13.09.2010., ponedjeljak
Trodnevnica svetom Antunu Padovanskom 1
|
TRODNEVNICA U ČAST SV. ANTUNA PADOVANSKOG (Subota: IX. kroz godinu)  Bartolom Esteban Murillo: Sveti Antun Padovanski s Djetetom Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Večeras započinjemo trodnevnicu u čast sv. Antuna Padovanskog, svećenika redovnika, velikog sveca i crkvenog naučitelja. Sv. Antun se rodio u Lisabonu u Portugalu potkraj XII. stoljeća. Primljen je u kanonike redovnike sv. Augustina, a malo zatim, nakon svećeničkog ređenja, prešao je među Malu braću, da se posveti vjerovjesništvu u Africi. No zapalo ga je propovijedanje u Francuskoj i Italiji gdje je postigao velike plodove i obratio mnoge krivovjerce. U kratkom vremenu svojih trideset šest godina života on je bio izvrstan sijač Riječi Božje sv. Pisma kojega je svega na pamet poznavao i veliki propovjednik i širitelj kraljevstva Božjega. Kad je u svojoj 25. godini života iz Augustinskog reda prešao u franjevački red živio je u skrovitosti, molitvi i studiju dok nije otkrivena njegova genijalna rječitost i veliko teološko znanje, osobito poznavanje sv. Pisma. Odmah mu je bila povjerena propovijednička služba te je od 1222. do 1224. propovijedao po gornjoj Italiji, posebno u Riminiju i Milanu, pobijajući krivovjerja, potom tri godine u južnoj Francuskoj (1225. - 1227.) protiv Albigenza te opet u gornjoj Italiji, na kraju u Padovi. Kao što je Isus bio žestok i strašan protiv farizeja i pismoznanaca, kako smo to čuli u današnjem sv. Evanđelju po Marku (Mk 12,38-44), tako isto sv. Antun je strašno ustao protiv lažnih učitelja koji su narod Božji zavodili u krivovjerje. Takve oholice ne traže slavu Božju niti dobro bližnjega, nego svoju osobnu čast, korist i dobitak. A što je najgore i strašnije da ti lažni proroci i učitelji nastupaju u ime Božje i sve to povezuju s Bogoslužjem. Ne samo što gaje samoljublje prema samima sebi, nego oni čitavo sveto Pismo i kult preokreću upravo na nakazan način. Od njega oni prave sredstvo za stjecanje materijalnog bogatstva kod čega u lakoumnosti i požudi iskorištavaju bližnjega. Takvih lažnih učitelja, nažalost i danas ima puno u svijetu pa čak i u našim krajevima i sredinama, kao što su svjedoci Jehove i razne krivovjerne protestantske sekte. Oni najviše svojih žrtava ubiru među bolesnim, psihičkim nestabilnim i vjerski slabopoučenim kršćanima. Sve te lažne učitelje i zavodnike i sve one koji ih slijede, - kaže Isus -, stići će oštra osuda (usp. Mk 12,40). Zbog izvanredne njegove teološke spremnosti sv. Franjo je imenovao sv. Antuna učiteljem teologije u svome Redu. Tu je službu sv. Antun započeo u Bologni, gdje je postavio temelje poznatoj franjevačkoj teološkoj školi, a nastavio ju je u južnoj Francuskoj. Od spisa sačuvane su mu dvije zbirke propovijedi. Posebno je značajno šest govora o Marijinim blagdanima. U posljednjoj godini života održao je znamenite korizmene propovijedi u Padovi, a nakon Uskrsa je propovijedao u okolici. Tu je umro od vodene bolesti od koje je dulje bolovao. Umro je u Padovi 1231. god. gdje je i pokopan i u čiju čast je sagrađena velika Bazilika u kojoj se nalazi i grob sv. Antuna. Sveti Antun nije samo bio učen čovjek i veliki propovjednik, nego je to bio i čovjek poniznosti, siromaštva, strpljivosti, poslušnosti, posta, molitve i dobrih djela. On je bio ispunjen Duhom Božjim. To se jasno očitovalo i u njegovim riječima i djelima. »Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim – piše sv. Antun – govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišće.« (Iz Propovijedi svetog Antuna Padovanskog, prezbitera, 1, 286) Dobra djela, ljubav i milosrđima, posebno prema bijednima i nevoljnima svake vrste, svjedočili su pred Bogom o dobroti o pravednosti sv. Antuna kao i za Tobiju... Malo se koje dobro djelo u Starom i Novom Zavjetu hvali koliko milostinja i djela ljubavi i milosrđa prema bližnjemu i za ta dobra djela Bog je obećao preobilnu nagradu na ovome i drugom svijetu. Tobijina dobra djela koja je anđeo iznosio pred Boga govore nam kako Bog vodi računa o svemu što ljudi čine i govore. Ali ta Tobijina dobrota, koju je označavalo već njegovo ime (tob = dobar, pošten) morala je biti iskušana u vatri trpljenja. To je bilo potrebno upravo stoga jer je Tobija Bogu bio drag. A nešto se kuša samo dok se ne iskuša, pa je i Božja kušnja dobrih i svetih ljudi samo privremena, a onda slijedi njihova još veća nagrada. Dokaz je toga postupka i dolazak arkanđela Rafaela kojega je Bog poslao Tobijinoj obitelji za toliko usluga. Anđeo Božji je starom Tobiji ne samo vratio izgubljeni vid, nego je njemu i njegovima u mnogočemu otvorio i oči duha mnogo više nego su im bile prije njegova dolaska. Isto tako je činio i sveti Antun Padovanski sa svima onima kojima je milošću Božjom na čudesan način povraćao duševno i tjelesno zdravlje. Kad bi god ljude ozdravljao od tjelesnih bolesti, otvarao bi im oči srca i duše i govorio bi im skrovito kao arkanđeo Rafael Tobiji: »Blagoslivljajte Boga nebeskoga i hvalite ga pred svima živima što vam je iskazao svoje milosrđe!« (Tob 12,6) Pozivao je ljude na obraćenje i poticao ih je da se klone grijeha, govoreći im: »A koji čine grijeh i bezakonje, dušmani su sami sebi.« (Tob 12,10) Vrijeme je dakle da se vratimo onome koji nas je stvorio, otkupio i spasio i da blagoslivljamo Boga za sva dobročinstva njegova. Kao i svaki miljenik Božji, tako je i sv. Antun Padovanski bio kušan svakojakim nevoljama, mukama i tegobama života kao i bolešću koja je još u ranoj dobi pokosila njegov život. Nije se bila navršila ni godina dana nakon njegove smrti, a sv. Crkva ga je već proglasila svetim i uzdigla na čast oltara. Godine 1946. proglašen je također i crkvenim naučiteljem. Uz njegov su zagovor vezana mnoga duhovna i tjelesna ozdravljenja i drugi oblici pomoći ljudskoj nevolji i bijedi već za njegova života, a još više poslije smrti sve do danas. Molimo se dakle sv. Antunu Padovanskom da nam pomogne svojim molitvama i zagovorom kod Boga i Majke Božje i majke naše Marije da i mi možemo biti kao i on pravi Kristovi učenici i vjerni suradnici Božji u širenju kraljevstva Božjeg među ljudima: kraljevstva istine i pravde, ljubavi i mira, života i spasenja. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Tob 12,1. 5-14.20 P. Ps: Tob 13,2. 6. 7. 8. Mk 12,38-44 |