13.09.2010., ponedjeljak
Trodnevnica svetom Antunu Padovanskom 2
|
TRODNEVNICA U ČAST SV. ANTUNA PADOVANSKOG (Utorak: X. kroz godinu)  Sveti Antun Padovanski »Vi ste sol zemlji. ... Vi ste svjetlo svijetu. ... Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.« (Mt 5,13. 14. 16) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Nalazimo se u trodnevnici sv. Antuna Padovanskog i neposredno pred njegov blagdan. Sv. Antun se rodio u Lisabonu u Portugalu potkraj 12. stoljeća. Primljen je u kanonike redovnike sv. Augustina, a malo zatim nakon svećeničkog ređenja, prešao je među Malu braću, da se posveti vjerovjesništvu u Africi. No zapalo ga je propovijedanje u Francuskoj i Italiji gdje je postigao velike plodove i obratio mnoge krivovjerce. U kratkom vremenu svojih trideset šest godina života on je bio izvrstan sijač Riječi Božje sv. Pisma kojega je svega na pamet poznavao i veliki propovjednik i širitelj kraljevstva Božjega. Kada je u svojoj 25. godini života iz Augustinskog reda prešao u franjevački red živio je u skrovitosti, molitvi i studiju dok nije otkrivena njegova genijalna rječitost i veliko teološko znanje, osobito poznavanje sv. Pisma. Odmah mu je bila povjerena propovjednička služba te je od 1222. do 1224. propovijedao po gornjoj Italiji, posebno u Riminiju i Milanu, pobijajući krivovjerja, potom tri godine u južnoj Francuskoj (1225. - 1227.) protiv Albigenza te opet u gornjoj Italiji, na kraju u Padovi. Kao što je Božji čovjek i prorok Ilija žestoko i strašno ustao protiv lažnih i krivih Baalovih proroka i sve ih poubijao tako isto sv. Antun je bio strašan na riječi i djelu protiv lažnih učitelja koji su narod Božjih zavodili u krivovjerje. Takve nadute oholice ne traže slavu Božju niti dobro bližnjega, nego svoju osobnu čast, korist i dobitak. A što je najgore i najstrašnije jest to što svi ti lažni proroci i učitelji se zaodijevaju kao vukovi u janjeće runo te nastupaju u ime Božje i sve to povezuju s bogoslužjem da bi što više ljudi zaveli i uhvatili u svoje mreže. Ne samo da gaje samoljublje prema samima sebi, nego oni čitavo sv. Pismo i kult preokreću upravo na nakazan način. Od njega oni prave sredstvo za stjecanje materijalnog bogatstva kod čega u lakoumnosti i požudi iskorištavaju bližnjega. Takvih lažnih učitelja, nažalost, ima i danas puno u svijetu pa čak i u našim krajevima i sredinama, kao što su svjedoci Jehove i razne krivovjerne protestantske sekte. Oni najviše svojih žrtava ubiru među bolesnim, psihički nestabilnim i vjerski slabo-poučenim kršćanima. Sve te lažne učitelje i zavodnike ljudi i sve one koji ih slijede stići će, kaže Isus, oštra osuda i vječna kazna (usp. Mk 12,40). Sv. Antun nije bio samo učen čovjek i velik propovjednik, nego je to bio i čovjek poniznosti, siromaštva, strpljivosti, poslušnosti, posta, molitve i dobrih djela. On je bio ispunjen Duhom Božjim. To se jasno očitovalo i u njegovim riječima i djelima. »Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim, - piše sv. Antun -, govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječi, a prazni djelima.« (Iz Propov. 