rujan, 2010 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) S ISUSOM DOLAZI SPASENJE ČOVJEKU »Reče mu na to Isus: „Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin. Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno”.« (Lk 19,9-10) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Današnja liturgija nas ponovo okuplja oko Isusa. Po njemu je među nama prisutno Božje milosrđe i spasenje. Pozvani smo da sa zahvalnošću prihvatimo spasenje koje nam dolazi s Isusom i da obnovimo vjeru u milosrđe Božje prema svim ljudima. Stoga otvorimo Bogu srce, dušu i svoje domove. On će ih obasuti svojim darovima: u ovom sadašnjem vremenu nadom i obraćenjem, a u budućem radošću i konačnim spasenjem. Zato pravi vjernik otkriva Božju nazočnost i njegovu ljubav u svim čudesnim djelima njegova stvaranja. Sav je svijet pred Bogom kao zrnce praha i kaplja jutarnje rose koju suha zemlja upije netom na nju padne. Uz to smo svi ljudi grešnici, a ipak Bog ne mrzi ni jedno biće koje je stvorio. Jer da je »štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio« (Mudr 11,25). Bog je, dakle, ljubitelj života i štedi sve u čemu je njegov besmrtni duh. Kad Bog mora i kazniti prijestupnike, on ih opominje, kori i kažnjava blago i to s nakanom da se ostave zloće i da se obrate njemu. Bog u svojoj pravdi i moći ne pretjeruje. »Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode.« (Mudr 12,2) Glavni razlog Božje uzdržljivosti pri kažnjavanju jest ljubav prema svijetu koji je stvorio i uzdržava u postojanju. »Ti štediš sve, jer sve je tvoje, Gospodaru, Ljubitelju života.« (Mudr 11,26) Zato Bog ne prestaje ljubiti i kad pripušta prirodne nepogode ili bolesti. On to čini da bi ljudi snažnije doživjeli i prihvatili svoju ovisnost o njemu. Bog je milostiv svima, jer može sve »i kroz prste« gleda »grijehe ljudima da bi se pokajali« (Mudr 11,23). »Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.« (Ps 145,8-9) Tako Isus, koji je inače upozoravao na opasnost bogatstva, u današnjem Evanđelju opaža bogatog nadcarinika Zakeja na smokvi te mu izjavljuje da želi biti njegov gost za vrijeme boravka u Jerihonu. Koje iznenađenje za nj i za sve kad je Isus upro u njega svoj pogled i pozvao ga po imenu. Poziva ga da žurno siđe sa stabla i da ga primi u svoju kuću. »Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući.« (Lk 19,5) Zakej žurno siđe sa smokve na koju se bio popeo te Krista prima u goste sav radostan, jer je u Isusovu postupku uvidio da Bog i njemu nudi u oproštenje. Malo dobre volje čovjekove i puno milosti Božje izvelo je u Zakeju potpuni preokret. Znao je čime će Isusu najviše ugoditi i polovicu svoga imanja određuje dati siromasima. No uz ljubav javlja se i pravednost koja traži da nadoknadi ako je koga zakinuo kod skupljanja poreza i carine. Stoga u znak spremnosti da slijedi Isusa u nauci o odgovornoj uporabi materijalnih dobara, Zakej daje polovicu svoga imanja siromasima i spreman je četverostruko nadoknaditi onima koje je oštetio. »Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« (Lk 19,8) Ali Bog se ne da nadmašiti u velikodušnosti. Zato Isus donosi spasenje ne samo domaćinu u čiju kuću ulazi nego i cijeloj njegovoj obitelji i tako ih sve pridružuje broju opravdanih i spašenih. A onima koji su Zakeja zauvijek otpisali zato što je bio po zvanju carinik i koji prigovaraju Gospodinu što se svratio grešniku, Isus odgovara: »Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer i on je sin Abrahamov!« (Lk 19,9) I ono što je Gospodin učinio Zakeju to je spreman udijeliti svima koji traže Boga i njegovo milosrđe i praštanje. Stoga Isus završava općenitom tvrdnjom: »Ta Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno!« (Lk 19,10) U tome se sastoji sva bit kršćanskog poziva, odnosno poziva na vjeru u Krista Isusa. Biti dostojan kršćanskog poziva znači živjeti u skladu s darovima oproštenja grijeha te pridruženošću Kristu i Crkvi po krsnom preporodu. Takav poziv traži »da se proslavi u vama Ime našega Gospodina Isusa – i vi u njemu – u skladu s milošću našega Boga i Gospodina Isusa Krista« (2 Sol 1,12). Isus se proslavlja u nama vjernicima ako živimo po svojoj vjeri i svjedočki djelujemo među ljudima. Mi kršćani znamo da ćemo jednog dana boraviti s našim Bogom u slavi na nebu. Očekujući taj trenutak mi svojim radom nastavljamo djelo spasenja Isusa Krista ovdje na zemlji. Zato Isus i u naše dane ulazi u kuće svojih vjernika i danas donosi spasenje pojedincima i obiteljima. I svaki će od nas osjetiti njegovu ljubav, ako se imalo bude trudio da ga s radošću primi kao Zakej u svoj dom. A ako ga zamolimo da se zajedno s nama vrati u tamne događaje našega života, on će u njih unijeti svjetlo i sasvim ih preobraziti. On je i došao među nas da nas obnovi i očisti od naših grijeha. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Mudr 11,22-12,3 Ps 145 (144) 2 Sol 1,11-2,2 Lk 19,1-10 |