< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Zbog Marijine jedinstvene suradnje s Isusom, Božjim Sinom, u djelu Duha Svetoga, Crkva voli moliti u zajedništvu s Djevicom Marijom, da s njom veliča velika djela koja je u njoj Bog učinio i da joj povjeri molitve i hvale. Moleći se Mariji Crkva < veliča> Gospodina zbog < velikih djela > koja je učinio svojoj poniznoj službenici, i po njoj svim ljudima. ( usp. Lk., 1, 46- 55 ). Upućujući joj svoje molbe i hvale djeca Božja izražavaju svoju ljubav i zahvalnost Ocu na daru spasenja koji nam je udijelio u svome Sinu Isusu Kristu rođenom od Marije. A ) - ZDRAVO, MARIJO! To posebno štovanje Marije u Crkvi našlo je povlašteni izraz u molitvi « Zdravo, Marijo ! « Ta molitva « Zdravo, Marijo « ili « Raduj se, Marijo « počinje pozdravom anđela Gabrijela, kojim sam Bog pozdravlja Mariju, buduću Majku svoga jedinorođenoga Sina, Isusa Krista. Crkva se u svojoj molitvi usuđuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu službenicu ( usp.,Lk., 1,48 ), i radovati se istom radošću koju Gospodin u njoj nalazi ( usp. Sef.,3,17 b ). « Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom ! « Te dvije riječi anđeoskog Gabrijelova pozdrava uzajamno se razjašnjavaju. Marija je puna milosti jer je Gospod s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Boga koji je izvor svake milosti. « Raduj se ( … ) Kćeri jeruzalemska ( … ) Gospodin je posred tebe « ( Sef.,3, 14.17 a ). Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin, sama je Kći sionska. Ona je « Kovčeg zavjetni «, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja. Marija je « Šator Božji s ljudima « ( Otk. 21, 3 ). « Puna je milosti «, jer je sva predana Bogu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg će ona darovati svijetu. « Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. « Poslije anđelova pozdrava Crkva usvaja Elizabetin pozdrav. « Napunjena Duha Svetoga « ( Lk. 1, 41 ), Elizabeta je prva u dugom nizu naraštaja koji Mariju proglašuju blaženom: < Blažena ti što povjerova.> ( Lk. 1,45 s. ). Marija je < blagoslovljena među ženama> jer je povjerovala u ispunjenje riječi Gospodnje. Kao što je Abraham svojom vjerom postao blagoslov za B) - SVETA MARIJO! « Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas. « I mi se divimo s Elizabetom: < Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega ? > ( Lk. 1,43 ). Marija je Majka BOŽJA i Majka naša, jer nam daje Isusa, svoga Sina. Možemo joj povjeriti sve svoje poteškoće, brige i molbe. Ona moli i za nas kao što je molila za sebe: < Neka mi bude po tvojoj riječi. > (Lk. 1, 38 ). Povjeravajući se Marijinoj molitvi, i mi se s njom prepuštamo volji Božjoj: < Budi volja tvoja ! >. « Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. « Tražeći od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo svoj svetoj kao < Majci milosrđa >. Predajemo joj se < sada >, u današnjici naših života i svakodnevnih tegoba kao i radosti. I tako se naše pouzdanje u Mariju širi da joj već sada prepuštamo < čas naše smrti >. Želimo da bude prisutna u posljednjem času našega života kao na samrti svoga Sina na križu i da nas u času našega prelaska primi kao majka ( usp. Iv. 19, 27 ) i privede svome sinu Isusu, u raj. « Marija je savršena moliteljica ( Orans ), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njom prianjamo uz naum Oca, koji šalje svoga Sina da spasi sve ljude. Kao i ljubljeni učenik, uzimamo sebi Isusovu majku ( usp. Iv. 19,27 ), koja je postala majka svih živih. Možemo moliti s njome i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nošena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi ( L.G, 68 – 69 ). « ( KKC., 2679 ). C ) - KRUNICA ILI RUŽARIJ Srednjovjekovna pobožnost na Zapadu razvila je molitvu krunice ili ružarija, koja vjernom puku zamjenjuje Časoslov. Službeni dokumenat Pape Pavla VI. o Blaženoj Djevici Mariji koja glasi: < Štovanje Marije > ( Marialis Cultus ) naveliko hvali i preporučuje moljenje Svete Krunice. U toj svojoj « enciklici « Papa kaže da je Krunica jednostavno i lagano sredstvo da dođemo do što dublje i osobnije spoznaje Isusa Krista. Krunica je < malo Evanđelje >. Ona je Kristološki usmjerena i ne protivi se liturgiji. Poslije sakramenata, ona spada u najprikladnija sredstva za duhovno i tjelesno zdravlje, jer unosi u naš život vedrinu i smirenost u Bogu, u Kristu i u okrilju njegove i naše Majke Marije. A Ivan Pavao II kaže: « Krunica je molitva čovjeka za čovjeka. Krunica je molitva ljudske solidarnosti. Ona je kolegijalna, zborna molitva vjernika, a odražava duh i nakane prve otkupljenice, Marije, majke i slike Crkve. To je molitva za sve ljude svijeta i povijesti, žive e mrtve, koji su pozvani da zajedno s nama budu Tijelo Kristovo te s njim postanu subaštinici slave Očeve. ( … ) Krunica se uporno obraća onoj koja je najviši izraz čovječanstva u molitvi, uzor Crkve moliteljice i zagovornice koja u Kristu zaziva milosrđe Očevo. Kao što Krist < uvijek živi kao naš zagovornik > ( usp. Hebr. 7,25), tako i Marija stalno na nebu nastavlja svoju misiju majke. U njezinoj molitvi moli svaki čovjek za svakoga čovjeka dok ne bude okrunjen puni brij svetih ( L. G., 62.). Kada se molimo Mariji, zazivamo je da bude duž cijeloga našega sadašnjeg života, a nadasve u onom odlučujućem času za našu vječnu sudbinu, za čas < smrti naše >. Krunica je molitva koja ukazuje na perspektivu Kraljevstva Božjega i usmjeruje ljude da prime plodove otkupljenja. « ( Ivan Pavao II, Angelus, 2.listopada 1983. ). To je molitva djece Božje svojoj zajedničkoj Majci Mariji. Stoga Mariju treba da iz dana u dan sve više štujemo i da joj se molimo da nas same učini valjanim borcima protiv duha zablude, grijeha i zloće, da se umijemo boriti oružjem Evanđelja, t.j. Križem Kristovim i RIJEČJU Božjom. Zato, kako kaže papa Pavao VI.: « Ne preostaje nam drugo nego da krunicu vratimo u svoje ruke, jer ona u našim rukama više znači za mir, sreću naših obitelji i čitavog čovječanstva nego bilo kakva diploma ili bilo kakvo oružje.» I za nas, u našem narodu i u Crkvi našega hrvatskoga naroda, ne bi trebalo boljeg oružja protiv sila zla koje su se sručile na sve nas i na našu Domovinu. Nikad se u našem hrvatskome narodu nije izgubilo iskreno štovanje Majke Božje Marije, pa ni moljenje KRUNICE. ( Nastavlja se … ) Fra Jakov Ripić, O.F.M. Mihanovića, 6 HR – 43.000 BJELOVAR |