13.09.2010., ponedjeljak
Sveti Petar i Pavao 1
|
SVETI PETAR I PAVAO APOSTOLI (SVETKOVINA - 29. LIPNJA)  »A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit će Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.« (Mt 16,18) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svijet je imao i imat će mnogo velikana. Tako i Crkva ima mnogo svojih velikana koje nazivamo svecima. Ali malo je onih koji su slični po veličini i uzvišenosti svojega poziva i poslanja u Crkvi kao što su današnji svečari sv. Petar i Pavao, apostoli. Već od 3. stoljeća kršćanstva Crkva u istom blagdanu slavi Petra koga je Gospodin odabrao da u apostolskom zboru bude »kamen temeljac« na kojem će sagraditi svoju Crkvu i Pavla koga čini »učiteljem naroda« te ga šalje da Kristovo evanđelje spasenja navijesti cijelome svijetu. Zato su Petar i Pavao svima nama kršćanima oci u vjeri. Njihova svetkovina je blagdan cijele Crkve koja se rađa u njihovoj krvi. Ovi su apostoli živeći u tijelu zasadili Crkvu svojom krvlju: ispili su Gospodnju čašu muke i postali su Božji prijatelji. Petrova tamnica označava suočavanje evanđeoske poruke, koja je poziv na slobodu, sa svim predrasudama i tiranijama koje je žele uništiti. Ali Bog ne napušta svoje i osigurava pobjedu svoje Crkve nad svim njezinim neprijateljima. Koliko je Herodu bilo do toga da Petrovom smrću ugodi Židovima, naročito farizejima s kojima se bio povezao, vidi se iz činjenice kako je dao okovati i čuvati Petra. A on je mirno spavao. Gospodin se nije oglušio na žarke molitve svoje Crkve pa joj je izvanrednim čudom povratio Glavara. U Petru danas Crkva prepoznaje samu sebe. Kao što je Gospodin čudesno nastupio za zatvorenog Petra tako i nju spašava Božji anđeo kad je ljudi progone, kad zatvaraju njezine članove, bacaju u zatvor, lišavaju je slobode, pritišću je i priječe. Crkva s Petrom zahvalno kliče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« (Dj 12,11) Povijest je Crkve povijest svakoga kršćanina koji je vjeran Petru i Crkvi. U vezi s Petrom, s Crkvom, s njezinom vjerom, s njezinim sakramentima, s njezinom pobožnošću, s njezinim načelima, zapovijedima i uputama mi smo kršćani nepobjedivi. Ta svijest danas u nama kliče i produbljuje svetu odluku: Vjernost Crkvi, Petru i s time Kristu! Nije ovo nikakav površni trijumfalizam, nego u naše dane tako potrebna primjena Kristovih riječi o Crkvi i Petru. To ne znači da ćemo biti oslobođeni svih muka; sasvim obratno, ali onaj koji s Psalmistom traži u svojim jadima Boga naći će ga u sebi, u Crkvi i jednom u nebu, i to sigurno! Gospodin je snaga onih koji se bore za njegovo kraljevstvo. Gospodin Isus nam daje snage da sve nadvladamo i postignemo dobar svršetak. To je radosna poruka koju apostol Pavao naviješta danas svima nama. Kao što se kod starozavjetnih žrtava žrtveno vino izlijeva na žrtvenik tako Pavao mirno gleda kako se njegova krv izlijeva za svjedočanstvo i proslavu Boga. Apostol svoju skoru smrt smatra dobitkom jer je čitav život čeznuo združiti se s Kristom. »Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga mi je pripravjen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov Pojavak.« (2 Tim 4,6-8) Tako rade i umiru apostoli. Dakako, samo oni apostoli koji na svoj život mogu gledati kao na dobivenu borbu i na uspjelu trku. Prema tome mogu biti sigurni da ih čeka neraspadljiv vijenac nagrade. Primit će je uskoro, u dan kada Gospodin dođe po svoje vjerne sluge i radnike. Zato apostol Pavao ne misli samo na sebe, nego isti vijenac nagrade obećaje svima koji ljube i žele Gospodnji dolazak. Stoga u svakoj Misi ponavljamo da i mi taj dolazak iščekujemo s priželjkivanjem. Svaki kršćanin, koji na kraju svoga života može gledati da ga je tako proveo u službi svome Gospodaru, smije s istim pouzdanjem apostola Pavla od pravednog Suca očekivati vijenac pobjede. Današnje Evanđelje po Mateju donosi ustavnu povelju Petrova i papina prvenstva u Crkvi Kristovoj koja je sagrađena na toj Petrovoj vjeri. Ta povelja prvenstva Petrova i njegovih nasljednika je svečana, kratka i jasna. Svima koji su dobre volje, koji uzimaju u ruke Evanđelje bez predrasuda, to je razumljivo. Na prvi je pogled jasno da je Isus pitao svoje učenike što oni misle o njemu i da je Petar odgovorio u ime svih: »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga života.« (Mt 16,16) No, onda se Gospodin obraća samo Petru i samo njemu pred svima obećaje da će na njemu sagraditi svoju Crkvu i predati mu ključeve nebeskog kraljevstva. »A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Mt 16,18-19) Dakako, Petar ne stoji sam za se, nego kao »prvi« (usp. Mt 10,2) u zboru apostola. Petar je postavljen za izgradnju Crkve. To isto vrijedi i o kolegiju biskupa na čelu s papom. Crkva, sagrađena na Petrovoj vjeri, neprestano kroz stoljeća naviješta vjeru naroda Božjega. Zato Crkveno učiteljstvo na čelu s papom i pod njegovim upravljanjem, kojemu je u krajnjoj liniji povjerena božanska Objava da je autentično tumači, naći će pod vodstvom Duha Svetoga i za naše doba najprikladniji način, kako hijerarhija ima voditi Crkvu Božju i služiti braći i sestrama u vjeri. Najvažnije je držati se načela: kao što je biskupski kolegij naslijedio zbor apostolâ tako je i papa nasljednik sv. Petra apostola. Ako u Crkvi živi apostolskoga služba, mora u njoj dalje živjeti i Petrova služba. Inače Crkva ne bi ostala vjerna onom ustrojstvu koje joj je dao Isus. Do njegova povratka ona neće biti nadvladana. Za sve to ona ima službu apostolâ da veže i odrješuje, a tako i službu Petra da ujedinjuje i upravlja. Oboje nije utemeljeno odozdo, od ljudi, nego je određeno odozgo, od Boga. Oboje spada u spasonosne darove Novoga Saveza. Zato Crkva u istom blagdanu danas slavi Petra kao »prvaka vjere« koju treba ispovijedati i Pavla kao »učitelja« koji jasno uči kako tu vjeru Crkve treba shvaćati. Stoga molimo Gospodina da nam pomogne tako se vladati u Crkvi da ustrajući u lomljenju kruha i u nauci apostolâ, učvršćeni Božjom ljubavlju, i mi se svi skupa tvorimo jedno srce i jednu dušu. Tako ćemo ispuniti želju Kristovu da svi budemo u njemu jedno kao što je On s Ocem i Duhom Svetim jedan Bog po sve vijeke vjekova – Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Dj 12,1-11 Ps 34 (33) 2 Tim 4,6-8.17-18 Mt 16,13-19 |