13.09.2010., ponedjeljak
SV. ANDRIJA
|
SVETI ANDRIJA, APOSTOL APOSTOLI SU RIBARI LJUDI 30. STUDENOG »Isus im reče: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim.« (Mt 4,19-20) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas sv. Crkva slavi blagdan sv. Andrije, apostola i brata Šimuna Petra kojega je Isus uspostavio poglavarom sve zajednice svojih vjernika. Ali od svih dvanaest apostola, Gospodin je najprije pozvao Andriju zajedno s Ivanom. Obojica su do tada bili učenici Ivana Krstitelja. Stoga mu je kršćanska starina davala naslov »prvopozvani«, a carigradska Crkva ga smatra svojim ustanoviteljem. Prema dosta kasnim izvorima umro je mučeničkom smrću na križu u obliku slova X (iks), koji se stoga i naziva Andrijin križ. Kod preslušavanja i trpljenja pokazao je zanosnu ljubav prema raspetome Kristu i prema svome križu.  Današnje sv. Evanđelje po Mateju nas izvješćuje o konačnom pozivu Andrije i kako je sa svojim bratom Petrom ostavio sve i slijedio Isusa. »Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: „Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim.« (Mt 4,18-20) U Galileji je Isus na početku svoga propovijedanja potvrdio i ponovio svoj poziv prvim apostolima koji su time ušli u najuži krug njegovih učenika i sljedbenika. Novo njihovo zvanje bilo je vrlo slično dosadašnjem i ujedno neusporedivo veće: oni su postali ribari ljudi i sada će mjesto riba loviti i spašavati duše. A u tom poslu će ih uvijek pratiti svemoguća i trajna pomoć Kristova. Sam Krist je nazvan također ribarom ljudi koji iz mora pokvarenosti ovoga svijeta i iz neprijateljskih voda lovi ribe udicom pravoga života. Zato je riba postala simbol Isusa Krista: grč. Ihtys = riba uzima se kao početna slova izreke „Jesus Hristos Theů Yňs Sotér – što znači – Isus Krist Božji Sin Spasitelj. Stoga je i nastao običaj da je riba postala simbol vjernika, jer ih apostol vade iz mora svjetskih zala i preporađaju ih u krsnoj vodi. Zato će apostoli u Isusovoj školi naučiti kako se naviješta radosna vijest spasenja i kraljevstvo nebesko. Divit će se svome Učitelju izbliza gledajući kako božanski Liječnik ozdravlja sve bolesti duše i tijela. Stoga su apostoli svojim propovijedanjem naviještali i širili vjeru u Isusa Krista među ljudima, jer opravdanje pred Bogom dolazi samo po vjeri i bez vjere nije moguće uopće ugoditi Bogu (Heb 11,6). U tom se slučaju može reći da je puninu prave vjere prihvatio samo onaj tko vjeruje da je Isus utjelovljeni Bog i kao takav naš Gospodin koji je za nas podnio muku i smrt na križu i uskrsnuo od mrtvih radi našega spasenja. A te istine vjere se prihvaćaju srcem i dušom i ustima ispovijedaju. Srce i usta to je cijeli čovjek u sebi i prema vani pa prema tome vjera obuhvaća čitava čovjeka i sve njegovo djelovanje. Vjera je onoliko iskrena i zaslužena koliko izražava naše najdublje uvjerenje koje se onda u svakoj pogodnoj prigodi ispoljava i izvana. Onda se ne trebamo bojati da ćemo se u vjeri ikada razočarati. Po vjeri svi postaju Božji miljenici i tko god se u vjeri obraća Gospodinu on biva uslišan. Zato pravo zaziva Boga onaj tko je uzvjerovao. A vjeruje onaj tko je čuo vjerske istine, čuje ih onaj do koga su došli Kristovi propovjednici, propovijedaju oni koji su zato poslani: apostoli. »Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom. (...) Štoviše: „Po svoj se zemlji raširio njihov glas, i njihove riječi do kraja svijeta.”« (Rim 10, 17-18) Stoga moramo biti mnogo zahvalni apostolima za to njihovo naviještanje vjere, a još više onome koji ih je poslao. Iz toga se vidi da ni nama ne preostaje ništa drugo nego po Kristovoj naredbi nastaviti to propovijedanje Evanđelja, jer vjera dolazi od propovijedanja.  A u tome će i nama kao i apostolima pomoći Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša, a Kraljica apostola. Iako zadaća Marijina u Crkvi se nije sastojala u vanjskom djelovanju i propovijedanju kao što su to činili apostoli, ona je svojim molitvama i žrtvama pridonijela da njihovo propovijedanje urodi plodovima vjere u ljudskim dušama i srcima. Upravo zato Marija se nije dala na izvanjsko djelovanje. Ona je činila više od toga. Ona je u Crkvi kao duša djelovanja radila u povučenosti, skrovitosti, poniznosti, molitvi i ljubavi. Tako je Marija kao najveća u Crkvi učinila da se milost vjere proširi u Crkvi, ali samo ljubeći i moleći. Ne može Crkva bez Marije, ne mogu apostoli ništa bez Marije. Marija je majka i kraljica i apostola i Crkve. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Rim 10,9-18 Ps 18 Mt 4,18-22 |