13.09.2010., ponedjeljak
SVETI FRANJO ASIŠKI
|
SVETI FRANJO ASIŠKI (4. listopada) UTEMELJITELJ REDA MALE BRAĆE  Francesco Albani: Sveti Franjo se klanja pred Djevicom i djetetom Isusom Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Crkva danas slavi blagdan Sv. Franje Asiškog, Đakona svete Crkve katoličke, utemeljitelja triju franjevačkih redova (Male Braće, Klarisa i Svjetovnog Franjevačkog reda) i glavnog zaštitnika Italije, njegove rodne domovine. Sv. Franjo, kako već svi znate, rodio se u Asizu 1182. godine. Nakon bezbrižne mladosti, u 24. godini svojega života, u crkvi sv. Damjana čuo je glas Krista raspetoga sa križa koji ga je pokazivao da ga slijedi i da popravi njegovu kuću. Od tog časa Franjo se odrekao svakog zemaljskog dobra da bi se mogao potpuno posvetiti Bogu s jedinom brigom da »živi po zakonu svetoga Evanđelja« nasljedujući u svemu Krista siromašnoga i poniznoga. Franjo napušta svoje mladenačko društvo i svijet, prihvaća doslovce riječi svetoga Evanđelja i postaje živa slika siromašnog Krista koji u svemu nastoji izvršiti svetu volju Božju. A kada su ga neki njegovi drugovi iz mladosti počeli slijediti na novom životnom putu obraćenja i pokore, Franjo osniva 1209. god. novi redovnički red koji iz poniznosti naziva »Red Male Braće«. Zatim skupa sa sv. Klarom utemeljuje i drugi red, nazvan »Siromašne Dame« ili Klarise i konačno treći Red, odnosno Svjetovni Franjevački Red za sve one koji žive u svijetu. Dvije godine prije svoje smrti, na brdu Verna, Franjo je od Krista primio najveći dar (privilegij) svetih stigmata (rana) koje su ga i u tijelu učinile potpuno sličnim Raspetome. Umro je u crkvici svete Marije – Gospe od anđela navečer 3. listopada 1226. godine položen gôl na goloj zemlji. Dvije godine nakon njegove smrti, Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim i 1230. g. Franjino tijelo bilo je pokopano ispod oltara nove Bazilike podignute u čast toga velikoga Sveca u Asizu. A sv. Otac papa Pio XII. Proglasio ga je 1939. skupa sa sv. Katarinom Sijenskom glavnim zaštitnikom Italije. Novi oblik svetosti kojom je živio Franjo Asiški raširio se cijelim svijetom preko njegovih sljedbenika i sjedinjuje sve one koji daju prednost »duhu« iznad »slova« i »ljubavi« prije »pravde«. Njegovo misionarsko djelovanje i evanđeosko propovijedanje »Mir i Dobro« prodrli su u srca naroda i društvenih klasa koji su vrlo često bili u međusobnim ratovima. Malo je ljudi koji su imali toliko utjecaja na društvo svojega vremena i kroz povijest čovječanstva kao što je bio sv. Franjo Asiški. Njegov optimistički pogled na svijet izražen u »Pjesmi brata sunca«, njegova ljubav prema »Gospi Siromaštva«, njegov evanđeoski duh unutrašnje i dinamične obnove u potpunoj pripadnosti Crkvi jesu prave i žive poruke također i današnjem svijetu. Sveti Franjo je bio zaista velik među svojom braćom i ukras svoga naroda. Uistinu on »je za svoga života popravio Dom Božji, u svoje je vrijeme učvrstio Hram« (Sir 50,1) kada je od samoga Krista bio pozvan da obnovi Crkvu koja je bila već u opasnosti da se sruši. On, osnivajući tri franjevačka Reda »u brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad »protiv opsade« (Sir 50,3) neprijateljeve. »Kako li krasan bijaše, okružen mnoštvom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?« (Sir 50,5) Gospodnjeg, odnosno poslije svakoga intimnoga razgovora sa svojim Gospodinom. Poslije svake molitve i razgovora sa svojim Bogom, Franjo bi bio: »Kao zvijezda Danica među oblacima, i kao mjesec pun; kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega« (Sir 50,6-7). Sveti Franjo Asiški je mogao uistinu reći za samoga sebe ono što je nekoć sv. Pavao apostol rekao o sebi: »Bože sačuvaj da bih se ja ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.« (Gal 6,14) Franjo se toliko bio preobrazio i suobličio svome Gospodinu da je od Krista samoga primio posljednji pečat »stigmata«, tj. »na svome tijelu biljege Isusove« (Gal 6,17) je nosio. A to su bili biljezi Isusovih svetih rana. Sveti Franjo je dostigao toliku savršenost i svetost života samo zato što je bio ponizan i malen pred svojim Gospodinom. Stoga sami Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista objavio je Franji, kako govori današnje sv. Evanđelje po Mateju, sve svoje božanske tajne koje je »sakrio od mudrih i umnih« (Mt 11,25) ovoga svijeta. Da, svidjelo se Ocu nebeskome objaviti Franji tajne svoje ljubavi jer je on bio malen u očima ovoga svijeta. Otac nebeski otkrio je dakle Franji, da njegov Sin Isus Krist i naš Gospodin je jedini »Put« koji nas vodi k Bogu, jedina »Istina« u kojoj se nalazi spasenje i jedini »Život« koji nam dolazi od Boga. A sve je to tako zato što je Otac sve što ima predao Sinu »i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti« (Mt 11,27). Sveti Franjo je dakle dobro shvatio da samo u Kristu Sinu Božjemu, nalazi se naše spasenje i da samo Njegova riječ, tj. riječ Evanđelja Isusova jest riječ vječnoga života. Zato je Franjo čvrsto odlučio da živi »doslovce« po normi sv. Evanđelja nasljedujući u svemu Krista siromašnog i poniznog. On je zaista uzeo »jaram« Kristov na sebe pokorivši se u svemu riječima sv. Evanđelja i tako je u svome životu iskusio da je »jaram Isusov sladak i breme njegovo lako« (usp. Mt 11,29-30). Franjo je sve naučio od Krista koji je »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29) i u njemu je uvijek nalazio pravi odmor u svakom trenutku svojega života i nakon svakidašnjega umora.  Fra Angelico: Žalovanje nad sv. Franjom Svi mi koji danas slavimo blagdan sv. Franje Asiškoga trebamo naučiti od njega kako se ljubi Bog i kako treba ljubiti Isusa Krista, Sina Božjega i našega Boga i Gospodina živeći po njegovu Evanđelju, jer je to Evanđelje našega spasenja. Također i mi, ako se uistinu želimo spasiti, moramo činiti ono što je i sv. Franjo činio, tj. moramo živjeti »doslovce« po normi sv. Evanđelja nasljedujući u svemu Krista siromašnoga i poniznoga. Ako tako budemo činili i radili i ako budemo živjeli po zakonu Kristova Evanđelja onda ćemo i mi jednoga dana skupa sa sv. Franjom uživati u slavi Oca nebeskoga u vječnoj domovini. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Sir 50,1. 3-7 Ps 16 (15) Gal 6,14-18 Mt 11,25-30 |