13.09.2010., ponedjeljak
Sveti Petar u Pavao 2
|
SVETI PETAR I PAVAO (SVETKOVINA - 29. LIPNJA) KRVLJU SU SVOJOM ZASADILI CRKVU »Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit će Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.« (Mt 16,18) Sperantes: Petar Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnja liturgija slavi i proglašuje mučeništvo apostola Petra i Pavla. Dok spominje njihovu smrt, slavi danas njihov život. Smrt doista nije samo kraj života, nego je i njegova završnica u okviru granica vremena i povijesti. Smrt je kao posljednji pečat utisnut na sam čovjekov zemaljski život. Tako smrt apostola Petra i Pavla proglašuje u isto vrijeme povijest njihova života. Taj život, život njih obojice, bijaše doista izvanredan, sav u suodnosu s Kristom koji ih pozva da ga slijede i nasljeduju. On pozva Šimuna, sina Jonina koji je bio galilejski ribar i nadjenu mu ime Petar, to jest Stijena. Pozva također Savla Taržanina koji bijaše progonitelj kršćana i učini od njega Pavla, apostola narodâ, »izabranu posudu« (Dj 9,15). Život obojice njih bijaše tako izvanredan snagom Duha Svetoga koji ih je nadahnuo i ojačao da dadnu svjedočanstvo Kristu raspetom i uskrslom: »On će svjedočiti za me; i vi ćete mi biti svjedoci.« (Iv 15,26-27) Smrt koju su obojica podnijela u Rimu za vrijeme cara Nerona bijaše posljednja riječ toga njihova svjedočanstva; odlučila je konačnom puninom svjedočenja. Upravo ta njihova svjedočka smrt ostaje trajnom u uspomeni Crkve. Ona to ostaje osobito u Bogu koji »nije Bog mrtvih nego živih« (Mt 22,32), u Bogu »kojemu sve živi« (Ivan Pavao II., 29. 6. 1986.). Već od 3. stoljeća Crkva u istom blagdanu slavi Petra koga je Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude »kamen« temeljac i povezivač te Pavla koga isti Isus šalje da njegovo Evanđelje navijesti cijelome svijetu. Stoga sv. Petar i Pavao su svima nama oci u vjeri. Njihov blagdan je blagdan Crkve koja se rađa u njihovoj krvi. Oni su slava Rimske Crkve. Oni je zasadiše svojom krvlju. U rimskoj Crkvi mi gledamo Crkvu koja je, kako se izražava sv. Ignacije Antiohijski (početkom II. stoljeća) predsjedateljica ljubavi. U tom smislu blagdan sv. Petra i Pavla svi slavimo kao svoj blagdan. Iako je Isus Krist obećao svojoj Crkvi da je »vrata paklena neće nadvladati«, ipak joj nije obećao »mir nego mač« (usp. Mt 10,34). Stoga Petrova tamnica, o kojoj nam govore Djela apostolska, označuje suočavanje evanđeoske poruke koja je poziv na slobodu, sa svim predrasudama i tiranijama ovoga svijeta koje je žele uništiti. Bog osigurava pobjedu svoje Crkve. Progonjena, da! Ali vjerna i u najtežem progonu. Snaga Crkve počiva u njezinoj snažnoj, svesrdnoj molitvi. Od ovog prvog čudesnog zahvata Božjeg u povijesti prve Crkve kad je anđeo Gospodnji oslobodio Petra »iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod« (Dj 12,11), Bog je u više navrata u povijesti nastupio kao njezin Branitelj i Čuvar. U svakoj euharistiji molimo »za papu našega I. i za biskupa našega I.« da ih Bog oslobodi svakoga zla kao što je na molitve prve Crkve oslobodio sv. Petra iz tamnice. Zato Crkva i danas proživljava uvijek budnu i djelatnu Božju zaštitu, pa i onda kad prilike izvana izgledaju nepodnosive.  Sve nam to jasno govori da je Gospodin Isus snaga onih koji se bore i uzdaju u njega. Žrtva, borba, trka i trkalište. To su izrazi kojima apostol Pavao označuje svoj život, prožet opasnostima i mukama. Ali uz sve prilike i neprilike života, Pavao ostaje vjeran svojoj misiji, a to je: u sve narode razglasiti Poruku Kristova Evanđelja. »Gospodin je stajao uza me – kaže sv. Pavao – on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka, te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih« (2 Tim 4,17). To je i danas misija Crkve. Isti je Bog uz Crkvu kao i uz Pavla. Gospodin i nama daje snagu da sve nadvladamo i postignemo dobar svršetak. To je radosna poruka koju apostol Pavao naviješta poganima, a i nama svima. A to možemo postići samo vjerom u Boga. Vjera je temelj Crkve. Crkva, sagrađena na Petrovoj vjeri, neprestano naviješta vjeru naroda Božjega. U svakom činu vjere, govori sv. Leon papa Veliki (V. st.), danas je prisutna Petrova vjeroispovijest: »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga« (Mt 16,16). Ta ispovijest vjere je Isusa duboko dirnula jer je u Petrovu glasu prepoznao osobitu ljubav svojega Oca. Petar to ne reče od sebe, Bog mu je stavio tu riječ u usta i u srce. Kroz Petrovu riječ, Bog je prosvijetlio srca i ostalih učenika. Svaki čin vjere jest djelo Božje u nama, predusretna milost Božja. Stoga ustima izražen u vjeru treba životom potvrđivati. Danas slavimo taj odlučni čas u životu sv. Petra i Pavla. Oni krvlju potpisaše svoje svjedočanstvo za Krista. Oni su herojski ostvarili Isusovu riječ: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život položi« za onoga koga ljubi, za prijatelja (usp. Iv 15,13). Na taj način su nam pokazali da su Boga ljubili iznad svega pa čak više nego svoj osobni život. Zato je od ovih prvaka apostolskih Crkva primila »početke svojeg bogoštovlja«. Mi se danas radujemo što je Gospodin Isus okrunio svojom slavom na nebesima ovu žrtvu vjere i ljubavi svojih apostola. Stoga svi mi kršćani slaveći danas blagdan ovih svetih Kristovih apostola molimo »da ne malakše naša vjera« u Boga već da budemo još više utvrđeni u toj istoj vjeri koju su nam rječju i životom predati sv. Petar i Pavao. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 12,1-11 Ps 34 (33) 2 Tim 4,6-8.17-18 Mt 16,13-19 |