rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
SLIJEDITI ISUSA KRISTA TRODNEVNICA U ČAST SVETOG ANTUNA PUSTINJAKA »I kaže mu: „Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.« (Mk 2,14) Fra Angelico: Sveti Antun opat iskušavan zlatom Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Večeras započinjemo trodnevnicom u čast sv. Antuna Pustinjaka. Sv. Antun je rođen u Egiptu oko godine 250. Kad su mu umrli roditelji, dobra je razdijelio siromasima, povukao se u osamu i tu je počeo provoditi pokornički život. Današnje sveto Evanđelje po Marku govori nam o pozivu jednoga apostola Kristova. Tako jednoga dana kad je Isus propovijedao Evanđelje spasenja i naviještao kraljevstvo Božje poučavajući ljude ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici i reče mu: »„Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.« (Mk 2,14) Taj čovjek, carinik i bogataš s mjesta je prihvatio Kristov poziv, ostavio svoju službu i imanje i pošao za njim. Ali tu milost zvanja on nije zadržao samo za sebe već se odmah dao na posao da bi što više ljudi pridobio za Boga i da bi što više svojih istomišljenika, odnosno carinika i grešnika privukao Spasitelju. I kada je iz zahvalnosti za dobiveni dar zvanja jednoga dana pozvao Isusa i njegove učenike na gozbu u svoju kuću, skupa s njim se tu nađoše mnogi carinici i grešnici koji su očekivali Spasitelja. I kako kaže sv. Evanđelje: »Bilo ih je uistinu mnogo.« (Mk 2,15) Taj stav i takvo ponošenje i djelovanje tog Kristova apostola puno je raveselilo i obradovalo Isusa Spasitelja ljudi koji je došao na ovaj svijet da spasi grešnike. Zato Isus, pismoznancima i farizejima koji prigovaraju njemu i njegovim učenicima zašto se druže i jedu s carinicima i grešnicima, odgovara: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« (Mk 2,17) Tako nešto slično je učinio i sv. Antun Pustinjak. Nakon smrti svojih roditelja kad je jednog dana išao na službu Božju u dom Gospodnji te je u srcu razmišljao radi čega su apostoli ostavivši sve pošli za Spasiteljem, čuo riječ Gospodinovu gdje kaže onom bogatom mladiću: Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me i imat ćeš blago na nebu. Antunu se tako učinilo kao da su se radi njega čitale one riječi te iziđe iz doma Gospodnjeg, ode kući i razdijeli sve što je imao siromasima te se posveti pobožnom načinu života, te je pazeći na sebe strpljivo provodio strog način života. Radio je svojim rukama, jer nije htio biti besposlen i tako hranio sebe i pomagao siromasima. Često je molio, jer je naučio od Gospodina da valja nasamu moliti bez prestanka. A svi žitelji sela i čestiti ljudi s kojima se družio gledajući njegov sveti način života nazivali su ga Božjim prijateljem; pa su ga jedni voljeli kao sina, a drugi kao brata. Kasnije se povukao u pustinju i tu se posvetio Bogu u pokorničkom načinu života. Imao je mnogo učenika koji su ga slijedili u njegovu načinu života molitve i pokore. Za Crkvu je radio podržavajući one koje je Dioklecijan progonio i pomažući i svetog Atanazija u borbi protiv krivovjeraca arijevaca. Postao je slavni otac monaha. Umro je godine 356. Sveti Antun je učinio velike stvari i puno dobrih djela za bližnjega i za svu Crkvu jer se neprestano molio i razmišljao o riječi Božjoj. A »živa je Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakog dvosjeklog mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca« (Heb 4,12). Zato nema stvorenja koje je skriveno riječi Božjoj, jer je sve »golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun« (Heb 4,13). Sveti Antun, opat, iako je bio kušan svakovrsnim napastima đavola i životnim poteškoćama uvijek je ostao čvrst u svojoj vjeri u Isusa Krista i u pouzdanju u njegovu pomoć i milost. Tako isto trebamo činiti i mi. Ne smijemo nikada gubiti pouzdanje u Boga i u njegovu milost i pomoć, nego u svim poteškoćama i nevoljama našega života trebamo se s vjerom, ufanjem i ljubavlju obraćati našemu Gospodinu i Bogu Isusu Kristu koji je za nas postao naš Otkupitelj i Spasitelj i zato kao Veliki Svećenik nas neprestano zagovara kod Boga Oca. »Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti, da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!« (Heb 4,16) Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Heb 4,12-16 Ps 19 (18) Mk 2,13-17 |