14.09.2010., utorak
GODINA C PETAK - 10. NEDJELJA KROZ GODINU
|
PETAK DESETE NEDJELJE KROZ GODINU (Godina C) POZIV NA ČISTOĆU SRCA (=DUŠE) I TIJELA  »A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.« (Mt 5,28) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Isus u današnjem Evanđelju usavršuje šestu Božju zapovijed. Kao što bi mnogi željeli da je nema i ponašaju se kao da uopće Bog ne postoji i njegove zapovijedi, tako ima i onih koji bi htjeli biti Isusovi, a u isto mu vrijeme zamjeraju što traži toliku čistoću srca, duše i tijela i tako svojim životom dokazuju da ne vjeruju u njega niti u njegovo Evanđelje spasenja. Ustvari ne treba imati mnogo Božjeg duha da uvidimo kako Isusov zahtjev čistoće duše, srca i tijela posve odgovara cjelokupnom Božjem planu stvaranja i čovjekova otkupljenja. S prvog je stanovišta odmah jasno kako je ovim usavršavanjem šeste Božje zapovijedi Gospodin Isus u tom pogledu posve izjednačio muža i ženu. Božja zapovijed jednako je vrijedila za muško i žensko: »Ne čini preljuba!« (Mt 5,27), ali su pismoznanci davali daleko veću slobodu muževima nego ženama koji su čak mogli s otpusnicom otpustiti svoje žene (usp. Mt 5,31). U Kristovo se vrijeme većina Židova u praksi držala Hilelove škole prema kojoj je muž mogao otpustiti zakonitu ženu iz najmanjih razloga i uzeti drugu. Malo kasnije se došlo dotle da je to mogao učiniti i onda kad mu se neka druga žena više svidjela nego zakonita. A to znači ne samo degradaciju ženskoga spola nego i rušenje obitelji kako ju je Bog zamislio i ustanovio. To su iskusile ne samo nebrojene obitelji nego i mnogi narodi koje je seksualni razvrat doveo na rub propasti i nestanka. Krist spašava ljudsko dostojanstvo time što upravo muškima zabranjuje tjelesnu hotimičnu požudu u srcu koja se ispoljuje požudnim pogledom i vodi u grijeh. »A ja vam kažem - govori Isus - da je svaki koji s požudom pogleda ženu već - u svom srcu - s njom učinio preljub.« (Mt 5,28) Svakoga pamet uči da je važnije i lakše liječiti uzrok nego posljedicu bolesti pa stoga Isus traži čisto srce, »jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To (sve) ukalja čovjeka.« (Mt 15,19-20). Zato je svijet prepun svih tih zala, jer ljudi neće da slušaju Krista i njegovo Evanđelje i da žive po Božjim zapovijedima. Tko pak posluša Kristovo Evanđelje, neće ni osjetiti oštrinu Isusova zahtjeva da čovjek mora žrtvovati i ono što mu je drago kao oko i potrebno kao ruka, ako bi ga to ometalo da sačuva svoje ljudsko dostojanstvo i osigura sebi vječno spasenje. Posebno su spomenuti oko i ruka, jer se čini da su to posebno prikladna sredstva za navođenje na taj grijeh bludnosti. Nisu udovi zli u samima sebi ili čak cijelo tijelo, kao što se često mislilo u nekršćanskom preziru materije. Ali oni mogu biti sredstva zla, sluge naslade kao što su oko koje okolo požudno gleda i ruka koja se pruža da dohvati i zaposjedne zabranjen predmet – kao preljubnik tuđu ženu. U takvom slučaju – kaže Isus – bolje je za svakog čovjeka da to oko i tu ruku iščupa i odsječe i baci od sebe, jer je bolje da mu propadne jedan od udova nego da mu cijelo tijelo bude bačeno i ode u pakao (usp. Mt 5,29-30). Sve to radi toga što preljubnik ne griješi pred Bogom i pred ljudima samo zbog sebe i za se, nego je u slučaju otpusta zakonite žene, i sukrivac eventualnih njezinih kasnijih grijeha. »A ja vam kažem: Svaki onaj koji otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub, i koji se oženi takvom otpuštenicom, čini preljub.« (Mt 5,32) Iz tih Isusovih riječi jasno se vidi kamo ide onaj koji ne poštuje šestu Božju zapovijed u onom smislu u kojem ju je Bog dao za dobro čovjeka i obitelji kao temeljne stanice i cijele ljudske zajednice. Onoga koji je pošteno i iskreno pristao na Božju volju i na Evanđelje Kristovo te riječi ne pritišću nego oslobađaju. Postoji samo jedan put spasenja, a to je obdržavanje Božjih zapovijedi i vršenje njegove svete volje. To mi ne možemo samo svojim vlastitim slabim snagama, nego sam Bog u nama izvodi da hoćemo i izvršimo što On zapovijeda i hoće. Od poplave nemorala može se očuvati samo onaj koji prihvati Kristov nauk i služi se sredstvima koja nam je On pribavio i ostavio. Taj kršćanski ideal života nam je zacrtao sv. Pavao apostol u svojoj prvoj poslanici Korinćanima kad nam kaže: »Nemojte se varati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. (...) A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina i Gospodin za tijelo. (...) Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Bježite od bludnosti! Svaki (drugi) grijeh koji čovjek učini izvan tijela je: a bludnik griješi protiv vlastitog tijela. Ili, zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!« (1 Kor 6,9-10. 13. 15. 18-20) Apostol Pavao nije samo propovijedao o tim temeljima kršćanskoga života nego je uvijek i svuda na svom tijelu nosio smrtne Isusove patnje, »da se na našem tijelu očituje i život Isusov« (2 Kor 4,10). Tko imalo pozna Pavlov život uvjeren je da odgovara istini ono što toliko puta spominje. Čovjek bi mislio da onaj, koji je sav svoj život posvetio propovijedanju Kristova nauka i za njegovu Crkvu revnovao kao malo tko u svoj njezinoj dosadašnjoj povijesti, zaslužuje da ga Isus više štiti i pomaže. Ali Pavao se predaje smrti zbog Isusa da bi se i Isusov život očitovao u našem smrtnom tijelu. Isusov se život pokazuje u svakome od nas po životu milosti na zemlji i jednom po životu slave u nebu. »Ali ovo blago nosimo u zemljanim posuda,a da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.« (2 Kor 4,7) Blago onome tko s Pavlom to shvaća i prihvaća tu proturječnost kršćanskoga života, jer ga sigurno neće mimoići Kristova nagrada i Bog će ga s Isusom uskrisiti na život vječni. Sve to će nam pomoći da s Kristom još svjesnije prinesemo svoju žrtvu zahvalnicu, a to znači euharistijsku žrtvu na oltaru i u svome životu. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 2 Kor 4,7-15 Ps 115,10-11.15-18 Mt 5,27-32 |