1,226) Dobra djela, ljubav i milosrđe koje je iskazivao prema ljudima, posebno prema bijednima i nevoljnima svake vrste, svjedočili su pred Bogom o dobroti i pravednosti sv. Antuna (kao i za proroka Iliju). Malo se koje dobro djelo u Starom i Novom Zavjetu toliko hvali koliko milostinja i djela ljubavi i milosrđa prema bližnjemu i za ta dobra djela Bog je obećao preobilnu nagradu na ovome i drugom svijetu. Zato je Bog obilato nagradio udovicu iz Sarfate Sidonske koja je Iliji proroku dala malo vode da se napije i komadić kruha da pojede, te je tako spasio od sigurne smrti od gladi nju i njezina sina. »Ode ona i učini kako je rekao Ilija i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koji ju Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.« (1 Kr 17,15-16) Tako je udovica iz Sarfate, postala slika Crkve koja je povjerovala Kristovoj riječi i ugostila ga kad ga je židovski narod odbacio (usp. Lk 4,24-26). Krist traži gostoprimstvo u srcu ljudi, a u stvari je On onaj koji ugošćuje i uzdržava one koji vjeruju u njega: »Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti.« (Iv 6,35) Za sebe i za svoju djecu Crkva ne traži drugo nego da živi u svjetlu Božje milosti znajući da će joj sve drugo biti dodano (usp. Mt 6,33). Ako mi kršćani budemo činili sve što Krist od nas traži, odnosno ako budemo siromašni i milosrdni, blaga i čista srca, mirotvorci i u svakom progonstvu radosni, tada ćemo biti snaga čovječanstvu koje je samo po sebi bez daha. Kršćanin je »sol zemlje« na koju je svijet upućen i koja se nenadoknadivo mora pomiješati sa čovječanstvom. Još više, svijetu treba nutarnjeg svjetla, pravog spoznanja i istine. A može je naći samo kod Onoga koji je samosvjesno božanski mogao reći za sebe: »Ja sam svjetlo svijeta.« (Iv 8,12) A po njemu to mogu i moraju biti njegovi učenici. Oni su s njim toliko združeni, od njega toliko ispunjeni da i oni s njime postaju svjetlo svijeta. Zato Isus i govori svojim učenicima. »Vi ste sol zemlji. ... Vi ste svjetlo svijetu. ... Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.« (Mt 5,13. 14. 16) A to svjetlo treba da svijetli najprije onima koji su u kući. Kršćani moraju u svemu pomagati najprije svojim ukućanima i svojim bližnjima s kojima žive i rade. I to ne toliko riječima koliko djelima i svjedočanstvom vjere koja je pronikla život i koja je ostvarena u životu. A dobra djela ne činimo zato da ljudi hvale nas, nego da slave samo i jedino Boga. Tako je činio sv. Antun Padovanski sa svima onima kojima je milošću Božjom na čudesan način povraćao duševno i tjelesno zdravlje. Pozivao je ljude na obraćenje i poticao ih da se klone grijeha govoreći im da se vrate onome koji ih je stvorio i spasio i da blagoslivljaju Boga za sva dobročinstva njegova. Kao i svaki miljenik Božji, tako je i sv. Antun Padovanski bio kušan svakojakim nevoljama, mukama i tegobama života kao i bolešću koja je još u ranoj dobi pokosila njegov život. Nije se bila navršila ni godina dana nakon njegove smrti, a Crkva ga je već proglasila svetim i uzdigla na čast oltara. Godine 1946. proglašen je također i crkvenim naučiteljem. Uz njegov su zagovor vezana mnoga duhovna i tjelesna ozdravljenja i drugi oblici pomoći ljudskoj nevolji i i bijedi već za njegova života, a još više poslije smrti pa i do naših dana. Molimo se dakle sv. Antunu Padovanskome da nam pomogne svojim molitvama i zagovorom kod Boga i Majke Božje i majke naše Marije da i mi možemo biti kao i on pravi Kristovi učenici i vjerni suradnici Božji u širenju kraljevstva Božjega među ljudima: kraljevstva istine i pravde, ljubavi i mira, života i spasenja Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Kr 17,7-16 Ps 5 (4) Mt 5,13-16 |