13.09.2010., ponedjeljak
SV. KATARINA (ALEKSANDRIJSKA)
|
SVETA KATARINA, DJEVICA I MUČENICA 25. STUDENOGA  Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sveta Katarina, djevica i mučenica, čiji blagdan danas svetkujemo, rodila se svršetkom trećega stoljeća (po Kristu) u Ciliciji. Njezin otac Kostantin bio je kralj Cilicije, a majka Sabinela također odličnoga roda. Katarina je odgojena u egipatskom gradu Aleksandriji, koja je tada slavila kao jedan od najučenijih gradova s glasovitom školom i knjižnicom, koju je još Ptolomej (prije Krista) ustanovio. Bila je Katarina isprva poganka, rođena od poganskih roditelja, a ljepotica na glasu. Imala je u sebi dosta ženske taštine, ali joj je duša bila čista i već tada izbjegavala je sve što bi moglo povrijediti čistoću njezine duše i njezina tijela. Božja Providnost je predodredila da Katarina upozna pustinjaka Ananiju koji joj je govorio o Isusu Kristu, božanskom Zaručniku. Kad je Katarina toga božanskoga Zaručnika slijedeće noći u viđenju ugledala toliko je obuze Njegova ljepota, da Mu je svečano izjavila da neće drugoga zaručnika nego samo Njega. Sutradan odmah dade se krstiti. Poslije krštenja ukaza joj se opet božanski Zaručnik i obdari je tajanstvenim zaručničkim prstenom. Od tada je Katarina bila sva Isusova. Nikakva zemaljska želja nije zaokupljivala njezinu čistu dušu. Ta je duša sva pripadala samo božanskom Zaručniku Isusu. (A i njezino ime Katarina [grčki] znači čista djevica.) Zato je Katarina uzor i zaštitnica kršćanskih djevojaka, posebno onih koje sav svoj život služe Isusu u potpunoj čistoći. Stoga molimo Katarinu, danas za našu mladež, mušku i žensku, da je nasljeduju u čistoći duše i tijela. A također svima nama Katarina treba pomoći da Isus bude Zaručnik naše duše i da mu i mi služimo u čistoći srca zato što je Krist rekao da su »blaženi čista srca, jer će oni Boga gledati«. Sv. Katarina uistinu je bila mudra Djevica, koja je uvidjela taštinu dobara ovoga svijeta, pak se u Isusa zaljubila, za Njega samo živjela, za Njega i umrla te od Njega vječnom slavom okrunjena na nebesima. Tako je zbog svoje ljudske i kršćanske mudrosti sv. Katarina odabrana za Zaštitnicu kršćanskih filozofa, i uopće kršćanskih učenjaka. I naša sveučilišna crkva u Zagrebu posvećena je ovoj svetici. Učimo se i mi od Katarine pravoj mudrosti: a ta se sastoji u poznavanju Boga i vršenju Njegovih zapovijedi. Budimo uvjereni da je samo naša kršćanska katolička vjera istinita i da izvan nje nema istine ni spasenja. Držimo to na pameti u današnje doba, kada toliki ustaju protiv kršćanske vjere i katoličke Crkve. Sveta Katarina je uspjela obratiti na kršćansku vjeru mnoge učene ljude, filozofe, koji su po nalogu bezbožnog poganskog rimskog cara Maksimina nju samu trebali odvratiti od kršćanstva. Bačena od cara Maksimina u tamnicu zbog svoje vjere u Isusa Krista, tu Katarina upoznaje s Kristom i druge osobe. U tamnici je pohodi carica Konstancija i carev prvi vojskovođa Porfirije. Kad su ušli, ćelija u kojoj se nalazila Katarina bila je sva rasvjetljena od nekog neobičnog svjetla. Sva zanesena stade im Katarina tumačiti kršćansku vjeru i pomoću Božjom kroz kratko ih vrijeme tako oduševi, da su se obadvoje, carica i vojskovođa, pred carem priznali kao kršćani, na što ih car osudi na smrt, a s njima i dvije stotine (200) kućnih vojnika, koji su Porfirija slijedili. Car još jedanput pokuša nagovorom Katarinu odvratiti od kršćanske vjere. Ponudi Katarini da preuzme mjesto carice. Ali je ona to odlučno odbila jer je već bila zaručena sa božanskim Zaručnikom Isusom Kristom. Poslije svega toga, car zapovijedi, da joj mačem odrube glavu. Katarina je vidjela da je sada čeka smrt. Sva radosna pomoli se svome nebeskom Zaručniku, da je čim prije uzme k sebi, a neka ne dopusti ni da njezino tijelo ostane u poganskim rukama. I doista, duša joj odleti u nebo, a mrtvo joj tijelo anđeli ponesoše na brdo Sinaj. I tako je Katarina i svojem krvlju potvrdila i zapečatila svoju vjeru i ljubav prema Isusu Kristu.  Guido Reni: Mučeništvo sv. Katarine Aleksandrijske Hrabrost ove svete Djevice, čiji blagdan danas slavimo, neka nam bude poticaj, da i mi u svojoj vjeri budemo postojani, da budemo spremni za nju nešto i žrtvovati; da zbog možebitnih neugodnosti bilo unutarnjih bilo vanjskih nikada ne propustimo vršenje kršćanskih dužnosti. Tako ćemo zaslugama i zagovorom naše Zaštitnice sv. Katarine Djevice i Mučenice doći do nebeske gore, koja je Krist, a gdje sv. Katarina sa svim Božjim ugodnicima uživa vječnu slavu. Tu nas također čeka i Kraljica svih Djevica i Mučenica, Isusova i naša majka Marija. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Rim 10,9-18 Ps 18 Mt 4,18-22 |