13.09.2010., ponedjeljak
SV. JAKOV
|
SVETI JAKOV, APOSTOL APOSTOL SLUŽI I TRPI ZA CRKVU BOŽJU 25. SRPNJA »A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih!« (Mt 20,27-28) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Danas Crkva slavi blagdan sv. Jakova apostola. Jakov je bio sin Zebedejev i brat sv. Ivana apostola. Rođen je u Betsaidi. Bio je svjedok glavnih čudesa koja je Gospodin učinio. Ubio ga je Herod oko god 42. Najviše se štuje u Copmosteli u Španjolskoj, gdje se nalazi poznata Crkva – Bazilika posvećena njemu u čast i sagrađena na njegovu grobu.  Giovanni Battista Piazzetta: Mučeništvo sv. Jakova Jakov je prvi od apostola umro mučeničkom smrću i tako svojom krvlju se pridružio krštenju muke Gospodinove za spasenje ljudi i svijeta. Zato Crkva danas primjenjuje na apostola Jakova ono što sv. Pavao govori o sebi u svojoj drugoj Poslanici Korinćanima (2 Kor 4,7-15). Crkva to čini s punim pravom, jer su sve apostole u njihovu djelovanju pratile slične muke. Drugačije ne može ni biti, jer ih je poslao božanski Mučenik da budu njegovi svjedoci u ovome svijetu. Apostol nije Kristov, ako nije prožet trpljenjem. Stoga nije dosta raditi i moliti, pa ni samo prikazivati misnu žrtvu, nego je potrebno svemu tome pridružiti i svoje osobno trpljenje ako se želi koristiti dušama. Isus ima pravo od svojih učenika zahtijevati ljubav, jer je on tu ljubav objavio svojom smrću na križu. On nije sebe stavio u središte kao cilj želeći sebi osigurati zgodan i ugodan život u toj mučeničkoj povijesti svijeta, nego je sebe postavio u središte kao žrtvu, kao potpunog darovatelja samoga sebe da bi bio osloboditelj čovjeka i liječnik te mučne povijesti ljudskoga roda. Zato svako naše trpljenje najuže je povezano s Kristom i njegovim trpljenjem. Apostol je posvuda naviještao Kristovu muku: u propovijedi (usp. 1 Kor 1,23; Gal 3,1) i u liturgiji (1 Kor 11,26). I to sve u tolikoj mjeri da može o sebi – a sigurno želi i o nama – reći kako uvijek pronosimo Isusovo umiranje u svojem tijelu i da se još za života predajemo u smrt. Dakako, to činimo ne zbog samoga žrtvovanja samih sebe, nego da time postignemo Isusov život, da s njime i od njega živimo. »Uistinu, sve ovo biva radi nas, - kaže apostol – da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja (vjernika) na slavu Božju.« (2 Kor 4,15) Govor o trpljenju ne smije biti žalostan. Kad je Jakov (usp. Dj 12,2) podnosio mučeničku smrt god 42. (44.) sigurno se živo sjećao ne samo Isusove smrti nego i njegova uskrsnuća. Stoga je bio više nego uvjeren da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa uskrisiti i njega, apostola, skupa s vjernicima za koje se trudio i žrtvovao. Kako je malo trajalo apostolsko djelovanje Jakova, a kroz stoljeća mu je grob u Composteli najslavniji poslije Petrova i Pavlova u Rimu. Na nebu mu je pak slava osigurana za čitavu vječnost. Govor o mukama i trpljenju nije išao u glavu ni apostolima u Isusovoj školi. Takvi smo mi ljudi redovito kad se radi o trpljenju uopće, a pogotovu o našemu. Tri puta je Gospodin najavio apostolima svoju muku i nijedanput ga oni nisu razumjeli (usp. Mt 16,22-23). Drugi put su se učenici počeli prepirati tko je od njih najveći (Mk 9,33-35). Treći put imamo ovu neumjesnu molbu Jakova i Ivana, dotično njihove majke. Mjesto da se užive u ono što su ponovo čuli i da s Gospodinom suosjećaju, apostoli misle na prva mjesta u njegovu kraljevstvu koje su očekivali i imali pred očima. U tome je Isus posebno razočaranje doživio od apostola ljubimca Ivana i njegova brata Jakova za koje majka preda nj pada ničice i moli da ih pretpostavi svima drugima. »On joj reče: „Što želiš?” Ona mu odgovori: „Naredi da ova moja dva sina sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane!”« (Mt 20,21) Gospodin je iskoristio i tu priliku da svojima pokaže što čeka one koji ga slijede. Spominje im kalež trpljenja što će ga on piti i dati svojima da ga s njime piju. Možda da poprave slabi utisak koji je proizvela majčina molitva kod ostalih apostola, koji su odmah stali mrmljali na njih, više lakoumno nego svjesno na Isusovo pitanje: „Možete li piti kalež koji ću ja piti?” (Mt 20,22) – odgovaraju da su spremni s njime trpjeti. Isus to prihvaća za dobro i kaže im da će piti njegov kalež i da će za to biti nagrađeni, ali kako i koliko – to određuje nebeski Otac i prema tome im on sada ne može otkriti. Tim riječima Gospodin je htio reći da je on došao da nam zasluži mjesta u svome kraljevstvu, a ne da ih već sada dijeli. Prije dolazi rad i muka, a onda nagrada. Kako su se apostoli i dalje ljutili na svoja sva druga, valjda najviše iz sebične častohlepnosti, Isus ih sve dozva bliže k sebi pa im reče kakvi će oni predstojnici biti u njegovu kraljevstvu i kako on uopće zamišlja upravljanje u svojoj Crkvi. Morat će postupati sasvim drugačije nego vladari i velikaši ovoga svijeta. Oni neće gospodovati nad drugima, nego služiti. I reče im Isus: »Znate da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Neka ne bude tako među vama! Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslušnik! A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkup mjesto svih!« (Mt 20,25-28)  Sr. Gregory Ems, OSB.: Isus, Jakov i Ivan Upravo jer je ljudskoj naravi teško služiti drugima, Gospodin Isus se poziva na svoj primjer. On je došao na ovaj svijet da služi, još više da svoj život dadne kao otkup mjesto svih. On je za nas i za naše spasenje prolio svoju božansku krv. Stoga s oltara On i (danas) sada traži u Ocu milost za nas i otpuštenje grijeha za sve ljude. Kao što je nas Isus ljubio i za naše spasenje žrtvovao svoj život, tako i od nas traži da se ljubimo onom istom ljubavlju kao što je On nas ljubio i da po njegovu primjeru žrtvujemo svoj život za spasenje drugih ljudi. Tako je učinio sv. Jakov, apostol, kao i ostali Božji miljenici, tako trebamo činiti i mi, ako želimo s Kristom kraljevati u slavi Oca nebeskoga. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 2 Kor 4,7-15 Ps 125,1-2ab.2cd-3.4-6 Mt 20,20-28 |