ps 104,24). „Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.” (Ps 145,9). Načiniti od nas „posinjenu djecu po Isusu Kristu” to je dobrohotan naum Očeve volje, „na hvalu i slavu njegove milosti” (Ef 1,5-6). „Jer slava je Božja živi čovjek, a čovjekov život gledanje Boga. Ako je već Božja objava po stvaranju pribavila život svim bićima koja žive na zemlji, koliko više očitovanje Očevo po Riječi daje život onima koji gledaju Boga.” (Sv. Irenej Lionski, Adversus haereses, 4,20,7) Konačna je svrha stvaranja da Bog, „koji je Stvoritelj svih bića, bude konačno sve u svemu (1 Kor 15,28), pribavljajući ujedno svoju slavu i naše blaženstvo.” (II. Vatikanski sabor, Ad gentes, 2). Stvaranje nije ni neko nužno proizlaženje (emanacija) iz božanske suštine. Bog slobodno stvara iz „ničega” (IV. Lateranski sabor (1215); DS, 800; I. Vatikanski sabor; DS, 3025). Vjerujemo da Bogu pri stvaranju nije potrebno ništa što bi prije bilo ni bilo koja pomoć. Vjera u stvaranje „iz ničega” posvjedočena je u Svetom Pismu kao istina puna obećanja i nade. Tako majka sedmorice sinova hrabri djecu na mučeništvo: „Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život, niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima. (...) Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima, i znaj da je sve to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod.” (2 Mak 7,22-23. 28). Budući da Bog može stvarati „iz ničega”, Bog može po Duhu Svetome i grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce (usp. Ps 51,12). On može također i umrlima po Uskrsnuću dati tjelesni život jer Bog „oživljuje mrtve i ono što nije zove da bude” (Rim 4,17). A budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasja svjetlo. Može dati i svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju (usp. 2 Kor 4,6). Budući da Bog stvara s mudrošću, stvorenje ima svoj red: „Ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri.” (Mudr 11,20). Stvoreno u vječnoj Riječi i po njoj, koja je „slika Boga nevidljivoga” (Kol 1,15) ono je određeno i usmjereno prema čovjeku, koji je slika Božja (usp. Post 1,26) i sam pozvan u osobni odnos s Bogom. Naša pamet kao sudionica svjetlosti Božjeg uma može dokučivati što nam Bog kaže po svome stvorenju (usp. Ps 19,2-5), doduše ne bez velikog napor i u duhu poniznosti i poštovanja pred Stvoriteljem i njegovim djelom (usp. Job 42,3). Stvorenje je proizašlo iz Božje dobrote te ima u njoj udjela: „I vidje Bog da je dobro (...) veoma dobro” (Post 1,4. 10. 12. 18. 21. 31). Jer Bog hoće stvorenje kao dar čovjeku, kao baštinu njemu namijenjenu i povjerenu. Iako je sve stvorenje (pa i tvarni svijet) dobro, ipak Bog je neizmjerno veći od svih svojih djela: „Veličanstvom nebo natkriljuje” (Ps 8,2) i „nedokučiva je veličina njegova” (ps 145,3). A budući da je neograničen i slobodan Stvoritelj i prvi uzrok svega što postoji, bog je prisutan u najdubljoj nutarnjosti svojih stvorova: „U njemu živimo, mičemo se i jesmo” (Dj 17,28). Po riječima sv. Augustina Bog je „viši od najvišega u meni, nutarnji od najnutarnjijeg u meni” (sv. Augustin, Confessiones, 3,6,11). Po stvaranju Bog ne prepušta svoje stvorenja njima samima. Daje im ne samo da budu i postoje, nego ih svaki čas uzdržava u bitku, daje im da djeluju i nosi ih prema njihovu cilju. Priznati tu potpunu ovisnost o Stvoritelju izvor je mudrosti i slobode, radosti i povjerenja. „Jer ti ljubiš sva bića, i ne mrziš nijedno koje si stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ali ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života” (Mudr 11,24-26). Bog koji je stvorio svemir, uzdržava ga po svojoj Riječi, Sinu koji „sve nosi snagom riječi svoje” (Heb 1,3) i po Duhu Tvorcu koji svemu daje život. |