< | listopad, 2010 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Veliko je otajstvo naša kršćanska vjera. Crkva to ispovijeda u Apostolskom vjerovanju i slavi u sakramentalnom bogoslužju, da bi život vjernika bio sukladan Kristu u Duhu Svetome na slavu Boga Oca. Ta tajna ( misterij ) svete vjere, dakle, zahtjeva da vjernici u nju vjeruju, da je slave i proživljavaju u živu i osobnu odnosu sa živim i istinitim Bogom. Taj odnos je molitva. 1. MOLITVA U KRŠĆANSKOME ŽIVOTU « Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili traženje primjerenih dobara od Boga.» ( Sv. Ivan Damaščanski). A sv. Terezija od «Djeteta Isusa» je napisala: « Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti.» A da bi to doista bilo tako molitva ne smije dolaziti s visine naše oholosti i vlastite volje, već mora proizlaziti « iz dubine» ( Ps. 13O,1 ) ponizna skrušena srca. Poniznost je temelj molitve. Zaista mi često ne znamo što da molimo i kako nam valja moliti. ( usp. Rim. 8,26 ). Zato tko se ponizi pred Bogom, bit će uzvišen ( usp. Lk. 18,9- 14 ). Poniznost je nužno raspoloženje za primanje nezaslužna dara molitve: « čovjek je prosjak Božji» ( sv. Augustin). Tu Krist dolazi ususret svakom ljudskom biću . Isus nas prvi traži i On od nas kao i od žene Samarijanke ( usp. Iv. 4,10 ) na zdencu našega srca ište piti. Isus je žedan naše ljubavi, njegova molba dolazi iz dubine Boga koji nas želi za sebe. Molitva je, znali to mi ili ne, susret Božje i naše žeđi za ljubavlju. Bog je žedan nas da mi budemo žedni njega. Zato kažemo da je molitva Božji dar ljubavi zaljubljenome srcu. Srce je ono koje moli ! Ako je čovjekovo srce daleko od Boga, molitveni je izraz isprazan. Srce je boravište gdje jesmo, gdje stanujemo i kamo se spuštamo. Ono je naše skriveno središte, nedohvatno našem razumu i drugim ljudima. Samo Bog svojim Duhom ljubavi može proniknuti i spoznati čovjekovo srce.. Naše srce je mjesto odluke , u dubini naših duševnih težnjih, mjesto istine, u kojem izabiremo život ili smrt; mjesto susreta, gdje živimo u odnosu sa svojim Bogom koji nas je stvorio na svoju sliku. Srce je mjesto saveza ljubavi između Boga i čovjeka; Boga koji ljubi i čovjeka koji dopušta da bude ljubljen. Kršćanska molitva je saveznički odnos Boga i čovjeka u Kristu Isusu. Ona je čin Boga i čovjeka, jer izvire iz Duha Svetoga koji prebiva u nama i iz našega srca koje moli. Tako je sva naša molitva usmjerena Ocu, u jedinstvu s ljudskom voljom Sina Božjega koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja postao čovjekom. « U Novom savezu, molitva je živ odnos djece Božje sa svojim neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim. Milost Kraljevstva je ¨ Zato je kršćanska molitva izraz zajedništva ljubavi i suživota u ljubavi čovjeka s Bogom. SVEOPĆI POZIV NA MOLITVU Stvaranjem Bog zove svako biće iz ništavila u postojanje. Stvoren na sliku Božju i ovjenčan « slavom i sjajem « ( Ps. 8,6 ) čovjek je sposoban spoznati da je « divno ime Gospodnje po svoj zemlji « ( Ps.8,2 ). I nakon što je grijehom izgubio sličnost s Bogom, čovjek i dalje ostaje na sliku svoga Stvoritelja. On čuva želju za onim koji ga zove u postojanje. Sve religije svijeta svjedoče o tom bitnom traženju Boga kod svih ljudi. Zaboravio čovjek svoga Stvoritelja ili se skrio daleko od njegova Lica, trčao za svojim idolima ili optuživao božanstvo da ga je napustilo, živi i pravi Bog neprestano zove svaku osobu na tajanstven susret molitve s Njime. Bog prvi zove čovjeka k sebi. Taj korak ljubavi vjernoga Boga uvijek je u molitvi prvi, a čovjekov korak je odgovor njegove ljubavi na tu Božju ljubav. Kako se postupno Bog objayljuje i otkriva čovjeka njemu samome, molitva se predstavlja kao uzajamni zov, kao drama saveza ljubavi. Po riječima i djelima, ta drama zahvaća srce čovjekovo. Ona se razotkriva kroz cijelu povijest spasenja ljudi i čovječanstva. « Objava molitve u Starom zavjetu upisana je između čovjekova pada i uzdignuća , između bolnog Božjeg poziva prvoj djeci : < gdje si ? ( …) Što si to učinila ? > ( Post.3,9.13 ) i odgovora Sina jedinca koji dolazi na svijet: < Evo dolazim (…) vršiti , Bože, volju Tvoju > ( Heb.10,5-7 ). Molitva je tako povezana s čovjekovom poviješću, ona je odnos s Bogom u povijesnim zbivanjima « ( KKC. 2568 ). Fra Jakov Ripić, O. F. M. Franjevački samostan i župa sv. Antuna Padovanskoga A. Mihanovića, 6 43000 BJELOVAR |