| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
DVADEST I PETA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) POMAGANJEM SIROMAHA OD PROLAZNOG BOGATSTVA OVOGA SVIJETA PRIBAVLJA SE SEBI PRIJATELJE ZA VJEČNOST »I ja vam kažem: stecite sebi prijateljâ lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane.« (Lk 16,9) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Svi ljudi barem donekle teže za novcem i čeznu za bogatstvom. Ima pojedinaca koji svoje blagostanje grade na štetu drugih ljudi, druge proračunato izrabljivaju i preziru one koji su siromašni. Zato svaki kršćanin se mora uvijek ispitivati kako će se dobro poslužiti svojim bogatstvom da ga ne bi zloupotrijebio na štetu drugih ljudi. Po uzoru na našega Gospodina Isusa Krista mi se materijalnim i zemaljskim uspjesima moramo služiti za svoje osobno dobro i na dobrobit bližnjega, ali im ne smijemo ni u kojem slučaju robovati. Stoga nas Isus u svojem Evanđelju potiče da pomaganjem siromaha i od svjetovnog bogatstva kojim raspolažemo na ovom svijetu pribavljamo sebi prijatelje za vječnost. Prema tome Bog ne može dopustiti da bilo tko na bezobziran način gazi njegovu svetu volju koja traži obranu i pomaganje svih potrebnih i potlačenih. Tako prorok Amos prima od Boga opasnu zadaću da samarijskim moćnicima u ime božje poručuje da krivo rade što materijalno blagostanje u državi koriste samo za osobno obogaćivanje tlačeći siromašne državljane. Bogataši Samarije obdržavaju vjerske blagdane, ali jedva čekaju da prođe propisano vrijeme počinka pa da se vrate izrabljivačkim spletkama. Prorok ih posebno napada što krivim mjerama izrabljuju siromahe. Nakon što je naveo zaista okrutne riječi, koje izražavaju način kako silnici gaze i satiru uboge, prorok Amos navodi Božju izjavu koja najavljuje kazne za takva zlodjela. Silnici i bogataši postupaju okrutno sa siromasim zato što nemaju na pameti Boga. I onda kada misle na Boga drže da Bog njihova zlodjela ne vidi (jer je daleko) i da o njima ne vodi računa. Gaženje bijednika je redovito izvor i uzrok svakoga grijeha. A bijednik najčešće ne zna sebi drugačije pomoći nego da zazove Boga, koji može najprije smutiti i ublažiti progonitelja. Zato se Gospodin po proroku svečano zaklinje da neće napustiti svojih siromaha koji vapiju njemu i da će zlotvore kazniti ovdje i u vječnosti. »Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: „Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!”« (Am 8,7) Bog s neba neprestano gleda sve što ljudi čine na zemlji. Gleda i ne miruje već se brine za siromahe i vodi ih iz gliba u koji ih bezbožnici bacaju. Iako su bogataši i moćnici ovoga svijeta nasilni i okrutni prema siromasima i bijednima, ipak kršćanin ih ne smije mrziti, nego se za njih moliti. Apostol Pavao nam preporučuje ne samo da se molimo za sve ljude, a posebno za one koji su na vlasti, nego spominje i cilj koji želimo postići tim molitvama. A to je da nam oni koji su na vlasti omoguće da mirno živimo u svoj bogoljubnosti i vjerskoj ozbiljnosti. Razni javni nemiri i neredi ne pogoduju dobrim djelima i bogoljubnom životu pa želimo da bi se sve vlasti brinule za naš miran i spokojan život. »To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.«(1 Tim 2,3-4) Apostol hoće da redovito molimo za sve ljude, jer spasenje nije povlastica samo nekih osoba. Naprotiv, upravo oni koji spasenje već uživaju moraju se molitvom i radom brinuti za spasenje svih ljudi. To proizlazi već iz samog pojma što ga imamo o našem Bogu koji je Spasitelj. On je takav, jer zaista hoće da se svi ljudi spase. Bog ne bi bio Bog kakav nam se objavio kad bi želio da ga samo neki upoznaju i uzljube. On nam je otkrio svoju istinu i hoće sa svi ljudi »dođu do potpune spoznaje istine« (1 Tim 2,4). Spoznanje Božje istine će svakoga dovesti do obraćenja, a time i do konačnog spasenja. »Jer, jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.« (1 Tim 2,5-6) Apostolu Pavlu koji je Boga nazvao Spasiteljem, odmah dolazi na pamet (um) njegov Gospodin Isus Krist koji je izveo spasenje svijeta. Kao Božji Sin on ima mogućnost da preuzme tu ulogu posrednika između Boga i čovjeka, a kao Sin čovječji, koji pripada svemu ljudskom rodu, može da tu ulogu izvede i primjeni na sve ljude. Stoga Pavao s ponosom ističe da je on glasnik i apostol upravo toga i takvoga Spasitelja koji ga je postavio »učiteljem narodâ u vjeri i istini« (1 Tim 2,7) Zato on želi da ga u time i drugi pomažu i »da svi ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke« (1 Tim 2,8). To isto od nas traži i naša Crkva. Samo grijeh udaljuje od spasenja, jer kida svaki odnos ljubavi između Boga Spasitelja i čovjeka. Ali ako se čovjek na vrijeme obrati od svojega grijeha, sličan je snalažljivu upravitelju iz Isusove parabole u današnjem Evanđelju koji na vrijeme razmišlja o svojoj budućnosti. Optužen da »rasipa« gospodarevo imanje, on predviđa skoro otpuštanje iz službe. Zove stoga dužnika i briše im dio provizije koja nagrada za obavljeni posao. Tako se pripravlja za budućnost koja sigurno predstoji: primit će ga ljudi kojima je pomogao od svoga materijalnog dobra. Isus ga pohvaljuje ne zbog prijevare kao takve, nego zbog odlučnen smionosti i promišljene brige kojom se on u sadašnjosti brine za buduće dane i stavlja ga uzor snalažljivosti. »I ja vam kažem: stecite sebi prijateljâ lažnim bogatstvom, da vas prime u svoje vječne stanove kad ga vama nestane.« (Lk 16,9) A prijatelji koji primaju u šatore vječne kad prestane važiti svjetovno bogatstvo su anđeli, sveci i svi kojima smo svojim blagom ili uslugama pomagali u toku zemaljskoga života. Zato mudar je onaj čovjek koji računa s time da će gospodar doći i tražiti obračun. Onaj koji ne živi samo za jedan dan, nego zna što od njega traži sadašnji trenutak te postupa smiono i odlučno, čineći dobro drugima, taj radi pametno i održat će se na kraju pred Gospodaarevim sudom. Sve što posjedujemo i čime raspolažemo nije nam dano samo zato da to uživamo, nego u prvom redu zato da time sebi osiguramo vječno blaženstvo. Stoga nas Isus i poučava kako treba razborito iskoristiti bogatstvo za dobra djela, jer inače ono je vrlo pogibljeno za spas duše. »Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne može služiti Bogu i bogatstvu!« (Lk 16,13) – govori nam Isus! Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Am 8,4-7 Ps 113 (112), 1-2. 4-6. 7-8 1 Tim 2,1-8 Lk 16,1-13 |