14.09.2010., utorak
GODINA C - 14. NEDJELJA KR.GOD. 2
|
ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C) PRAVI MIR DOLAZI OD BOGA  »U koju god kuću uđete, najprije recite: „Mir kući ovoj!” Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratiti će se na vas.« (Lk 10,5-6) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! U naše vrijeme mnogo se govori o miru. No, mir je iz dana u dan sve ugroženiji kod nas u domovini i u cijelome svijetu. Unatoč tolike mržnje i podijeljenosti među ljudima i narodima, mi kršćani vjerujemo u mogućnost i mira i radimo prožeti nadom u njegovo konačno ostvarenje. Proroci su već u davna vremena obećavali i navješćivali mir. Tako prorok Izaija navješćuje zatočenicima svoga naroda da će nadoći vrijeme mira i blagostanja i da se tome raduju. »Jer ovako govori Gospodin: „Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenčad ću njegovu (=Jeruzalema) na rukama nositi i milovati na koljenima. Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu.« (Iz 66,12-13) Mir za kojim čezne svaki čovjek, nitko ne može sam postići. Nije dosta da čovjek pojedinac sam želi i radi za mir nego i u najmanjoj zajednici moraju i ostali nastojati oko mira, inače ga ni uz najbolju svoju volju nećemo uživati. Mir se ne može nametnuti silom, nego postići zajedničkim trudom oko skupnog ideala. Mi smo ljudi takvi da kod svake stvari mislimo na ono što nam ona znači. Što nam ona donosi. Crkvi je povjereno Evanđelje da ga naviješta svim ljudima i svim narodima do konca svijeta. I svatko će upućen priznati da nema knjige ni povelje koja bi svim zajednicama, obiteljima i cijelom svjetskom društvu pružila toliko mira i garancije za nj koliko Kristovo Evanđelje. Već se s tog naravnog stanovništva može vidjeti koliko se blago krije u Evanđelju. A onima koji ga posve prihvate i po njemu žive, Evanđelje postaje izvor mira u najpotpunijem smislu riječi: mira sa samim sobom, s ljudima i s Bogom. U njemu vjernik pronalazi rješenje svih problema i poteškoća, odnosno spasenje koje uživamo na ovom svijetu pripravljajući se na još sretniju vječnost. Evanđelje je radosna vijest, vesela novost. Ono je nadasve »Evanđelja mira« (Ef 6,15). Zato prorok Izaija poziva neka se tome vesele ne samo stanovnici svetog grada Jeruzalema nego i svi oni koji su s njim bili u bilo kojoj vezi. Dakle, svi će spašeni uživati božanske blagodati koje su prikazane ugodnostima što ih majka pruža dojenčetu na svojim prsima. Općenito uzevši, mir širok i velik kao rijeka zaista mora svakoga razveseliti pa će svakome kosti procvasti kao mlada trava. Sve to označuje novi život, jer će se nad svim Božjim slugama očitovati blagodarna Božja ruka. Za sva ta Božja obećanja i dobročinstva, kojih zalog uživamo u Crkvi, mi se zahvaljujemo i slavimo Boga i pozivamo svu zemlju da mu kliče. Zahvalnost dugujemo Bogu kao zajednica i svaki pojedinac za sebe. Pripadnost Kristu u otajstvu njegove smrti i uskrsnuća oslobađa nas uvjetovanosti društva koje nas okružuje i donosi nam mir. To je dar i milost koja nam dolazi od Gospodina našega Isusa Krista. Zato je apostol Pavao i postao veliki navjestitelj Isusa Krista svim ljudima i narodima. Za Krista, za pronošenje Evanđelja Isusova svijetom, Pavao je trpio svakojake nevolje i progonstva. Tim se on ponosi, to mu je na diku i slavu. Ta on »na svom tijelu biljege Isusove« (Gal 6,17) nosi: brazgotine od šibanja, kamenovanja i sve ostalo (usp. Gal 11,23 sl.). To su za Pavla počasni znakovi, odlikovanja. Stoga on i kaže za sebe samoga: »Bože sačuvaj da bih se ja ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojemu je meni svijet raspet i ja svijetu.« (Gal 6,14) Cilj svega tog Pavlova trpljenja i propovijedanja Kristova Evanđelja jest da donese ljudima mir i spasenje u Bogu. Pravi znak da smo Kristu odani i da njemu pripadamo jest to da smo spremni za njega trpjeti sve do smrti. Stoga svaki kršćanin, zahvaćen Kristom, treba da postane novi čovjek, Božji čovjek, u potpunosti otvoren drugim ljudima i svemu čovječanstvu. Tako nastaje i novi »Izrael Božji«, Crkva Kristova. Svi su ljudi pozvani da u Crkvi katoličkoj postanu novi, Izabrani narod Božji. »A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe!« (Gal 6,16) zaziva i moli od Boga sveti Pavao apostol. Pavao je »apostol mira« koji pronosi radosnu vijest spasenja Kristova širom svijeta. Pravi apostoli mira navješćuju poruku Evanđelja u posvemašnjoj slobodi i ljubavi. To sam Isus traži od svojih učenika koje šalje u svako mjesto i u svaki grad da donesu ljudima njegovu blagu vijest spasenja. Oni moraju uvijek biti svjesni da idu kao Božji glasnici pred Isusom da mu priprave put u ljudska srca i duše. Zato je zvanje apostola i učenika Kristov dar za koji treba moliti Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Za takva zvanja treba moliti i stoga jer su ona redovito teška. Ta Isus šalje svoje učenike u svijet »kao janjce među vukove« (Lk 10,3) i to u krajnjem siromaštvu i u oskudici svega. Ali će zato Kristovi poslanici u svaku kuću u koju uđu donositi njegov mir i spasenje. Učenici će nastavljati Kristovo poslanstvo navješćujući ljudima radosnu vijest mira i spasenja. Taj dar sa sobom donosi Božje kraljevstvo i sve što ono znači i sadrži. Budući da se radi o tako velikom dobru (daru), svi moraju imati pripravljeno srce za mir, inače neće imati udjela u njemu. Zato i kaže Isus učenicima: »U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinit će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.« (Lk 10,5-6) Taj veliki dar nosi sa sobom i silnu odgovornost, pa tko ga ne primi, na Božjem će sudu odgovarati teže nego Sodomci koji nisu imali toliko poticaja i prilika za obraćenje. Radi se, dakle, o obraćenju Bogu kod kojega ljudi okreću leđa grijehu i Sotoni kojega je Isus vidio kako gubi vlast nad ljudima. Sve ovlasti nad bolestima i zlodusima koje su primili od Krista, moraju učenici izvršavati u njegovo ime za dobro i mir ljudima. Kod toga učenici trebaju izbjegavati svaku samodopadnost ili korist i ponašati se kao građani nebeskoga kraljevstva gdje ih jedino čeka nagrada. Sve nam to govori da i danas Isus želi doći ljudima po nama kršćanima, po svakom njegovu učeniku. Krist želi doći po svakome od nas u naše obitelji, u naše susjedstvo, na naše radno mjesto, u bolnicu, u zatvor i svugdje gdje je ljudima potrebna Božja ljubav, mir i spasenje. A zato i nije važna samo riječ, već je dovoljno da mi u svojoj sredini živimo i djelujemo kao novi ljudi. Ako mi živimo i djelujemo u jednoj sredini kao pravi kršćani, Krist je već u tu sredinu došao i donio svoj mir i spasenje. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 66,10-14c Ps 66 (65) Gal 6,14-18 Lk 10,1-12,17-20 (ili 10,1-9) |