rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) GOSPODIN DOLAZI SUDITI ŽIVIMA I MRTVIMA PO PRAVDI »Svi će vas mrziti zbog moga imena. Ali vam ni jedna vlas s glave neće propasti. Svojom ćete postojanošću spasiti duše vaše.« (Lk 21,17-19) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Budući da ne znamo i da ne možemo znati kada će biti svršetak svijeta mnogi postaju bezbrižni i posve nemarni u shvaćanju ozbiljnosti života. Od toga nas je Bog htio osloboditi i stoga nam objava Staroga i Novoga Zavjeta svršetak svijeta prikazuje tako strašnim slikama i potresnim riječima. Tako Biblija zamišlja svršetak svijeta u ognju. U prvom čitanju starozavjetni prorok Malahije najavljuje »Dan Gospodnji« kao vrijeme neizbježne kazne za zlikovce koji su umakli ljudskoj pravdi i kao vrijeme konačne pravde za pobožne. Malahija naviješta da će Gospodnji dan biti užaren poput peći. Poput sunca Dan će Gospodnji biti svjetlo pravednicima, ali i oganj koji proždire one koji se udaljiše od njega. Dan Gospodnji će biti strašan za ohole i zlikovce koje prorok gleda kao strnjiku u vatri. Nisu htjeli imati Boga za Oca pa će ga imati kao Sudca. Zato »dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve (Gospodin) nad vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice« (Mal 3,19). A onima koji štuju Boga i boje se njegova svetoga imena i koji sada često žive kao u tami vjere i u tami trpljenja, njima Bog po proroku obećaje da će im kad on dođe, ogranuti sunce pravde. I oni će tada »gazit bezbožnike kao prah pod nogama« (Mal 3,21) i sudit će svima onima koji su u svom nasilju smatrali da su svemoćni, ne obazirući se niti na Boga čije su zapovijedi na zemlji stalno gazili niti na ljude koje su neprestano tlačili. Zato prorok i poziva sve ljude i narode kao i svako stvorenje da slave Boga kada bude došao suditi zemlji i naplatiti svakome čovjeku po njegovim djelima i zaslugama. Na to nas podsjeća i današnja Liturgija govoreći nam da ćemo se susresti s Bogom kao sucem pri završetku osobnog zemaljskog života i pri svršetku ljudske povijesti, na općem sudu kad Gospodin bude došao suditi pucima i narodima, živima i mrtvima po pravdi. A na pitanje učenika kada će to sve biti i kada će se ispuniti njegove riječi, Gospodin Isus odgovara upućujući ih na razne znake koji će prethoditi propast Jeruzalema i svršetak svijeta. Zatim ih upozorava na ono što je najvažnije, a to je da se ne daju zavesti od mnogih zlih ljudi koji će nastupiti u ime Kristovo kao lažni bogovi i krivi spasitelji. »Pazite – odgovori im (Gospodin) – da ne budete zavedeni, jer će mnogi doći pod mojim imenom i reći: 'Ja sam' i: 'Došlo je vrijeme'. Ne idite za njima!« (Lk 21,8) Mnogo se ljudi u svim stoljećima prevarilo vjerujući onima koji su obećavali ono što nisu mogli izvesti. Ima ih i sada u čitavome svijetu, u društvenim i crkvenim krugovima. Zatim je Gospodin naveo pobune i ratove, velike potrese, pošasti i gladi, strahote i velike znakove na nebu. I toga je uvijek bilo i bit će još obilatije. »Jer to se mora dogoditi najprije, ali nije odmah svršetak.« (Lk 21,9) Ali za Kristove učenike do svršetka svijeta najvažnije je znati da će morati trpjeti zbog njegova imena. Takva progonstva oni će doživjeti ne samo od strane vlastodržaca i mogućnika ovoga svijeta nego i od roditelja i braće, od rođaka i prijatelja. Isusovi učenici neće biti nigdje sigurni pa čak ni u svojoj obitelji. Gospodin očekuje da u svim takvim prigodama svjedočimo za njega. »Svi će vas mrziti zbog moga imena. Ali vam ni jedna vlas s glave neće propasti. Svojom ćete postojanošću spasiti duše vaše.« (Lk 21,17-19) Jedino što se od svih nas traži i što će nas spasiti jest ustrajnost u vjeri i vjernost Kristu sve do kraja našega života. Stoga prepustimo Bogu i Kristu da nas oni vode i da oni budu suci našega života. Ne trebamo mnogo misliti za samoobranu, jer će nam Gospodin nadahnjivati mudrost potrebnu za dane tjeskobe. Zato ostavimo se dosadnih i bespotrebnih rasprava o svršetku svijeta i posvetimo se apostolskom djelovanju oko širenja kraljevstva Božjega među ljudima. Tako naša vjernost Bogu bit će i naša životna radost, jer je duboka i trajna sreća postojano služiti Bogu koji je Stvoritelj svakog dobra. To je i glavni razlog zašto sveti Pavao apostol strogo naređuje svim vjernicima da se klone svakog besposličenja i lijenosti. On sam im je svojim životom pokazao kako treba raditi i svojim rukama zasluživati kruh. Badava živjeti na tuđi račun znači živjeti neuredno, a to ne dolikuje kršćaninu koji mora znati da se vjersko uvjerenje obistinjuje u svakidašnjem životu i radu. Svaki je rad ozbiljan posao i traži više-manje čitava čovjeka. Zbog kulturne i naravne sklonosti, kršćana iz Soluna ljenčarenju, sv. Pavao apostol im je htio ostaviti svoj primjer rada i dva puta spominje da ga moraju nasljeđivati. On im nije samo tumačio vjerske istine, nego im je davao i konkretne upute za svagdašnji život. Jednu kao da su zaboravili, a toliko puta ju im je ponavljao. Radi se o pravoj zapovijedi koju čovjeka uči zdrav razum, a učitelj vjere je eto i potvrđuje kao izraz Božje volje. »Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo: ako tko neće da radi, neka i ne jede!« (2 Sol 3,10) Zato sada apostol još jedanput zapovijeda i u Gospodinu zaklinje one koji žive »neuredno« ništa ne radeći »nego dangube« »neka s mirom rade i svoj kruh jedu« (2 Sol 3,11-12). A na drugom mjestu sv. Pavao obrazlaže potrebu rada, a to je da bi zdravi koji mogu raditi izdržavali sebe i svoje bolesne članove te da ne bi dangubili i neuredno živjeli. Što je tko više Kristov taj obično marljivije i ustrajnije obavlja dužnosti svoga staleža. Zatim postoji još jedan razlog rada za kršćanina: »...da ima što podijeliti s potrebnim.« (Ef 4,28). Ne samo u svojoj obitelji nego i u gradu i na svijetu. Kod onih koji su u radnom odnosu ovo pomaganje potrebnih oduzima se u davanjima i prije nego prime plaću. Uza sve to to dužni smo pomagati potrebne koje susrećemo, makar i ne bili odgovorni za bezbrojne potrebne na cijelome svijetu. To od nas iziskuje vjera u Boga koji upravlja svijetom i koji će svima suditi pravedno i milosrdno. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mal 3,19-20a Ps 98 (97),5-6. 7-8. 9 2 Sol 3,7-12 Lk 21,5-19 |